Državne intervencije su štetne i nepravične
Političari se ubiše da pokažu kako zahvaljujući merama vlade „svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo“, iako je istina suprotna tome.
Političari se ubiše da pokažu kako zahvaljujući merama vlade „svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo“, iako je istina suprotna tome.
Kako to odjednom Delta stvara 15% dohotka Srbije. Čitava trgovina u Srbiji teško da stvara 15% BDP. Nemoralno je i ekonomski neopravdano to što Delta traži pomoć od države. Ali tražiti moral od Delte je kao tražiti prase u Teheranu.
Dobro je što se ponovo raspravlja o izbornom ili zakonu o finansiranju stranaka, ali mi se čini da neka obrazloženja nisu dobra. Ako nova rešenja treba da daju bolji rezultat, pre svega se mora promeniti sistem podsticaja.
Blicovo NE kritici Tadića, čija politika je žalosna i daje mnogo povoda da se govori o nesposobnosti, velikim greškama i promašenoj vrednosnoj orijentaciji, samo je ilustracija naglo pogoršanih prilika u srpskim medijima.
Država koja povećava porez kod kuće, a zadužuje se u inostranstvu šalje poruku da ne želi da se reformiše. Umesto reforme, ona traži žrtve da finansira svoju neefikasnost.
Množe se predlozi da se u Srbiji neki porezi povećaju ili da se uvedu sasvim novi, kao što je solidarni porez. Ali to je pogrešno. Pravi pravac bi bio reforma države i kresanje budžetskih izdataka.
Američki kongres je usvojio program od oko $ 900 milijardi državne pomoći privredi. Ali berze su nastavile da padaju.
Prvo, dva glavna kanala preko kojih svetska kriza utiče na srpsku privredu su skuplji novac i otežan izvoz. Drugo, vlasti ne shvataju da su naši problemi (koji su nezavisni od svetskih) rezultat loših institucionalnih rešenja.
Radio emisija 13.02.2009, govore: ekonomista Miroslav Prokopijević, Velimir Ćurguz-Kazimir iz medijske dokumentacije Ebart, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Ljubiša Rajić, profesor Filozofskog fakuteta u Beogradu Aleksandar Baucal i književnik Végel László.
Mere su donete bez prethodne dijagnoze o tome šta je problem i koje su njegove dimenzije. One su uglavnom populističke, tek da se nešto uradi. Treće, njihova suština je besomučna državna potrošnja.
Kriza ni za koga nije šansa, posebno ne za nerazvijenu zemlju sa slabom privredom. I protagonisti Miloševićevog režima su verovali da su sankcije 1990-ih šansa, a videli smo šta je bilo.
U vreme Tita i Miloševića se verovalo da ograničenost tih režima ne dopušta da se vode dobre politike i da će odlaskom tih politika doći do boljeg uređenja Srbije.
Svi su izgledi da 2009. bude prva loša godina od 2000. Vlasti zadužene za službeno širenje optimizma ne misle tako.
Pre neki dan Statistički zavod je objavio da je u Srbiji u novembru deflacija bila 0,1%. To znači da je opšti nivo cena u tom mesecu pao za navedeni iznos. Da li posle deset inflatornih meseci ove godine ljudi sada treba da budu srećni?
Uticaji finansijske i ekonomske krize u svetu počeli su da se osećaju i u Srbiji. Oni se mešaju sa nekim domaćim negativnim kretanjima, pa ih nije sasvim lako razlikovati.
Kolega Vojislav Pejović, koji kaže da je inženjer, piše da se ne slaže sa mojim tumačenjem ekonomskog profila novoizabranog američkog predsednika Baraka Obame.
Zašto berze opet naglo padaju, kao u špicu krize, ako je pobedio kandidat „nove nade“, „promene“ ili „spasa“ – kako su pristalice i deo štampe zvali Obamu tokom kampanje.
It is not impossible for this crisis to end without the guarantee being activated. This, however, does not justify the government’s empty promises.
Radio emisija 24.10.2008, govore: ekonomista Miroslav Prokopijević, teoretičarka marketinga Nadežda Milenković, pravnica Vesna Rakić-Vodinelić, sociološkinja Vesna Pešić, advokat Srđa Popović i dečak Vasa.
U pokušaju da zaustavi osipanje štednje Vlada Srbije je donela odluku o tome da garantuje štedne uloge do iznosa od 50.000 evra.
Nema stupanja na snagu SSP, nema dovršenja saradnje sa Hagom, odlaže se pitanje dolaska zemlje na belu šengensku listu za 2009, što će se kasnije opet odložiti.
Za firme i građane u Srbiji je mnogo opasnija tempirana bomba nerealnog kursa dinara od posledica krize u svetu.
Sovjetski socijalizam nije funkcionisao, a sada američka vlada pokušava da nam pokaže da njihov hoće: Nema veze što si investirao i izgubio, imaš iza sebe velikog Tatu, on će sve da plati.
Before the EU’s decision on the Transitional Agreement for the realization of The Stabilization and Association Agreement (SAA), an atmosphere of great expectations was created in Serbia.
Radio emisija 19.09.2008, govore: ekonomista Miroslav Prokopijević, sociolog religije Milan Vukomanović, advokat Srđa Popović i novinar Petar Luković.
Pre izjašnjavanja Unije o prelaznom sporazumu za realizaciju SSP, u Srbiji je stvorena atmosfera velikih očekivanja. Kao pred neku važnu utakmicu.
Kada se jednog dana optimizam vrati na svetska tržišta, ne znači da će se vratiti i na berzi u Srbiji. Da li će se vratiti pre svega zavisi od toga šta će se u međuvremenu uraditi na popravljanju regulative.
Although elected as pro-European and reformist, the government is drawing its first moves in the wrong direction. It is proposing a pension increase, the restriction of work for doctors and university professors.
Sve se to može uraditi i bez zamene dinara evrom. Problem je u tome što guverner NBS i vlada to neće, zato što bi im to vezalo ruke u manipulacijama dinarom. Manipulacijama dinarom, manipuliše se našim sudbinama.
Iako je izabrana kao proevropska i reformska, Vlada prve poteze vuče u pogrešnom pravcu. Predlaže povećanje penzija, ograničavanje rada lekara i univerzitetskih profesora.
Nije malo ni ekonomista koji smatraju da malo više inflacije ne može da škodi. Ekonomisti koji tako misle su ili pokvarenjaci ili imaju malo znanja iz ekonomije.
U ovom članku ću pokušati da objasnim zašto je za pojedince i firme ključan potrošački nivo cena, a ne recimo bazna inflaciju.