Najava 353. emisije
Ko se boji u Srbiji, ima razloga za to. Postoji ne mali broj pacijenata, govorio je Jung, koje je potrebno preplašiti, jer oni zbog zakržljalih instikata više nemaju straha, a čovek koji se ne boji, stoji na rubu propasti.
Ko se boji u Srbiji, ima razloga za to. Postoji ne mali broj pacijenata, govorio je Jung, koje je potrebno preplašiti, jer oni zbog zakržljalih instikata više nemaju straha, a čovek koji se ne boji, stoji na rubu propasti.
To get to Europe we need the sort of politicians we can’t even imagine. For getting us closer to the Kremlin, the ones we have now will do.
Ako je Grčka, sa sve svojim maslinama, morem, milionima turista, dugim periodom realativnog ekonomskog blagostanja tako eksplodirala, šta će se desiti ako naši ljudi izađu na ulice.
Nije da mi je žao Mlađana Dinkića, koliko je taj ljudi i vlada srušio, ali ako je on u pravu, a izgleda da jeste, kada kaže da je ovaj sporazum štetan za Srbiju, a vlada i predsednik hoće da ga potpišu, onda je to, s obzirom na prirodu i značaj tog ugovora, veleizdaja.
Svi se ponašaju kao da nailazi neka strašna poplava za koju se treba pripremiti, ali ne tako što ćemo planski ređati džakove duž reka, nego tako što će svako napuniti dva-tri džaka i ređati ih ispred svoga kućnog praga.
Does the new overlord of Serbia really plan to fight corruption or is that just one of his many sugarcoated phrases?
Sve je teže pronaći ljude koji hoće i koji imaju snage da govore o tome što živimo. Pregovori za gostovanje u ovoj emisiji često počinju pitanjem – a o čemu ćemo, ništa se ne dešava.
Sreća da je dan sve kraći, pa je period kada se osećamo obaveznima da nešto radimo sveden na šest, sedam sati. Onda oko četiri padne mrak i imamo alibi da se povučemo u kuće i šćućurimo do sledećeg jutra.
Ipak sam bila iznenađena u sredu ujutru kada sam izašla iz kuće i videla ljude koji, anestezirani tako dugo, nisu primetili da se predhodnog dana odigrao jedan tako uzbudljiv i veličanstven događaj kao što su to bili američki predsednički izbori.
Ljudi koji su pozivali ministre, premijera i guvernera da ni sebe ni nas ne hipnotišu stupidnom pričom o tome da smo bezbedni i da ovaj finansijski cunami može da nam pljune pod prozor bili su uvredljivo diskvalifikovani kao narikače.
We remain perplexed why they insist so much on Mladić, and never ask ourselves why we ourselves didn’t arrest him when we had him here.
O bankama ne znam ništa, znam samo da tamo viđam neke bankare u lister odelima koji emituju stav da imamo posla sa novcem kao metafizičkom pojavom, koju mi smrtnici ne razumemo.
Kritikuju nas kako ništa pozitivno i lepo nemamo da kažemo, pa evo dve lepe vesti – napolju je divna jesen, sa izuzetkom današnjeg dana, a i predsednik je ove nedelje izabrao bolju ulogu.
Montenegro and Macedonia stabbed The Hourglass in the back.
Dakle, ja ću koji minut glumiti političkog analitičara, zapitanog nad smislom diplomatije, prava, pravde, pravoslavlja i ostalih vrednosti u ime kojih je naša država, oličena u neshvatljivoj pojavi ministra Vuka Jeremića, proterala crnogorsku ambasadorku iz Srbije.
Od 21. februara, ovde je u toku neprestana žurka desničara, rasista i klerofašista: pale se ambasade i policajci, preti sudijama usred sudnice, upada u Helsinški i Betu, preti se B92…
10.000 mladih ljudi je sinoć prisustvovalo koncertu Madone u Budvi. U Inđiji su svirali Red hot čili pepersi, na Ušću Rolingstonsi, uskoro će se u Beogradu održati Univerzijada…
Letos su se tukli monasi, pa vaterpolisti, pa arhitekte jedne poznate projektantske kuće, pa odbornici SRS, a završilo se juče sa učenikom. Nasilje se širi Srbijom kao virus za koji lek treba da pronađu oni koji su ga pustili iz laboratorije.
O Rezoluciji VB-a će se sada širom srpskih zemalja izjašnjavati članovi te maroderske stranke. Tuče su već počele, ali nedovoljno ih je, a i nedostaje oružje, makar zarđala kašika.
Ahtisarijev plan je jedina realistična opcija. On se sada primenjuje, hteo to Beograd ili ne.
Prvo da vam saopštim olakšavajuću vest – ovo je poslednji Peščanik u sezoni. Ostavićemo vas na miru do septembra, same sa ovom nepodnošljivom vrućinom.
In hind-sight it was a major mistake by the international community not to have solved the problem in 1999 once and for all.
Međuetnički sukobi u Mostaru mogu izbiti zbog večerašnje utakmice između Hrvatske i Turske na evropskom prvenstvu u fudbalu.
Nego šta, lično ću otići u Požarevac, pod lipu, rukama ću da iskopam ono jastuče u obliku srca, koje je Mira natopila suzama i da i ja, kao doprinos nacionalnom pomirenju, na njega kanem koju suzu.
Izgleda da smo napravili korak unazad od provalije koja nam je pretila posle izbora. A naša provalija je vazda ista, ogleda se u vladavini Koštuničinih mračnjaka, Šešeljevih marodera i Miloševićevih saučesnika u ubistvu Srbije.
Beograd je ove nedelje doživeo još jednu veliku sramotu. Na kalemendanskoj terasi, u atmosferi koja je ličila na seosku svadbu, najgori od najgorih u svojim sramnim strankama, Vučić, Mladenović i Antić, formirali su koaliciju koja će vladati Beogradom.
Ne sećam se da se ikada desilo da posle nekih izbora nastane takav muk, a potom depresija, a sve posle navodnog uspeha proevropskih snaga.
Svi su, umorni od svega, jedva dočekali ove praznike koje ne slave, da uteknu iz stvarnosti; neko u Egipat, neko u Grocku, neko na terasu, a neko u zadnje dvorište roditeljske kuće.
Danas je veliki petak, grad je pust, kao da su roditelji juče sačekali decu ispred škole, stavili ih u kola i autobuse i pobegli negde. Ovako puste ulice slika su nepomičnosti i pustoši u koju smo, nekada davno, zapali.
Srbija je probodena metalnim šipkama koje pridržavaju bilborde. Na njih smo se navikli od 5 oktobra. U početku su služili tome da nam pokažu kako šaren može biti život koji nas čeka.
Negde u ovo doba, u proleće aprila 1453. turski sultan Mehmed počeo je opsadu Konstantinopolja, tadašnje svetinje hrišćanskog sveta.
Poražavajuća je činjenica da haške sudije, a to nije prvi put, puštaju na slobodu zlikovca kakav je, po svemu sudeći, Haradinaj.