Nedelja bezumlja
Početkom nedelje je još postojala nada da naši lovci slučajno uleću u turski vazdušni prostor, ali krajem nedelje ruske vlasti su otvoreno rekle da su, što se nas tiče, svi protivnici Bašara Asada teroristi.
Početkom nedelje je još postojala nada da naši lovci slučajno uleću u turski vazdušni prostor, ali krajem nedelje ruske vlasti su otvoreno rekle da su, što se nas tiče, svi protivnici Bašara Asada teroristi.
Očekivao sam da će proći bar par nedelja ili meseci vazdušnih napada, pre nego što se Rusija odluči za kopnenu operaciju u Siriji. Ali ideja o tome je stigla na dnevni red već posle par dana.
Vojna operacija u Gruziji, pa aneksija Krima su dva mala rata koji su Putinu doneli zavidan rejting. Produžetak sukoba se nameće sam po sebi. I rizici će sada biti manji.
Rusku diplomatiju malo zanima ISIS. Njih ne zanimaju ni ljudi, ni interesi Rusije. Njima treba da ISIS uništi Asad, uz podršku Putina, a ne SAD i njenih saveznika.
U toku je veliko slavlje, praznik koji će vremenom postati državni. Obama će se sastati s Putinom.
Ruski građanin odlično zna kako treba da se ponaša da ga ne optuže. On zna da se vlast ne sme kritikovati i da mu se u tom slučaju može desiti i da se provuče.
Današnja Kina, pretendujući na ulogu supersile, odlučila je da malo dotera svoju istoriju. S tačke gledišta propagande, podesnije je hvaliti se pobedama nego se zahvaljivati oslobodiocima.
„Ruši se Boing, Koka-Kola, Epl – sve te čuvene američke kompanije doživljavaju pravi debakl“ – s neskrivenom radošću nam saopštava voditelj.
Jer eto prođoše vekovi a Tolstoj se (recimo) u Belgiji nije dogodio. No oni ga u prevodu i dan-danas s radošću čitaju. I srećni su zbog toga.
Nedavno smo saznali da desetinama vojnika i podoficira 33. Specijalne motorizovane streljačke brigade, koji su prošle jeseni napustili svoju vojnu jedinicu, sada prete optužbe za dezerterstvo.
Rusija je garantovala neograničen budžet i pokazala spremnost da potroši bilo koju sumu novca na organizaciju fudbalskog turnira. A to je stvar koju i MOK i FIFA prosto obožavaju.
Glavni načelnik Rusije je ostao prilično nezadovoljan spoljnopolitičkim rezultatima praznovanja Dana pobede. Na geopolitičkom planu je bilo jasno rečeno: mi smo deo Azije – ne Evrope…
Nema sumnje da je Lepehin upoznat sa podacima po kojima Rusija premašuje sve evropske zemlje po broju ubistava na 100 hiljada stanovnika i da je prva u svetu po potrošnji heroina.
Ispostavilo se da Kremlju nije dovoljna opštenarodna podrška. Na teritoriji Rusije su izvedeni masovni manevri Unutrašnje vojske MUP-a, koja u svom sastavu ima oko 80 hiljada profesionalaca.
Teško se može zamisliti kako će se posednici državne sile, o bilo čemu, ali bez Putina, jednoga dana međusobno dogovarati. Rusija će posle njega neizostavno biti dovedena do same ivice sistemske katastrofe.
Veče u TV studiju je bilo istinski praznično. Taj praznik je voditelju Solovljovu i njegovim gostima upriličio predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker svojom izjavom da je Evropi neophodna vojska.
Borci za ljudska prava nam kažu da se od osumnjičenih za ubistvo Nemcova priznanje dobilo torturom. Odlično. Proglasićemo ih za svedoke i početi da ih usred noći pozivamo na saslušanja.
Korak prvi: ubijen je Boris Nemcov. Korak drugi: kao glavni osumnjičeni uhapšeni su ljudi odani Kadirovu. Korak treći: Kadirov izjavljuje da ne priznaje njihovu krivicu. Korak četvrti: Putin Kadirova odlikuje Ordenom časti.
Raketna paljba po stambenim četvrtima Mariupolja od koje je poginulo nekoliko desetina nedužnih Ukrajinaca, označila je kraj nade da će se Rusija u dogledno vreme vratiti u društvo civilizovanih zemalja.
Putin je bodro izjavio da je armija preuzela 19 novih PVO uređaja. Međutim, iz izveštaja ministarstva odbrane sledi da je dostavljeno svega 7. Isto važi i za ratne brodove. Putin govori 15, a Borisov 6. I za podmornice…
Niko ništa ne zna o četvorici arhitekata i hiljadama građevinara koji su preko sto godina gradili hram Artemide. A budala koja ga je za jednu noć do temelja spalila, zauvek je ostala u istoriji.
Putinova poseta Kini i njegovo učešće na samitu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APES), trebalo je da celom svetu pokažu da će Rusija opstati i bez stranih investitora i partnera.
Putin zaista veruje u zlonamernost Amerike, baš kao što su i oni starci u sovjetskom Politbirou iskreno verovali u to da SAD samo čekaju zgodnu priliku da započnu nuklearni rat.
Nema toga što se danas od Moskve ne bi moglo očekivati, a vojni stratezi uvek prvo razmatraju najgori scenario. I zato u švedskim vodama traže rusku, a ne podmornicu koja bi mogla biti u sastavu i neke druge flote.
Rusija je prvi put u postsovjetskoj istoriji dostigla nuklearni paritet sa SAD. Oni imaju 1.641 bojevu nuklearnu glavu, a mi imamo celih 1.642! Za samo par meseci otadžbinski nuklearni arsenal je uvećan za 131 bojevu glavu.
U nedelju popodne izašao sam na ulicu Tversku, i kod bronzanog spomenika našem ocu-osnivaču na konju, stao među svoje moskovske sugrađane i podigao plakat na kojem je pisalo: „Rat sa Ukrajinom – naša sramota i zločin“.
Uterati strah u kosti, naterati sve te svoje rugobe da daju izjave kako nuklearni rat samo što nije počeo, a onda se pojaviti pred publikom i predstaviti se kao neporočni vegetarijanac, prosto dušica od čoveka, takoreći „čisti Evropljanin“. A omču će moći da zategne i sutra.
Od svih Putinovih saradnika se zahtevalo da sve zapadne sankcije podnose bodro i uvereno. Kad odjednom začusmo plačni glas Genadija Timčenka, njegovog najbližeg finansijskog saradnika.
Rusija je postala usamljeni parija, zemlja bez resursa i bez saveznika, zemlja koja ima samo nuklearno oružje. Bojim se da će Kremlj, od sada pa nadalje, neprestano morati da dokazuje kako je do te mere umobolan, da je spreman i da ga primeni.
Putina građani sada podržavaju zato što ih vodi upravo tamo gde oni već odavno žele da idu – istovremeno i u Ukrajinu i u SSSR. Oni za njim idu u Ukrajinu zato jer misle da je to put koji omogućava obnovu SSSR.
Princip političke komplementarnosti spojen sa zakonom Ždanova, pretvara našu televiziju u najopasniju instituciju u zemlji, mašinu za proizvodnju rata, a televizijske nameštenike primorava na „preterivanje“, katkad čak i na štetu svog glavnog poslodavca.
Ruskom javnom scenom danas vladaju tri, do te mere idiotske budalaštine, da zaista više nemam živaca da ih slušam: nije sve tako prosto – Rusija je za Putina – ruski narod nije spreman za demokratiju.