Najava 389. emisije
Gradonačelniku Đilasu će možda pucanje glavnog nosača na mostu pokazati cenu njegovog neznanja o evropskim standardima, ljudskim pravima i pravima Roma, ma kako mu lično oni možda bili odvratni.
Gradonačelniku Đilasu će možda pucanje glavnog nosača na mostu pokazati cenu njegovog neznanja o evropskim standardima, ljudskim pravima i pravima Roma, ma kako mu lično oni možda bili odvratni.
I tako smo mi postali odgovorni što je DS do nogu potučena na Voždovcu i što LDP nije uspeo da pređe cenzus, a time smo naravno odgovorni i za to što će Srbijom zavladati Nikolić, Vučić, Koštunica i Velja Ilić.
Ako mi verujemo da postoji srednji put između ubijanja i neubijanja, onda za nas postoji i srednji put između krađe i ne-krađe, lažnog i ne-lažnog svedočenja.
And when it began to seem as though the virus was our President’s best coalition partner, Patriarch Pavle died, and just about any idiot in this country was granted unlimited possibilities for action.
Gordana Pop Lazić se sazula zbog statuta Vojvodine i gađala cipelom Gordanu Čomić. Aligrudić je pun razumevanja za let salonske cipelice koleginice iz SRS-a, jer u pitanju je povampirenje sna o brionskoj Jugoslaviji.
U poslednjih nekoliko nedelja ova vlast me je razjarila; počeli su da manipulišu i našim strahom za zdravlje i da nam nameću koliko ćemo i kako da žalimo za umrlim poglavarem jedne od verskih zajednica u Srbiji.
Vladajuća kasta je prepuna lopova, lažova, ali i poremećenih ljudi, što niko ne govori. Pogledajte slike iz skupštine, poslanici sede sa maskama na licu i turšijom na stolu. Nešto ozbiljno nije u redu.
Plašili smo se Hrvata, muslimana, Albanaca i NATO-a. Onda smo dekodirali mapu opasnosti za srpstvo; sada se plašimo pomračenja sunca, navijača, homoseksualaca, sopstvene dece, pasa lutalica, vakcine protiv gripa i prvog snega.
Vratila nam se Biljana Plavšić, sutra ćemo je sresti na pijaci, biraće male tvrde glavice kupusa, bliži joj se slava, vreme je za sarme, doći će sveštenik da osvešta kolač.
Dodik je to počasno sedište i cveće balerina zaslužio onim što je rekao na butmirskom aerodromu Karlu Biltu i Oli Renu. On je tu da govori ono što Tadić ne sme da kaže, kaskader koji glumi Tadića u scenama koje su suviše opasne i za Vuka Jeremića.
Mnogo je naučno-fanatastičnih, literarnih, golootočkih, pravoslavnih i ostalih veza između Rusije i Srbije.
Ako zapnu pregovori o zajmu od milijardu dolara, koji Tadiću lično šalje kolega Putin, i Medvedev ne stigne da se rukuje sa nekim običnim Srbinom, uvek nam preostaje da svoj muškoj deci rođenoj toga dana damo lepa imena Dimitrije i Vladimir.
Predsednik je izgleda i sam bio izložen nasilju stranih ambasadora i ostalih preživelih stranaca, pa su mu se od pretrpljenog straha otvorile oči i gle, ugledao je nit nasilja.
Ne znam šta Tadić pomisli kada posle posete nekom novom stubu spoljne politike Srbije, sleti na Surčin – gde će da jede, kad će da se smrkne pa da polega – a jedino što bi bilo adekvatno je: bože, pa Srbija je još uvek tu, kako to da se nije raspala na sastavne čestice.
Ono što ja nikada neću oprostiti DS-u je odnos prema obrazovanju, nauci i pravosuđu.
Ne može biti sporno, čak ni novoj predsednici UNS-a, da su mnogi novinari obavili najprljaviji posao za Miloševića raspaljujući u ljudima najgore strasti, koje su ih terale u rat i davale im unapred indulgencije za zverstva koja su tamo činili.
Tadić je izekao znamenitu rečenicu – SVE stranke u Srbiji su duboko u korupciji. Posle ove rečenice Tadić je odmah morao da naredi Dačiću da uhapsi lidere svih stranaka, počevši od njega – dok bi samog Ivicu u maricu na kraju mogao da strpa bilo koji slučajni prolaznik.
DS je napravila poredak u kome je nemoguće normalno živeti. Ljudi mogu da lažu za taj poredak, da kradu od njega, da ubijaju zbog njega, da umru od njega, ali ne mogu da žive u njemu.
Demokrate računaju na 40 odsto podrške i veruju da na tome mogu još dugo da lešinare. I Milošević je imao 101 odsto podrške, Koštunica 99, pa šta je na kraju bilo.
Ministar ekonomije juče reče da mi polako izlazimo iz krize – pa da li je taj čovek normalan. Ovo je retoričko pitanje.
Ime prodavnica sa jeftinom hranom je SOS, što je skraćenica od Spasite duše naše. I sada će širom Srbije da svetluca poruka – Spasite duše naše. Ko da ih spase – Krkobabić i Đelić, Jeremić i oba Milosavljevića?
U Leskovcu se danima skuplja po nekoliko stotina bivših i sadašnjih policajaca, koji protestuju zbog hapšenja svoja četiri ratna druga koji su na Kosovu činili stravične ratne zločine.
Neka SPC ispita koji je božiji izaslanik seksualno zlostavljao decu, koji je božiji izaslanik stekao titulu švercujući robu preko Drine za vreme Miloševićeve blokade RS, koji je vladika završio teologiju za dva meseca, koji je vladika blagosiljao ubice…
The part of the verdict which says that our country, Serbia, has through its highest state, military and police officials organised and implemented a criminal undertaking has terrible implications for all of us.
Deo presude koja kaže da je naša zemlja Srbija preko svojih najviših državnih, vojnih i policijskih predstavnika organizovala i sprovela jedan zločinački poduhvat je užasavajući za sve nas.
Izjavom da nas ne zanimaju prolazni ciljevi, tj. pridruživanje, već zastava u Briselu, predsednik Srbije je pokazao neviđeno, sramotno nerazumevanje tog procesa.
Šutanovac nas uverava da reforma vojske teče super, predsednik da je bezbednost zemlje vrh brate, Dinkić i Đelić da će, samo kada stignu pare od MMF-a i Svetske banke, dinar biti jak kao Baš Čelik…
Neko je rekao da samo Amerikanci kažu kako žive u slobodnoj zemlji, a da pri tome nisu ironični. Sada im se pridružio Tadić, rekao je kako su građani u Srbiji slobodni, još im samo preostaje da postanu bogati.
Šta je to što tako različite ljude, različitog obrazovanja, uverenja i kućnog vaspitanja, tako brzo pretvori u političke ništarije?
Dobar dan, poštovani slušaoci, kako ste vi danas? Ako vas zanima, mi smo dobro, hvala na pitanju.
People feel that this is what the new way of life must be, that we’ll live like this forever. This weighs heavily upon them, and drives them into isolation – which is one effect of anomie.
Milošević i njegovi ćosići, bećkovići i danojlići, Koštunica i njegove kusturice i jelene žigon, i najzad Tadić i njegovi ćosići i kusturice već evo 20 godina, opiljak po opiljak grade našu gvozdenu zavesu. Operacija Gvozdena zavesa, sada u svilenim rukavicama, je uspela.