Panika
Okolnosti izvan kontrole ovoga puta se tiču slučaja nestalog novinara. Vučić, Stefanović, Gašić – svu trojicu smo u sličnim ulogama viđali i ranije, zajedno i u parovima. Tu je opet čak i poligraf.
Okolnosti izvan kontrole ovoga puta se tiču slučaja nestalog novinara. Vučić, Stefanović, Gašić – svu trojicu smo u sličnim ulogama viđali i ranije, zajedno i u parovima. Tu je opet čak i poligraf.
Lažne vesti, kako obaveštava Politika, uzdrmale su građane Srbije, mada dosada nije jasno šta je lažno u slučaju novinara Cvetkovića. Ili je sve lažno („kabinetski scenario“), ili nestanak nije bio lažan.
Država garantuje tržišne odnose i svojinska prava, pri čemu pokazuje nezgodnu težnju ka socijalnoj pravdi i ekonomskom planiranju. Zato je bolje da mesto moći bude skriveno od politike, kao u lavirintima Brisela.
U nedelju 27. maja sledbenici ekstremno desničarske partije Alternativa za Nemačku (AfD) okupili su se u centru Berlina. Da su izbori danas, ova partija bi verovatno dobila više od sadašnjih 14 odsto glasova.
Toliko godina posle sloma komunizma levica još uvek nema svoju pesmu. Socijaldemokratiji nedostaje međunarodni duh, osećaj istorijske sudbine, baš kao što joj doslovno nedostaje pesma.
Režim se ne boji autoritarnog imidža, štaviše, on ga aktivno kreira poredeći se sa režimima u Rusiji, Turskoj i Mađarskoj. Ono što on skriva je slabost – činjenica da je samo marioneta u rukama kapitala.
Deliti zajedničku stvarnost sa svojim sugrađanima pretvara se u neprekidni triatlon čitanja, razgovora i panike. Ovo stvara najgori mogući misaoni okvir za traženje odgovora na moralna pitanja.
Pasoši nisu izmišljeni zato da bismo se mi slobodno kretali, već zato da nas zadrže tamo gde jesmo. Oni predstavljaju granice koje države iscrtavaju oko sebe i oko ljudi. Tako je u doba rata i mira.
Let od Beča do Beograda traje sat vremena, ali je razlika u prihodima verovatno oko 4 prema 1. To znači da na svakih 15 minuta leta na istok gubite 30 odsto prihoda. Otkud to?
Godine 1948, posle kratkog građanskog rata, predsednik Hoze Figeres Ferer je ukinuo vojsku. Od tada je Kostarika poligon za proučavanje predupređivanja i rešavanja konflikata mirnim putem.
Jelena Đorđević, odbornica koja se javno suprotstavila „poklanjanju“ niškog aerodroma i progovorila o pritiscima kojima je izložena, dobila je otkaz u gradskom javnom preduzeću Objedinjena naplata.
Prošle nedelje Tramp je povukao jedan od najopasnijih poteza od kada je postao predsednik SAD-a: izašao je iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije, poznatog i kao Iranski nuklearni sporazum.
Pre šezdeset godina Hana Arent je napisala frazu koja je s vremenom postala jedna od njenih najcitiranijih i najčešće tumačenih misli: „pravo da se imaju prava“. Ova fraza je u sebi sadržala suštinu njenog skepticizma.
Ovde ću se osvrnuti na Marksov intelektualni uticaj – ali iz jednog drugačijeg ugla. Pitaću kakav bi bio Marksov uticaj da se nisu zbila tri impozantna događaja.
Na prvi pogled je teško rastumačiti slučaj oko 35 radnika i radnica niškog aerodroma kojima se, uz saglasnost vlade, na svaka 4 meseca obnavlja ugovor o zaposlenju. Ovoga puta ta saglasnost nija stigla.
Kada kažemo da su svi ljudi jednaki, u stvari mislimo na ono što filozofi nazivaju bazičnim, apstraktnim ili moralnim smislom jednakosti. Svi mi smo u nekom fundamentalnom smislu jednako vredni…
Dugo najavljivana poseta nelegitimno izabranog predsednika Nišu došla je i prošla. Plan je bio da se velikim skupom ispred fabrike Leoni zapuše usta svim kritičarima odluke o otimanju niškog aerodroma.
Seća li se neko smešnog petla Sofronija iz crtanog filma? E, taj dolazi u Niš da snagom svoje harizme zaustavi „tupave proteste“. Sa sobom dovodi gomilu koja ne može bez svog vođe kokošarnika.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Po Žaku Lakanu ljubav je „davati nešto što nemate nekome ko to ne želi“. Imajući ovo u vidu, izjava gradonačelnika Kraljeva da bi ovaj grad trebalo da pokloni aerodrom državi predstavlja najčistiji izraz ljubavi.
Nišlije, raziđite se mirno i spokojno, „vazduplohovna“ kriza je rešena. Aerodrom nije ni gradski ni republički, već naprednjački. Takoreći predsednikov, Vučićev. A tome (kao ni njemu) nema šta da se prigovori.
Treba obratiti pažnju na ovu dvojicu, jer bi nam detaljniji uvid u njihovo ponašanje pomogao da bolje razumemo mehanizme političkog inženjeringa, nacionalizma i uspona demagoga.
Do Vučića se probila poruka da ne sme biti tajnih dogovora oko stvari u neposrednoj vezi s javnim interesom. Ali njemu je ta poruka ostala nejasna i sad smo izloženi njegovom shvatanju transparentnosti.
Nelegitimno izabrani predsednik je najavio da će doći u Niš da građanima ovog grada „objasni“ situaciju oko aerodroma, ali se tačan datum ove operacije, da ne kažemo dana D, još uvek brižljivo krije od javnosti.
Broj radnih sati se podiže sa 8 na 12, a nezaposleni će morati da prihvate i poslove do kojih se putuje dva i po sata, jer se, objasnio je ministar ekonomije, život i lični odnosi danas ionako odvijaju preko interneta.
Znam ja Niš, kazao je Vođa, noćio sam kao isposnik po kasarnama, prolazio pored Toponice u kojoj je živeo mahniti princ Đorđe. Nišlije me vole, izgrdio sam nasred ulice na pasja preskakala gradonačelnika…
„Poklanjanje“ niškog aerodroma republici u Nišu se vidi kao dokaz onoga u šta su Nišlije godinama sumnjale – da republičke vlasti bezobzirno gaze ne samo njihove interese, već i njihovo elementarno dostojanstvo.
Govor u crkvi Riversajd bio bi dovoljan da M. L. King dobije mesto u panteonu antiratnih aktivista iz 60-ih godina prošlog veka. Pa ipak, njegovo protivljenje Vijetnamskom ratu skoro je izbrisano iz javnog sećanja.
Čiji je novac koji Vučić ne da Nišlijama? I čiji novac prebacuje preko granice, građanima susedne države, ovaj put Bosne i Hercegovine? Vučićevi odgovori na ova pitanja više nemaju nikakve veze s politikom.
Niški aerodrom beleži najveći rast broja putnika u Evropi. Da li ste lagali kada ste govorili o njegovim uspesima, ili sada kada tvrdite da je aerodrom u problemima i da država mora da ga preuzme?
Mijat Lakićević nam je nedavno objasnio kako je davanje aerodroma „Nikola Tesla“ u koncesiju firmi Vansi „dobro za Srbiju“. Onda je stigla neverovatna vest da je grad Niš poklonio svoj aerodrom Republici Srbiji…
Da li je Vansi humanitarna organizacija? Nije. Njen cilj je da ostvari dobit, i kada posluje u Francuskoj, gde upravlja sa 12 aerodroma, i u Srbiji gde će preuzeti upravljanje Aerodromom “Nikola Tesla”…