Tlačenje supervećine
Govore nam da je Amerika podeljena kao nikada pre. Ali kada je reč o mnogim važnim pitanjima to naprosto nije tačno. Na primer, oko 75% Amerikanaca smatra da bi trebalo uvesti više poreze za superbogataše.
Tekstovi o porastu populizma u Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i Srbiji; od Jan-Wernera Müllera do Vesne Pešić…
Govore nam da je Amerika podeljena kao nikada pre. Ali kada je reč o mnogim važnim pitanjima to naprosto nije tačno. Na primer, oko 75% Amerikanaca smatra da bi trebalo uvesti više poreze za superbogataše.
Levica je uspevala uvek kada je nudila jasne alternative o pitanjima kao što su stambena politika i finansijska regulacija, a ne kada je zazivala „narod“ i „naciju“. Dobri primeri su Džeremi Korbin i Berni Sanders.
VIDEO i transkript tribine u okviru ciklusa „Nije Filozofski ćutati“ održane 28.2.2019. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Govorili su Vesna Pešić, Dragoljub Mićunović, Branislav Trifunović i Dubravka Stojanović.
Reakcije vlasti na protest „1 od 5 miliona“ je školski primer autokratije. Tu se predsednik predstavlja kao glas volje naroda. Njegova stranka reprezentuje Srbiju, dok pljačkaška opozicija radi po nalogu spoljnih neprijatelja.
Dvadeset trećeg maja ove godine Evropa će izabrati 705 predstavnika za svojih skoro 450 miliona ljudi. Sa nacionalističkim i antiimigracionim populizmom u porastu, politika EU prelazi na mračnu stranu.
Fredric Jameson je primijetio da je mnogo lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Ova opservacija je postala realnost: u nekom novom obliku kapitalizam će preživjeti kraj, ne svijeta već ljudskog roda.
Ako je liberalna demokratija ugrožena, zašto se u pomoć ne pozovu branitelji „otvorenog društva“, kao što su Isaiah Berlin, Arthur Schlesinger Jr, Karl Popper i Raymond Aron?
Nije nerazumno populističko nezadovoljstvo, već su to politike koje uvećavaju nejednakost i institucije koje ljude isključuju iz procesa odlučivanja.
Levom centru je potreban emocionalni narativ sa ponudom u obliku ekonomske nade: nigde nije propisan monopol radikalne levice na to. Ali neoliberalni udžbenici tvrde da je sve to nemoguće.
Glasači će jednom shvatiti da je u osnovi svih naših problema ekološki stres. Ovaj uvid će možda nastupiti kada voda bude preskupa, kada usevi propadnu, kada izbeglička kriza izazove rat. Možda će tada biti kasno.
Ono što populistički režim vidi kao dobro, populizam u ogledalu će videti kao loše – strašno je to što postoji pravi narod, što on čini „skoro 100% stanovništva“ i što je ova vlast direktan izraz njegovih vrednosti.
Oni koji su bili prisiljeni na poricanje Holokausta uviđaju da je opet moguće otvoreno slaviti genocid. Tako lider Kju-kluks-klana danas kaže: „Ubili smo 6 miliona Jevreja – 11 miliona imigranata i nije neki izazov.“
Biznis i finansije – “Ovo je istorijski dan”, izjavio je 12. jula lider Pokreta pet zvezdica Luiđi De Maio. Ispred parlamenta se lio spumante (penušavac) i proslavljalo ukidanje privilegija poslanicima.
Pitanje nije da li populisti generalno mogu da vladaju – u mnogim zemljama su pokazali da mogu – već da li je novi tehno-populizam jednokratni eksperiment ili vesnik budućih događaja u zapadnim demokratijama.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Umesto lamenta nad plimom iracionalnog populizma, levica treba da ustane u odbranu svojih temeljnih vrednosti – pre svega ideje o primatu politike u odnosu na ekonomiju, centralnog načela svoje tradicije.
Mađarska je na vrhu liste zemalja sa najvećom dobijenom pomoći iz evropskih fondova, koja je za vlast u zemlji isto što i prihodi od nafte arapskim despotima: besplatan resurs kojim se po volji kupuje politička podrška.
REČ – Da li zaista živimo u eri panevropskog i transatlantskog populizma? Ili je termin populizam samo neprimereni opis, novinarski kliše i politički epitet čija osnovna svrha nije analiza već stigmatizacija protivnika?
Posle brexita i Trampove pobede, izbori u Italiji na kojima su najveći uspeh ostvarili populisti i ekstremna desnica – sigurno će samo učvrstiti uverenje liberala da su građani sami krivi za vlast koju biraju.
Razlika između Rusije i Srbije je u tome što se ova druga može demokratizovati, ukoliko bi se opozicija modernizovala, da se tako izrazim. Nelegitimni populizam u Srbiji uglavnom je fasadne vrste.
Teoretičari su prvo govorili o krajnjoj desnici, pa o ekstremnoj i radikalnoj desnici, a od skoro govore o populizmu. Ova podvala zasnovana na zloupotrebi naučnog objektivizma sasvim je prevladala.
Internacionalizam sindikata i levičarskih partija u 19. i 20. veku odigrao je važnu ulogu u njihovoj podršci otvorenim granicama. Francuski socijalistički lideri su tako govorili da i ruski radnici imaju pravo na bolji život.
Helsinški odbor – Levi populizam je klasni, a desni nacionalistički. Desni populizam ima veće izglede da osvoji vlast, a levi se lakše demokratizuje.
Nekad elite kontrolišu ekonomsku politiku tako da prenos ovlašćenja na nezavisne agencije ili prihvatanje globalnih pravila ne služe društvu, već maloj kasti insajdera.
Mladi glasači su posebno nezainteresovani za tradicionalne partije, jer ih vide kao previše birokratske, dakle dosadne. Setimo se dosetke Oscara Wildea o problemu sa socijalizmom: oduzima suviše večeri.
NOVA REČ! Nenad Dimitrijević, Milan Subotić, Ursula K. Legvin, Džordž S. Kaunts, Robert Penok, Snježana Milivojević, Biljana Đorđević, Branislav Dimitrijević, Ana Kolarić, Rastislav Dinić, Jasmina Lukić, Nenad Veličković, Dara Šljukić, Rodžers Brubejker, Silvija Plat
Ponavljamo Uvod iz autorove knjige Šta je populizam, pred dolazak Jan-Werner Müllera u Beograd u utorak 31. oktobra, na razgovor u CZKD-u sa Vesnom Pešić i Dubravkom Stojanović.
Važno je da znamo da teorija o Kurti i Murti nije srpska sudbina. Vučić ne može baš sve da poništi, pre svega ideju o demokratskoj Srbiji u Evropi koju je postavio Zoran Đinđić.
Građanin Aleksandar Vučić postao je ovih dana novi predsednik Srbije, ali u izvesnom smislu i teoretičar sopstvenog političkog sistema. Na naslovnoj strani poslednjeg Nedeljnika on igra šah sa samim sobom…
Srbija je na predsedničkim izborima postala falična republika, iz Rima je stigao plaćeni savetnik, a umesto krune od pape predsednik je dobio čokoladice od hrvatske predsednice iz Zagreba.
Nacionalizam je ideologija elite i u tom smislu daleko od naroda. A populizam je strategija kojom se narod ubeđuje da vitalno zavisi od identiteta, koji je za njega mnogo važniji od hleba.
Korišćenje reči za laganje razara jezik. Korišćenje reči da bi se prikrile laži, ma kako suptilno bilo, razara jezik. Potvrđivanje nerazumljivog brbljanja učtivom reakcijom takođe razara jezik.