EU – Strah od veličine
Biznis i finansije – Od 18 evropskih izbora ove godine, ipak su najvažniji nemački. Postavlja se pitanje koliko je verovatno da ih izgubi najozbiljnija preostala politička ličnost na svetu, Angela Merkel.
Tekstovi o porastu populizma u Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i Srbiji; od Jan-Wernera Müllera do Vesne Pešić…
Biznis i finansije – Od 18 evropskih izbora ove godine, ipak su najvažniji nemački. Postavlja se pitanje koliko je verovatno da ih izgubi najozbiljnija preostala politička ličnost na svetu, Angela Merkel.
Odlomak iz knjige „Šta je populizam“, koja uskoro izlazi u izdanju Fabrike knjiga: U takvim režimima se otvoreno sprovode kolonizacija države, masovni klijentelizam i diskriminacioni legalizam.
Integralni intervju Charlesa Simica sa autorkom povodom njenog teksta Nova epoha totalnog laganja: Vaša zapažanja o Srbiji su primenjiva i na SAD. Da li su lažovi i lupeži svuda isti?
Autorov predgovor srpskom izdanju knjige „Šta je populizam“: Svi kažu da populizam jača u celom svetu. Ali tvrdnje o porastu nezadovoljstva establišmentom šire sami populistički lideri.
Novi magazin – EU je ugovorna zajednica koja nacionalnu suverenost podrazumeva. Evropa država, međutim, jeste projekat koji se, tako kako se predstavlja, može ostvariti samo ako nema EU.
On je samo najakutniji simptom opšte globalne pojave. Društveno i političko nezadovoljstvo će nastaviti da ključa širom sveta, sve dok države i tržišta ne dostignu novu ravnotežu.
Jason Furman, predsednik Veća ekonomskih savetnika predsednika Obame, tvitovao je fotografiju na kojoj poslednji put odlazi iz kancelarije, uz poruku „Gasim svetlo“.
Diskriminacija.ba – Tu je važan svako i svaka, stari i mladi, zaposleni i bez posla, više i manje obrazovani, dragqueens i pastori, preduzetnice i oficiri, penzionerke i studenti, svaka je važna i svako je važan.
Planovi za napuštanje različitih oblika neoliberalizma i približavanja ekonomskom nacionalizmu već su spremni.
Novi magazin – Ako pogledamo SAD i Britaniju i šta nude populisti u Evropi, mobilizacija radnika u industrijama koje nestaju je samo sredstvo. Ciljevi su slični onima iz 30-ih godina 20. veka.
Nikada se tako mnogo slobodnih pojedinaca nije osećalo tako bespomoćno. I oni očajnički žele da povrate kontrolu nad svojim životima od onih koje krive za to što su je izgubili.
Populisti tvrde da samo oni govore u ime ljudi. Oni ne izražavaju neslaganje sa određenom politikom. Za njih je to lična stvar: njihovi protivnici moraju biti sumnjivi i korumpirani.
Oni ne vole EU ni imigrante. Žele jaku i naoružanu državu. Oni su kao vaš rođak rasista koji uvijek pokvari božićno slavlje.
Suočavamo se sa globalizacijom anti-globalizacije, sa širokim frontom populista, sa nacionalističkom internacionalom. „Danas SAD, sutra Francuska“, tvitovao je Jean-Marie Le Pen.
Kao na filmu – komešanje u publici, agent istrčava na binu da svojim telom zaštiti predsedničkog kandidata u kampanji, dok drugi agenti u parteru obaraju na pod sumnjivu osobu.
Da biste promenili život više vam ne treba partija. Dovoljan je čamac. U svetu bez društvene mobilnosti, lakše je preći nacionalne nego klasne granice.
Dobro je znati da je američki politički sistem manje okoštao i da manje robuje bogatim elitama nego što se to pretpostavlja, ali eliksiri koje su prodavali populistički promoteri sasvim su nekorisni.
Neki ekonomisti predviđaju novu finansijsku krizu. Drugim rečima, neoliberalna revolucija je vratila zapad u svet krize bez kraja, kakav je poslednji put viđen 30-ih godina 20. veka.
Uspon krajnje desnice u Austriji i njena moć da ospori izborne rezultate u zemlji koja nema većih ekonomskih ili socijalnih problema, govore o novom stanju politike u Evropi isto koliko i brexit.
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
Postupkom protiv Poljske zbog podrivanja pravne države, Evropska komisija prvi put primenjuje mehanizam uveden kao mera pre krivičnog postupka prema članu 7 Lisabonskog ugovora EU.
Kada volja većine očigledno krši osnovne slobode, ne samo da imamo pravo već i dužnost da se suprotstavimo većini. To nije razlog da se preziru demokratski izbori – ali oni sami po sebi nisu pokazatelj Istine.
Populisti lako nalaze krivce. Jedva sastavljate kraj sa krajem? Kinezi uzimaju poslove. Uznemirava vas kriminal? Meksikanci. Terorizam? Muslimani. Politička korupcija? Banke.
Evropska komisija raspravlja da li su napadi na ustavni sud i novi zakon o medijima u Poljskoj dovoljan osnov za aktiviranje novog EU mehanizma za zaštitu vladavine prava u zemljama članicama.
Partija prava i pravde predstavlja veliki deo poljskog društva, katolički i evroskeptični, ljude razočarane u tržišnu demokratiju.
Premijer će smanjiti dnevnice za službena putovanja u inostranstvo sa 65 na 15 evra, kao da podrazumeva da državni službenici putuju zbog dnevnica.
Populizam je više retorika nego ideologija. On govori o borbi dobra protiv zla i zahteva proste odgovore na teška pitanja. On ne trpi nagodbe i kompromise od kojih se sastoji demokratija. (tekst iz 2015, tema Populizam)
U Engleskoj se dešava nešto nečuveno. Laburisti bi u septembru mogli da izaberu pravog levičara za lidera. Čoveka koji bi da ukine atomsko naoružanje i izađe iz NATO-a.
Za liberale je problem samo ideja homogenog kolektiva, u kojem nema mesta za pluralizam. Ovo zapravo nije problem sa kolektivnom akcijom, niti sa politikom kao takvom, već sa populizmom.
Preti opasnost da ti neliberalni lideri – Putin u Rusiji, Orban u Mađarskoj, Erdogan u Turskoj – preoblikuju svetski poredak prema svojoj meri, a principe slobode i prava zamene cinizmom i korupcijom.
Tu se štiti – lanac izdiranja: poniženja koje trpite na poslu do sada ste mogli da istresate na slabijima od vas. Ali sada, poručuje Milivojević, država će vas lišiti i to malo moći koju uživate u svom domu.