Zločin koji ne prestaje
Nešto je mnogo trulo u krimi epizodi o ubistvu Olivera Ivanovića koju je Gašić odigrao pred zblanutom skupštinom. Dobio je mlak aplauz svoje divlje poslaničke grupe, po inerciji.
Nešto je mnogo trulo u krimi epizodi o ubistvu Olivera Ivanovića koju je Gašić odigrao pred zblanutom skupštinom. Dobio je mlak aplauz svoje divlje poslaničke grupe, po inerciji.
Dok na ulicama Beograda desetine hiljada ljudi protestuje protiv nasilja, grad će ugostiti Baju Malog Knindžu, pesnika mržnje i netrpeljivosti, kao i „pravu paradu ponosa“.
Nije rekao, sram vas bilo lažovi jedni, i onda tresnuo na sto dokaze i zahteve za izručenje. Naprotiv, smerno je izustio, pogrešno ste me razumeli, niste čuli znak pitanja.
Mladina – I najgluplji političar zna da je nacionalizam koji zavisi od mržnje najlakše održavati na životu kopajući po prošlosti, prebrojavajući „naše i njihove kosti“.
Jedan je obelodanio tajna dokumenta u nadi da će to zaustaviti Vijetnamski rat, o kojem je država godinama lagala nastojeći da ga opravda i produži. Drugi je tajne odneo kući.
Dok neki autori sami sebe cenzurišu da ne bi uznemirili publiku, šira debata o ukrajinskom ratu i bojkotu neprijatelja oslanja se na starije teme kulture, nacije i države.
Očit je suštinski razlaz između očekivanja građana, koji bi da žive i rade u uređenoj zemlji, i nacionalističkih političara koji su zbog Kosova oduzeli budućnost čitavoj Srbiji.
Ruski mediji opisuju napade na teritoriji Rusije kao istovremeno užasne i beznačajne. Kontradiktorna propaganda obeshrabruje razmišljanje. To čini totalitarne subjekte pasivnim.
Kontinuitet preživljavanja može služiti ne samo za priču o povijesti novinarstva, nego i kao studija slučaja suvremenih povijesnih lomova, karaktera ljudi, cenzure i autocenzure.
Juče, u pošti u Sopotu, Ljubodrag Stojadinović sreo se s junakom iz svojih tekstova. Nije „junaku“ svejedno kad se prepozna u Stojadinovićevom tekstu. Voleo bi da je drugačiji.
Prigožinov uticaj počiva na zastrašujućim zverstvima i ratnim uspesima njegove privatne vojne kompanije. Napadima na vojnu i političku elitu, on odvraća pažnju sa čoveka na vrhu.
U svom tekstu u Politici, poslanik Đukanović vidi sinhronizovani napad na glumce, atakovanje na njihove živote, porodicu i pravo na rad, pre svega kao koškanje u političkoj areni.
Ne počinje nasilje od dve nezapamćene tragedije u Beogradu i Mladenovcu i u pravu su režimski eksperti opšte prakse kada kažu da protesti imaju širi povod. To je sveopšte bezakonje.
Ovo treba da proučava Institut za nasilje, kad bi ga slavna SANU kojim slučajem imala i kad bi se mudraci usudili i uopšte poželeli da nešto pisnu o onome što tišti stanovništvo.
Novosti – Bešćutno verglanje „sve bih ponovio“, odnosno „nije mi žao“, predstavlja najsažetiju artikulaciju hrvatske državne politike u 30-godišnjem kontinuitetu.
Mladina – Rješavanje stihijnog turizma za pijane mlade Evropljane, mahom Engleze, prepušteno je lokalnoj vlasti, skromnih resursa, pritisnutoj pohlepom vlasnika apartmana.
Priprema se uredba koja će sa tržišta EU isključiti proizvode nastale prinudnim radom. Da li će Srbija biti rizično područje čiji će se izvoz naći pod posebnim režimom provere?
EU već godinama plaća milijarde surovim afričkim milicijama da zadrže migrante što dalje od Evrope. Sada se i Britanija sprema da uđe u ovu industriju kidnapovanja i zadržavanja.
Videli smo da predsednik Srbije padne u fras i kad sam sebi, a kamoli kad mu neko drugi pomene oca, majku, brata, decu, ali da se izbezumi kad on nekom drugom pomene tatu, to je ipak novitet.
Kosovo 2.0 – Vlasti u Srbiji vraćaju narativ o terorizmu Albanaca, uz optužbe da su ih prethodnici namerno oslobađali. Sudski spisi svedoče drugačije.
Otkaz zbog kritičkih tvitova je zastrašujuća opomena, ali i povod za pitanje da li su uposlenici javnog sektora upregnuti u „botovanje“ o našem trošku.
Pre pola veka nije bilo privrednih sloboda. Danas je privredni sistem uglavnom usklađen sa razvijenim zapadnim društvima, ali Srbija suštinski i dalje pati od istih boljki.
Za četiri meseca stigli smo od priče o miru i normalizaciji do izbijanja rata. Tražiti od Vučića da položi račun za ovo novo kolektivno padanje u ambis, bilo bi besmisleno.
Još nije poznato kako Vučić stoji sa ostacima nerava i koliko dugo može da istrpi desetine hiljada ljudi na ulici. Naročito ako započne opšta blokada svega što je već porušio.
Sociolog Vuletić za Politiku naučno objašnjava da se ljudi okupljaju okupljanja radi, da su spontani skupovi najopasniji, a nesvesni ljudi podložni manipulaciji privatnog kapitala.
Da bi se shvatio značaj i smisao ove bitke, potrebno je da se o njoj kaže cela istina, smrtni neprijatelj savremene kulture sećanja na Drugi svetski rat na prostoru Jugoslavije.
Pametni sistemi razvijaju strategije za neutralisanje izabrane mete, bilo da su to proteini bakterije otporne na antibiotike ili radnici skloni sindikalnom organizovanju.
Nije problem AI, već naš fatalizam i slepilo za zloupotrebe veštačke inteligencije u političke svrhe. Nema mašine bez čoveka, jer odluke donose ljudi koji upravljaju vladama i korporacijama.
Fiksacija na BDP i stopu rasta kao merilo uspeha privrede, posebno u svetlu devastacije životne sredine i klimatskih promena, bila je tema neuobičajenog skupa u Evropskom parlamentu.
Serija Succession pokazala nam je svet monopola i beskrupuloznog nadmetanja u kom živimo. Ekstremna komodifikacija i hijerarhijski odnosi omogućili su najbogatijima da steknu političku moć.
Odustajanje od društvenih stanova, podsticanje privatnog vlasništva i prepuštanje tržišnim silama, većini pripadnika radničke klase nisu doneli kontrolu nad sopstvenim životom.
Mi, aktivisti i aktivistkinje, upućujemo izjavu za javnost, jer smo zgroženi snimkom na kojem ratni zločinac Dario Kordić kaže da bi ponovio sve ono što je činio tijekom rata u BiH.