Protesti i istrajnost
Iz arhive, 2017: Ideje su zarazne, nada je zarazna, hrabrost je zarazna. Kada ostvarujemo ove kvalitete, ili njihove suprotnosti, mi ih prenosimo na druge i utičemo na zajedničku budućnost.
Iz arhive, 2017: Ideje su zarazne, nada je zarazna, hrabrost je zarazna. Kada ostvarujemo ove kvalitete, ili njihove suprotnosti, mi ih prenosimo na druge i utičemo na zajedničku budućnost.
Pobunili su se 17. septembra 2011. Upirući prstom na banke, korporacije i 1% najbogatijih Amerikanaca demonstranti su iz kampa u Zukoti parku uputili prodoran poziv: „Mi smo 99%“.
Naša epoha će se pamtiti po trijumfu globalne desnice. Da li će se pamtiti i po humanističkom suprotstavljanju toj opasnosti zavisi od spremnosti progresivnih snaga sveta da izgrade svoju internacionalu.
Danas je više nego ikada potrebno da svi koji veruju u demokratiju i progresivnu vladavinu ujedine radne i slabo plaćene ljude širom sveta oko programa koji će odražavati stvarne ljudske potrebe.
Oni su nejednakost postavili kao politički prioritet, što je pripremilo istorijski uspeh Sandersove izborne kampanje i označilo početak nove ere burnih protesta i građanske neposlušnosti.
Berni Sanders je preuzeo teme i opušteni stil pokreta Okupiraj Volstrit. Obnovljena mreža aktivista tog pokreta posvetila se njegovoj kampanji za predsedničkog kandidata demokrata.
Izbori gube centralnu ulogu u demokratiji, jer građani više ne veruju da njihova vlada upravlja državom. Živimo u društvima „nedužnih kriminalaca“, gde vlade radije pokazuju svoju nemoć nego snagu.
Privukli su me Anonimusi, jer verujem u autonomnu, decentralizovanu direktnu akciju.
Poslednji argumenti sistema: ljudi treba da vrate dugove, ljudi koji ne rade nisu dobri.
Ideja društva kojim vlada razum, a vode ga profesionalci koji streme javnom dobru je propala.
– Oprostite, molim vas, gdje je tu… revolucija? – upitala sam glupo.
Šanse da Okupiraj Volstrit preuzme vlast toliko su nerealne, da se postavlja pitanje zašto jedan holivudski hit sanja o tome?
Ovo nije manifest. Današnji društveni pokreti učinili su manifeste i proroke prevaziđenima.
Jedan od osnivača OWS, u svojoj novoj knjizi analizira 5.000 godina dugu istoriju zaduživanja.
Bilo je emancipatorskih snova koji su mobilisali demonstrante širom sveta, kao i destruktivnih snova koji su pokrenuli rasističke populiste širom Evrope.
Ljudi koji su mesecima prisustvovali Occupy protestima tvrde da su njujorški policajci u nedelju bili agresivniji nego ikada pre.
Slobodu da na tržištu zaradite koliko god možete, Rols ne ubraja među fundamentalne slobode.
Hteo je da pronađe prijatelje iz Zukoti parka i pomogne pokretu koji ga je toliko vezao za druge ljude. Ali bio je sam: beskućnik u Njujorku.
Intervju sa autorkom Boga malih stvari: Okupiraj Volstrit, a ne Irak, Avganistan i Palestinu. Tako treba da kažemo.
Occupy pokret je mogućnost bez presedana da se prevaziđe trenutno bezizlazna situacija.
Predlažem mladim aktivistima da odlože Bakunjina, Lenjina i Žižeka i otvore prašnjavi Ruzveltov program iz 1943.
Nacrt predsednikovog govora – koji je možda početak predsedničke kampanje – napisao je OWS.
Čim krenemo da analiziramo jednu okupaciju, već ih imamo bar pet: pokret Occupy Wallstreet u SAD, slične proteste u Evropi, proteste evropskih studenata protiv bolonjskih reformi i – blokade Filološkog i Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Jedna od najbesmislenijih tema izveštavanja o OWS jeste priznanje medija da ne razumeju njihovu poruku.
U sredu ujutru, Ouklend se našao u izmaglici od suzavca nakon noćnih sukoba između policije i Okupiraj demonstranata.
Za razliku od Egipćana, sa kojima se naši demonstranti besramno porede, mi u zapadnom svetu imamo demokratske institucije.
Čitava jedna generacija ljudi širom sveta stasala je i shvatila, racionalno i emocionalno, da nam u sadašnjem poretku nema opstanka.
Došlo je vreme da preokrenemo koordinate mogućeg i nemogućeg; možda ne možemo postati besmrtni, ali možemo imati više solidarnosti i zdravstvene zaštite.
Naša politička rasprava je izmenjena, preokrenut je tok diskusija u medijima i to je fantastično.
OWS govornik izgovori nekoliko reči, publika ih ponovi vičući u glas; ponavljanje se širi u krugovima kao planinski eho.
Da li treba da nas čudi njihova želja da popričaju sa moćnicima koji su im ukrali budućnost?