Ko je smestio Draži?
Vođa četnika je žrtva komunističke zavere, piše u brošuri Nedeljnika „Dragoljub Draža Mihailović – Izdani saveznik: Đeneral u tajnom arhivu CIA“. Komunisti su širili lažne vesti o Draži…
Vođa četnika je žrtva komunističke zavere, piše u brošuri Nedeljnika „Dragoljub Draža Mihailović – Izdani saveznik: Đeneral u tajnom arhivu CIA“. Komunisti su širili lažne vesti o Draži…
Članovi SPS-a prete skidanjem tabli sa imenom Draže Mihailovića, dok im iz Pokreta za Kraljevinu Srbiju odgovaraju da će ih u tom pokušaju sprečiti braneći postavljene table svojim telima.
Dakle, Draža Mihailović je dobio ulicu u Desimirovcu, kragujevačkom prigradskom naselju. Imenovanje objekata u javnom prostoru je najdalji domet ozvaničavanja njegove rehabilitacije.
Zaključak iz moje knjige je doslovno preuzet u jednom sudskom aktu. Iako potiče od protivnika rehabilitacijskog divljaštva, taj zaključak je iskorišćen upravo za rehabilitaciju notornog zločinca.
Tekst o Dimitriju Ljotiću objavljen u Politikinom zabavniku primer je „pristrasne neutralnosti“, kada se iza prividne vrednosne neutralnosti tendencioznom selekcijom činjenica skriva vrednosna opredeljenost.
Tekst Nemanje Baćkovića pod naslovom „Dugo putovanje Henrika Lautnera“, sa dodatkom iz istorijske čitanke „Ko su bili ljotićevci“, predstavlja najotvoreniji revizionistički tekst ovog autora.
Koji je značaj činjenice da Nedić nije sudski rehabilitovan? Njemu je u jednom delu javnosti obezbeđeno mesto zaštitnika srpskog naroda i žrtve komunista i nema te sudske odluke koja to može uzdrmati.
Izlaganje na konferenciji „Zakoni sećanja – Kriminalizacija istorijskih narativa“ na Kolumbiji u Njujorku: Rešenje za teška pitanja prošlosti je promena obrazovnog sistema, posebno nastave istorije.
Reč je o Nikoli Kalabiću, koji je rehabilitovan na čak 36 strana, čime je rehabilitatorska praksa u Srbiji dobila novi žanr – žitije zlikovčevo.
U susret prvoj sudskoj raspravi o rehabilitaciji četničkog komandanta Nikole Kalabića u februaru, kratki komentar dva postupka iz prošle godine: poništavanja presude Stepincu i rehabilitacije Nedića.
Reč povodom knjige Aleksandra Sekulovića Rehabilitacija Draže Mihailovića. Političko nasilje nad istinom i pravom.
Novi magazin – Drugo ročište u ovom postupku zakazano je za 8. februar 2016. pred Višim sudom u Beogradu. Da li će srpsko pravosuđe preskočiti i ovu lestvicu srama?
Proces Nedićeve rehabilitacije, kako to obično biva, započeo je u kulturi. Ovde skrećemo pažnju na roman Slobodana Selenića Timor mortis (1989), kao pokušaj opravdanja kolaboracije sa okupatorom.
Sintagma „srpska majka“ koja se vezuje za Nedića spada u memorijalnu naraciju srpskih izbeglica koje su se sklonile u Srbiju sa drugih okupiranih teritorija kraljevine Jugoslavije za vreme Drugog svetskog rata.
Jedini način da se spreči Nedićeva rehabilitacija je ukidanje ovakvog Zakona o rehabilitaciji. U suprotnom, ona je u skladu sa tim zakonom i logično je da posle nje usledi rehabilitacija Ljotića.
Iz nove knjige: Prilika za promociju Nedića kao kosovskog junaka bio je i prenos Lazarevih moštiju iz Zagreba u organizaciji nemačkih vlasti.
Komentar Završne reči Olivera Antića: Odluka Višeg suda u Beogradu prepuna je laži i falsifikata, ali je prevazilazi ono što je izgovorio zastupnik predlagača.
Nedić je verovao da su Srbi arijevci: “Srpski narod je pozvan da na Balkanu bude čuvar i žandarm za centar Evrope, tj. za Rajh i njegove evropske planove”.
Novi magazin – Ako je Milan Nedić patriota, onda je knez Lazar izdajnik, a Miloš Obilić budala. U tom slučaju, Kosovska bitka je istorijska greška, a Kosovski ciklus obična laž.
Marks21 – Da li je u poslednjih 20 godina odbranjena ijedna doktorska teza o borbi partizana? Nije. Da li danas ijedan istoričar piše knjigu o pobedi partizana? Ne piše. Da li postoje naučni skupovi o tome. Ne postoje.
Napustila nas je najoštrija srpska istoričarka. Na našu sreću, pre toga je napisala i izgovorila sve što treba reći o pokušaju revizije istorije na Balkanu.
Autonomja.info – Bojan Dimitrijević je izjavio na nekoj televiziji da je Nedić bio svestan da će stradati kao žrtva svoje blage duše i samilosti, pa bilo ko da pobedi u ratu.
Zahtevi za pravnom rehabilitacijom Milana Nedića, šefa kvislinške uprave u Srbiji 1941-1944, neodvojivi su od društvene depolitizacije njegove uloge za vreme nacističke okupacije.
Savez antifašista Srbije i Udruženje antifašista Novog Sada podneli su Ustavnom sudu inicijativu za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti pojedinih odredaba Zakona o rehabilitaciji iz 2006. i 2011.
Rehabilitacija Mihailovića, samo sa čistog procesnog stanovišta (da se i ne govori o supstanci), niti je primena načela vladavine prava, niti je pročišćenje srpskog pravosuđa od praroditeljskog greha političkog suđenja.
Ovo su neke od grubih povreda zakona učinjenih odlukom suda o rehabilitaciji Mihailovića, zbog kojih će ta odluka pre ili kasnije morati da bude poništena.
Na Balkanu se istorija ponavlja, istovremeno, i kao tragedija i kao farsa. Ovdašnja rehabilitacija naci-fašizma je samo jeftina boja premazana preko eksploatatorske skalamerije novog fašizma.
Sudska rehabilitacija je formalna potvrda nečega što se već dogodilo u javnosti. Ona ne donosi bitnu novinu: on neće biti ništa “rehabilitovaniji” danas nego što je bio juče.
Glavni trik četničkog revizionizma nije više u četničkoj i svim drugim anti-komunističkim mržnjama prema partizanskom pokretu. Štaviše četnici sada i partizanima priznaju da su bili antifašisti.
Jedino je u ovakvom teatru apsurda, kolopletu interesa i istorijskog revizionizma moguće vidjeti nasljednike četničke ideologije na Crvenom trgu, a da nijesu u zarobljeničkoj koloni!
Odluka suda je došla kao poručena u nastojanjima da se pridobije poverenje Bošnjaka i Sarajeva, jer nema bolje stvari koju Srbija može da ponudi regionu/regiji od umivenog Draže Mihailovića.