Ravno do dna
Batalite sitne kalkulante, koji Koštunicu proučavaju i formatiraju prema svojoj kverulantskoj meri: taj čovek je otišao, verovatno nepovratno, s onu stranu svake Ljudske Mere.
Batalite sitne kalkulante, koji Koštunicu proučavaju i formatiraju prema svojoj kverulantskoj meri: taj čovek je otišao, verovatno nepovratno, s onu stranu svake Ljudske Mere.
Valjda bi mediji, uključujući štampane, i ozbiljne, kakav je Danas, trebalo da uzmu u ozbir pravo i potrebu javnosti da se opusti, na trenutak prepusti zaboravu i okrene optimizmu. I u zemlji kakva je Srbija.
Beton – Žiri za dodelu Andrićeve nagrade odlučio je da to prestižno književno priznanje za 2002. dodeli Miroslavu Toholju za knjigu Mala Azija i priče o bolu.
Moj deda je palio sveću i bacao orahe “u ime oca i sina” daleko pre nego što su svi ovi Naprasno Kršteni i Pokršteni probrali prste kojima će se ubuduće krstiti. Đorđe Balašević, muzičar, Blic, 6-7.01.08.
Bilo je tako očigledno da predsednički kandidati, koji su poneli po neverovatnih dva miliona i nekoliko stotina hiljada glasova, nemaju dobre namere, da nisu iskreni, da se lažno zaklinju na budućnost, a o prošlosti krivo.
Koraksova karikatura od 3.3.2005: četiri lika, od kojih jedan podseća na Aleksandra Vučića, drugi na Tomislava Nikolića, treći na Ivicu Dačića, a četvrti na Vojislava Koštunicu, združenim snagama prave Sneška Belića koji, odnekud, strašno liči na Slobodana Miloševića.
СПОРАЗУМ О СТАБИЛИЗАЦИЈИ И ПРИДРУЖИВАЊУ између Европских заједница и њихових држава чланица, са једне стране, и Републике Србије, са друге стране.
Šteta što Tadić nije definisao ko su ti “mnogi” u Srbiji koji hoće rat; ali, ako je od umerenog Borisa – dosta je i ovoliko.
CESID – Istraživanje javnog mnenja Srbije, zima 2007/2008.
Nekako sam uveren da ću najvažnije srpske glave sledeći put videti 13. januara u ponoć, na nekom beogradskom trgu. Čuje se kako je sve spremno, samo neka Velja odluči ko će im pevati.
U poslednje vreme sam uobičajio da 92-ojkine radio-emisije upotrebljavam kao neku vrstu zvučne zavese.
Čim prema Beogradu krene neki rocker ili umjetnik – eto hora hrvatskih paranoičnih svraka kako cijelim putem prema Lipovcu grakću: ne srljajte u Beograd kao guske u magli!
Znam, odmah sam povezao, nisam baš toliko blesav, čitao sam i ja novine: to je deo kampanje u kojoj nam izvestan broj Javnih Ličnosti poručuje da KOSOVO JE SRBIJA.
Ovo je kratki ogled o srpskom vremenu. Ako se već u opticaj uvode pojmovi poput srpski bog, zbog čega ne bismo govorili o srpskom vremenu.
Nek se nose proklete devedesete. Boris Tadić, predsednički kandidat, Politika, 28.12.07. Gle, za našu svetolazarevsku zemlju danas moćnici ovoga sveta bacaju kocku, kao što su bezbožni ljudi bacali kocku za Hristovu haljinu.
Spikerka TV Dnevnika: “Poslanici su doneli rezoluciju…” Ana: “A hoće li i da je odnesu?”
Buto je oličavala snove i tragedije svog naroda i nacije više od bilo koje druge javne ličnosti. Pakistan je jedina zemlja na svetu koja sam svoj postanak duguje islamu.
Doktori su proglasili smrt Benazir Buto. Tog trenutka se verovatno ugasila poslednja nada za mirnu budućnost u Pakistanu.
U ime koje tradicije se ljudi ovdje odriču budućnosti: tradicije etničke podijeljenosti, tradicije religijskog fanatizma?
GASPROM država u Srbiji, koju premijer Koštunica uporno pokušava da instalira, po cenu da Srbija izgubi energetsku nezavisnost i tako ugrozi svoj integritet i suverenitet.
Koliko sam razumeo Rezoluciju, nećete u Srbiji moći da prodate ni čašu hrvatskog tečnog jogurta ako se jogurt ne složi da je K&M neotuđivi dio Srbije.
U svojoj potrazi za ćorsokakom, naša politika može rezultirati modelom Kipra, podelom ili “zaleđenim konfliktom”, ili može od Srbije napraviti ostrvo u EU.
Sve što je Borisu Tadiću potrebno da ubedljivo pobedi i time napravi – ovoga puta istinski istorijski prekoret – jeste da u svoju kampanju upregne realnost.
Šta svaka građanka i građanin treba da znaju o Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Podsećamo ih (ljude iz DSS) da je baš Vojislav Koštunica svojim potpisom na ugovor CEFTA, koji su parafirale zemlje zapadnog Balkana i Kosovo, u neku ruku prvi priznao nezavisnost Kosmeta. Možemo i njemu da kažemo da je to separatistički čin.
Za petak ove sedmice zakazana “istorijska sednica” Narodne skupštine Srbije, na kojoj će se razmotriti uslovi pod kojima treba ili ne treba da nastavimo put u Evropsku uniju.
Superman dva i tri, Rocky četiri i pet, Nisu mi značili ništa makar bio sam dijete, Da poslije kraja priče ne mora gasit njen se svijet, Otkrih sa nastavkom knjige Orlovi rano lete.
FHP-Kosovo je jedina nevladina organizacija na Kosovu koja prati suđenja za ratne zločine i etnički motivisana krivična dela na Kosovu. U 2007. godine FHP-Kosovo je pratio je 117. glavnih pretresa u 21 predmetu, pred opštinskim i okružnim sudovima, kao i četiri predmeta pred Vrhovnim sudom Kosova.
Narodna skupština utvrđuje da bi proglašenje nezavisnosti Kosova, kao i priznanje nezavisnosti pokrajine od strane bilo koje države, predstavljali grubo kršenje međunarodnog prava, a pre svega Povelje UN, Završnog akta iz Helsinkija i Rezolucije SB UN 1244. Takvim aktima i aktivnostima bili bi neposredno ugroženi suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Republike Srbije.
Prava slika predsedničke kampanje su naši prljavi, zapušteni gradovi, uključujući prestonicu koja kolabira u svakom pojedinačnom sektoru i kao urbana celina.
Bilo bi neozbiljno od naših pregovarača i naše zemlje ako bi sada bila tražena izmena teksta sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Srbije sa Evropskom unijom – rekao je za Danas savetnik potpredsednika Vlade za evropske integracije Vladimir Todorić.
Tako to, dakle, sada izgleda: sedneš u Talinu u voz za Lisabon, i nigde usput ne pokazuješ nikakva dokumenta, osim vozne karte.