Posebno mesto u paklu
Niko nema lošije mišljenje o Izraelcima od Benjamina Netanjahua. Postoje nagoveštaji da važi i obrnuto. Zato glasajte na izborima 2015. Vredi pokušati, možda nam je poslednji put.
Niko nema lošije mišljenje o Izraelcima od Benjamina Netanjahua. Postoje nagoveštaji da važi i obrnuto. Zato glasajte na izborima 2015. Vredi pokušati, možda nam je poslednji put.
San Izraela da svi oni nekako nestanu nikada se neće ostvariti. Oni neće otići i neće biti izbačeni. Oni su tu zauvek. To je njihov “sumud”, njihova postojanost.
Neko ovde mora da ustane i poviče: Dosta. Silna opravdanja i objašnjenja neće pomoći – ne postoji dete koje se sme ubiti i dete koje se ne sme ubiti.
Palestinski odgovor na ubistvo Deifove supruge i sina biće potpuno isti kao što bi bio izraelski u obrnutoj situaciji. Neće biti zamene za Deifovu ženu i dete, ali sigurno ima zamene za Deifa. Nijedna zamena nije bila umerenija od svog prethodnika.
Ako se dozvoli širenje talasa antisemitskih incidenata evropski Jevreji će se uskoro naći u nezavidnom položaju. Već sada ima evropskih gradova u kojima Jevreji na ulici ne nose tradicionalnu kipu i traže od svojih prijatelja iz Izraela da ne govore glasno na hebrejskom.
Izrael kaže da ne želi da sruši Hamas – čak i Izrael shvata da će umesto njega dobiti Somaliju – ali ne želi ni da sasluša Hamasove zahteve. Da li su svi oni „životinje“? Recimo da je tako. Ali tu su i tu će i ostati.
Biti levičar ili tražiti pravdu u jevrejskoj državi smatra se zločinom, civilno društvo se smatra izdajničkim, istinska demokratija zlom. Najveći problem nisu skinhedi – to su pobožni prevrtači očima, barabe, ekstremni desničari i naseljenici.
Palestinsko stanovništvo podeljeno je na „terorističke ćelije“. Tamo nema uplašenih roditelja, nema dece koja se upišavaju od straha, nema nikog ko pati od anksioznosti.
„Kad imamo kretanje oklopnih vozila i hiljada vojnika, ljudi se sklanjaju. U mestima gde smo značajno smanjili intenzitet obuke, namnožio se kukolj“, rekao je on, misleći na palestinske zajednice.
Mizrahija je ubio palestinski terorista, a Šavamru izraelski vojnik. Oba ubistva su podjednako kriminalna.
Neverovatan grupni portret: izraelski vojnici i palestinski aktivisti na krovu okupirane kuće.
Lapid i Benet su pokazali biračima da je moguće mrzeti i Arape i harede.
Svet koji je već očajan zbog izraelske politike, sa osmehom bi dočekao novu nasmejanu vladu.
Naše brojne bolesti nije moguće izlečiti pre nego što se donese najvažnija odluka: da se završi okupacija.
Sedeo sam sa švedskom novinarkom i gledao naš predizborni TV program.
Gde je ta pretnja koja je do pre nekoliko nedelja odzvanjala svetom?
Netanjahu je zahvalan Abu Mazenu: priznanje palestinske države došlo je kao naručeno.
Novi sukob je zatekao Izrael na vrhuncu negiranja postojanja palestinskog problema.
Izraelu je potreban odlučan američki predsednik. To je poslednja šansa da se spasemo od prokletstva okupacije.
Neke desne partije se iz nejasnih razloga predstavljaju kao leve.
Kada izraelski vojnik ubije teroristu, to je rutinska stvar. Ali kada devojka vojnik ubije teroristu, cela zemlja poludi od oduševljenja.
Obama sada dela kao vođa i prijatelj, spasavajući Izrael od njega samog. Šaljemo mu zahvalnicu iz Tel Aviva što nas je spasao od napada na Iran.
Ponekad se pitam šta mi u stvari želimo od naših arapskih građana.
Izrael ima pravo da odbije palestinskim zajednicama da se priključe na vodovodnu mrežu.
Stvari moraju biti jasno izrečene: nije poželjno da Izrael napadne Iran. Izuzev dvojice političara, niko nije oduševljen idejom o napadu.
Ono što je mirne proteste na bulevaru Rotšild pretvorilo u nasilne je – nasilje policije. Prosto rečeno: oni su počeli.
Naseljenici traže saosećanje od Izraelaca, ali nisu ga zaslužili.
Potrebni su nam ljudi sposobni da donesu dramatične odluke koje će spasiti državu od potonuća.
Stvaranje vlade nacionalnog jedinstva prenosi samo jednu poruku građanima: prevara je način vladanja, laž je pouka mladima.
Iseljavanje u Izrael nikada nije bilo na vrhu liste prioriteta američkih Jevreja.
Švedski pisac Hening Mankel je učestvovao u dve mirovne flotile ka Gazi i oba puta na sramotan način proteran iz Izraela.