Netanjahu je već pobedio
Kada se pojavio u okružnom sudu u Jerusalimu sve oči su bile uprte u njega, dok su na optuženičkim klupama nedaleko odatle sedele desetine ljudi čija su suđenja neuporedivo važnija.
Kada se pojavio u okružnom sudu u Jerusalimu sve oči su bile uprte u njega, dok su na optuženičkim klupama nedaleko odatle sedele desetine ljudi čija su suđenja neuporedivo važnija.
Vrhovni sud Izraela je odbacio peticiju protiv mogućnosti da Netanjahu kao krivično gonjeno lice sastavi novu vladu. Odbačena je i peticija protiv koalicionog sporazuma Netanjahu-Ganc.
Agenti Mosada su se na TV-u pohvalili da kradu medicinsku opremu koju je naručila neka druga država. Šef tehnološkog sektora Mosada je namignuo i rekao: „Krademo, ali umereno“.
Preko blokade zbog epidemije Izrael se prvi put našao u paklu u kojem decenijama žive palestinski građani. Sada i Izraelci ulaze u stvarnost poznatu svakom palestinskom detetu.
Onda stiže glavna tvrdnja iz srca cionizma: palestinsko polaganje prava na zemlju nema nikakve osnove i nije opravdano. Narod bez zemlje je stigao u zemlju bez naroda.
Na letu za Vašington me je čekalo iznenađenje: vođa izraelske opozicije Beni Ganc se pojavio kao običan čovek. Utisak je bio još povoljniji kada mu se pridružio njegov novi savetnik Amir Ešel.
Među liderima „iz celog sveta“ koji su u Jerusalim došli na konferenciju o Šoi nije bilo nijednog Afroamerikanca, nikog iz Afrike, nijednog muslimana, nijednog Arapina, nijednog Kineza.
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Doputovao sam iz Izraela u Njujork kao palestinski pisac po pozivu književnog festivala. Onda je na semaforu pored mene stao Salman Rushdie. Čekao je da pređe ulicu kao i ja.
Protivim se okupaciji i uskraćivanju ljudskih prava drugima. Takođe osuđujem terorizam i gnušam ga se. Tako sam došao do zaključka koji do sada nisam izgovarao javno.
Izraelska desnica će reći: lepo smo vam govorili, takvi su Palestinci, takvi su muslimani – krvožedne životinje, sa njima nema razgovora. To je naravno čista propaganda.
Verujem u judaizam u kome žena može biti na propovedničkom podijumu kao verski vođa. Kada čitam iz molitvenika moj glas je dobar koliko i glas muškarca.
Pukovnik Izrael Šomer pucao je i ubio mladića koji je bacao kamenje na Zapadnoj obali. Ako se istraga o tom incidentu ikad otvori, biće, naravno, brzo završena.
Hamas i Fatah pribegavaju zastrašivanju da bi gušili ogorčenost i svaku kritiku. U Gazi, opresija koju vrši Hamas je sve delotvornija zbog izraelske opsade: ljudi nemaju kuda da pobegnu.
Posle objavljivanja rezultata ovih izbora, prva pomisao mi je bila: moraćemo da menjamo ovaj narod. Nisu nam potrebni izbori za novu vlast; potrebni su nam opšti izbori za novi narod Izraela.
Šta je izraelski premijer Bendžamin Netanjahu trebalo da kaže u svom govoru pred američkim Kongresom u ponedeljak 2. februara: „Samo napred. Mi već sarađujemo sa iranskom vladom.“
Niko nema lošije mišljenje o Izraelcima od Benjamina Netanjahua. Postoje nagoveštaji da važi i obrnuto. Zato glasajte na izborima 2015. Vredi pokušati, možda nam je poslednji put.
San Izraela da svi oni nekako nestanu nikada se neće ostvariti. Oni neće otići i neće biti izbačeni. Oni su tu zauvek. To je njihov “sumud”, njihova postojanost.
Neko ovde mora da ustane i poviče: Dosta. Silna opravdanja i objašnjenja neće pomoći – ne postoji dete koje se sme ubiti i dete koje se ne sme ubiti.
Palestinski odgovor na ubistvo Deifove supruge i sina biće potpuno isti kao što bi bio izraelski u obrnutoj situaciji. Neće biti zamene za Deifovu ženu i dete, ali sigurno ima zamene za Deifa. Nijedna zamena nije bila umerenija od svog prethodnika.
Ako se dozvoli širenje talasa antisemitskih incidenata evropski Jevreji će se uskoro naći u nezavidnom položaju. Već sada ima evropskih gradova u kojima Jevreji na ulici ne nose tradicionalnu kipu i traže od svojih prijatelja iz Izraela da ne govore glasno na hebrejskom.
Izrael kaže da ne želi da sruši Hamas – čak i Izrael shvata da će umesto njega dobiti Somaliju – ali ne želi ni da sasluša Hamasove zahteve. Da li su svi oni „životinje“? Recimo da je tako. Ali tu su i tu će i ostati.
Biti levičar ili tražiti pravdu u jevrejskoj državi smatra se zločinom, civilno društvo se smatra izdajničkim, istinska demokratija zlom. Najveći problem nisu skinhedi – to su pobožni prevrtači očima, barabe, ekstremni desničari i naseljenici.
Palestinsko stanovništvo podeljeno je na „terorističke ćelije“. Tamo nema uplašenih roditelja, nema dece koja se upišavaju od straha, nema nikog ko pati od anksioznosti.
„Kad imamo kretanje oklopnih vozila i hiljada vojnika, ljudi se sklanjaju. U mestima gde smo značajno smanjili intenzitet obuke, namnožio se kukolj“, rekao je on, misleći na palestinske zajednice.
Mizrahija je ubio palestinski terorista, a Šavamru izraelski vojnik. Oba ubistva su podjednako kriminalna.
Neverovatan grupni portret: izraelski vojnici i palestinski aktivisti na krovu okupirane kuće.
Lapid i Benet su pokazali biračima da je moguće mrzeti i Arape i harede.
Svet koji je već očajan zbog izraelske politike, sa osmehom bi dočekao novu nasmejanu vladu.
Naše brojne bolesti nije moguće izlečiti pre nego što se donese najvažnija odluka: da se završi okupacija.
Sedeo sam sa švedskom novinarkom i gledao naš predizborni TV program.