Dominantna kultura
Građani Nemačke su reagovali: u Minhenu je policija poslala kućama ljude koji su na glavnu železničku stanicu doneli poklone za izbeglice, jer ih je bilo previše. Građani su gostoljubivi i to je dobro.
Građani Nemačke su reagovali: u Minhenu je policija poslala kućama ljude koji su na glavnu železničku stanicu doneli poklone za izbeglice, jer ih je bilo previše. Građani su gostoljubivi i to je dobro.
Stručnjaci pred ruševinama kineskog sloma podsećaju na lekare iz Asteriksa koji se savetuju oko bolesnikovog kreveta.
Osetljivi Sigmar Gabriel je nasilnike nazvao „čoporom“. Zapamtimo ovu reč koja označava kraj politike u Nemačkoj: desničari se ograđuju od imigranata, a ostatak društva od desničara.
Pogledajte ove dve vesti: Nemačka je na grčkoj krizi zaradila 100 milijardi evra i ovo je najuspelija godina nemačke industrije oružja. Njihov zajednički imenilac je da Nemačka profitira na patnji drugih.
U Engleskoj se dešava nešto nečuveno. Laburisti bi u septembru mogli da izaberu pravog levičara za lidera. Čoveka koji bi da ukine atomsko naoružanje i izađe iz NATO-a.
Bild je nedavno uporedio Angelu Merkel sa Bizmarkom. Ali ona nije Bizmark. Prikladnije bi bilo poređenje sa Vilhelmom Drugim.
Kada bi Evropljani glasali o politici štednje, glasali bi protiv nje. Ali njima nije ponuđena drugačija Evropa. I ako se pitaju „institucije“, tako će i ostati. Zato je Grčka dobila ponudu koju ne može da prihvati.
U slučaju ruskog napada na baltičke zemlje ili Poljsku, 58% građana Nemačke bi odbilo da im pritekne u pomoć. Možda su nas obeshrabrila dva izgubljena svetska rata – ili su nam se smučile bajke o zlim Rusima.
Angela Merkel je postala talac antievropskog nemačka-marka-nacionalizma – to je naša prava pozicija. Kao da evro ne postoji. Naše objašnjenje evrokrize je da pohlepni Grci otimaju naš novac.
Određena politička uverenja imaju svoje prirodne saveznike. Ako smatrate da je feminizam otišao predaleko, isto ćete misliti i o imigraciji. Ako želite da se otarasite evra, slično ćete misliti i o imigrantima.
Nemački poslodavci strahuju od najgoreg: ovo će biti godina sa najviše štrajkova u poslednjoj deceniji. Institut za ekonomiju iz Kelna izračunao je da ćemo zbog štrajkova izgubiti 430.000 radnih dana.
Mir na Bliskom istoku ne ugrožava namera Irana da napravi atomsku bombu, već to što je samo Izrael ima. I tako će Izrael uskoro prestati da bude jedina nuklearna sila u regionu.
Pamtiće vas kao kancelarku koja je uništila evropske integracije. Vi uništavate nasleđe Adenauera, de Gola, De Gasperia i Kola. I to sada, kada Nemci u Evropi imaju moć kao u doba „Trećeg Rajha“.
Kupovina u velikom stilu: 60 milijardi svakog meseca, do jeseni 2016. Mario Draghi i njegovi bankari kreću u šoping za 1.000 milijardi evra državnih obveznica. Kada napune torbe, pravac kući.
Satima su u Minsku pregovarali lideri Rusije, Ukrajine, Francuske i Nemačke. Rezultat – prekid vatre. Ništa više. Stanje u Ukrajini je beznadežno: ta zemlja se raspada i za to su podjednako odgovorne Rusija i Amerika.
Igre su počele, igrači su Alexis Tsipras i Angela Merkel, levičarski narodni tribun protiv žene bez svojstava. U igri su grčki dug od 320 milijardi evra i nemačka dogma da su dugovi posledica krivice i da nema milosti.
Tri pogrešne premise rasprave o odnosu zapada prema islamskom svetu: masakr u Parizu nije bio „napad na zapad“; uzroci terorizma nisu u religiji nego u politici; sami smo izmislili islam koji nas plaši.
Ako je Zapadu potreban sukob sa islamom jer mu je potreban neprijatelj, možda će krenuti u rat protiv terorizma. Ali onda je terorizam već pobedio. Rešenje je – zaboravite islam. Naš problem je nešto drugo.
Alexis Tsipras, novi uzor evropske levice, nije lud: on ne namerava da napusti EU, niti da odbaci evro. On samo želi da ukine diktat štednje koji su Evropa i MMF nametnuli njegovoj zemlji.
Mržnja prema islamu ne uvažava odstupanja od učenja islama, kao što ni antisemiti ne prate vesti iz Izraela. Ono što Adorno naziva „glasinama o Jevrejima“ hrani samo sebe. Isto važi i za „glasine o muslimanima“.
SAD muče ljude, što smo znali. Sada to možemo da pročitamo crno na belo. Važno je šta je time dokazano. Zapad je sebe doveo pred svršen čin: ugrožene su njegove vrednosti, priroda, identitet.
Na samitu G20 u Brizbejnu Merkel i Putin su nasrnuli jedno na drugo, dve političke životinje koje vladaju evropskom scenom. I u bioskope je stigao novi nastavak geostrateškog blokbastera Alien vs. Predator.
„Danas kolju ovce i krave, a sutra decu hrišćana“, čulo se u centru Kelna na demonstracijama koje su štitili policija i ustav. Bio je to skup prijatelja haosa i neprijatelja demokratije.
TTIP je skraćenica za Transatlantsko trgovinsko i investiciono partnerstvo, trgovinski sporazum o kome upravo pregovaraju EU i SAD. Omiljena meta protivnika ovog sporazuma su – hlorisani pilići.
Šerijatska policija patrolira nemačkim gradovima. Turski prodavci sklanjaju rakiju ispod tezgi, muškarci nose veštačke brade, dok žene šapatom pitaju: „Smem li da nosim tetovažu ispod burke?“
Kondoliza Rajs nedavno je posavetovala Evropu: „Trebalo bi da na dugi rok promenite strukturu energetske zavisnosti i oslonite se na severnoameričke isporuke“. SAD će profitirati od novog hladnog rata, Evropa ne.
Počeo je NATO samit u Velsu. Zapamtićemo taj dan. On označava početak novog hladnog rata. Ponovo će zavladati sumanuta vojna logika. To se moglo izbeći, da je neko stvarno želeo. Ali Rusi to ne žele, a ni mi na Zapadu.
Nemačka bi trebalo da igra novu ulogu u svetu. To otprilike ovako izgleda: podržavamo kijevsku vladu koja puca na sopstveno stanovništvo, Izraelu isporučujemo raketne bacače i nuklearne podmornice, a sada hoćemo da intervenišemo u Iraku.
Brzina kojom su se u ovih nekoliko meseci udaljili Rusija i Zapad prosto oduzima dah. Ako je Gabor Steingart u pravu, onda bi zaista trebalo da se zabrinemo: „Ratovi počinju tako što ih ljudi zamišljaju“.
Dosadašnja politička simbolika eskalirala je u pravi ekonomsko-politički rat. Da li su dobro razmislili svi oni koji su tako ubeđeni da je u konfliktu sa Rusijom reč o pravdi i nepravdi?
MH17, Zapad će da zapamti ovu oznaku. Baš kao što je Iran zapamtio skraćenicu IR655, za koju nema mesta u zapadnim izveštajima poslednjih dana. To je bio broj leta Iran Air, koji je 1988. pogođen raketama zemlja-vazduh sa američke krstarice U.S.S. „Vincennes“.
Fudbalska utakmica je istorijska bitka. Mario Götze se pojavljuje, kao nekada treća armija, da prekorene ratnu sreću u nemačku korist. Nemačka se pronašla u fudbalu, tu je raspaljena vatra u kojoj se kuje čelik nove nacionalne svesti.