Mario Reljanović je doktor pravnih nauka, naučni saradnik na Institutu za uporedno pravo u Beogradu. Bavi se temama iz oblasti radnog i socijalnog prava, ljudskih prava i pravne informatike. U periodu 2012-2018. radio je kao docent i vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Union. Na istom fakultetu je u periodu 2009-2018. bio na čelu pravne klinike za radno pravo. Predsednik je udruženja Centar za dostojanstven rad, koje se bavi promocijom radnih i socijalnih prava. Saradnik je više drugih organizacija civilnog društva i autor nekoliko desetina stručnih i naučnih radova. Za Peščanik piše od 2012. godine.

fabrika

Ludom radovanje

Neprihvatljivo loš položaj radnika na lizing traje već godinama. Pre nekoliko dana usvojen je predlog zakona koji reguliše tu oblast. Ali tekst koji je Vlada usvojila nije onaj koji je bio na javnoj raspravi…

Foto: Peščanik

Sve je po zakonu

Iz Leonija tvrde da je preraspodela radnog vremena uvedena po zakonu, radi završetka ugovorenih poslova. Tako radna nedelja može biti šestodnevna i 60-časovna, a radno vreme 13 sati.

Crvena traka Poreske uprave zalepljena na vratima zatvorene radnje

Svi u autobuse!

Vesić bi da uvede obavezne pretplatne karte građanima Beograda, bez obzira na to kako se prevoze do posla. Samo što to neće moći. Naime, u hijerarhiji propisa mišljenje nekog ministarstva nije propis.

Nema dna

Zakon o sezonskim radnicima unosi zaista revolucionarnu promenu u radno angažovanje u Srbiji tako što predviđa usmeni dogovor između poslodavca i sezonskog radnika, umesto pisanog ugovora.

Budućnost sindikata

Mašina – Nema alternative sindikalnom organizovanju – svaka druga ideja se svodi na sindikate u nekoj drugoj formi. Zbog toga se postavlja pitanje da li je efikasan sindikat moguć u okviru postojećih pravila?

Babe i žabe

Svrha Zakona o zaposlenima u javnim službama jeste da pripremi javne službe za privatizaciju, tamo gde postoji interesovanje privatnog kapitala, a da destimuliše zaposlene za rad u javnim službama.

Srbija je Goša

Priča o Goši je priča o Srbiji. Goša je privatna fabrika (uskoro će sve u Srbiji biti privatno; uostalom i vlast se ponaša kao privatni vlasnik države) čiji radnici nemaju šta da jedu, ne primaju zarade, nemaju overene knjižice.

Statistikom protiv realnosti

Nije blesav niko od nas koji ne shvatamo kako nezaposlenost tako brzo pada i kako zarade rastu tako vrtoglavo. Jer to nije istina. Kakve su stvarne posledice politike investicija, zapošljavanja, poreske politike?