Ništa od ministra pravde
„Šta da očekujem od Tribunala koji je oslobodio Gotovinu, Markača i Haradinaja? Najmanje što mogu je da ne očekujem ništa“, odgovorio je Selaković na pitanje o presudi Karadžiću 24. marta.
„Šta da očekujem od Tribunala koji je oslobodio Gotovinu, Markača i Haradinaja? Najmanje što mogu je da ne očekujem ništa“, odgovorio je Selaković na pitanje o presudi Karadžiću 24. marta.
U posljednje se vrijeme pojavio niz tekstova, u kojemu se veći broj bivših sarajevskih građana u raznim diskurzivnim formama izjašnjava o svome odnosu prema bivšem gradu.
Umjesto priprema za tvoju eksternu maturu, pripremam se na preživljavanje svakog dana bez tebe. Listam tvoje sveske, da ne zaboravim tvoj rukopis koji me je izluđivao.
Oslobođenje – Sarajevo saudijskih džamija, malezijskih tvrđava i turskih škola, arapskih firmi i blještavih shopping centara bez krmetine, ali s mesdžidima…
U BiH je nova 2016. započela tragično: dječak Mahir Rakovac se ubio skočivši sa zgrade u naselju Dobrinja, u ponor jedne uništene mladosti.
Radi se o dve najubitačnije eksplozije tokom opsade Sarajeva, o dva napada na pijacu Markale, u februaru 1994. i avgustu 1995, u kojima je ubijeno blizu 100, a ranjeno blizu 200 ljudi.
Sarajlije su zbog ekonomskog stanja primorane da u sve većoj meri pristaju na prinudnu orijentalizaciju prodajući Sarajevo kao grad iz 1001 noći na periferiji Evrope.
Radio Sarajevo – Dok god je u Bosni fašizma – a bit će ga, fala bogu, sve dok je dejtonluka – bit će otpora fašizmu, pa će biti i Valtera. I da vazduh trepti kao da nebo gori. Sprema se oluja.
Sarajevo je „metafora stoljeća“, imali smo „pucnjavu na početku stoljeća, i pucnjavu na njegovom kraju“.
Desetogodišnjoj djeci su dali kanistere sa gorivom, upaljače i objašnjenje kako da spale svoju školu.
Ponovo se otvara sarajevska Vijećnica, odnosno univerzitetska biblioteka spaljena u avgustu 1992.
Gradonačelnik Sarajeva ima ovlasti samo za presjecanje crvenih vrpci, ali i vrpci je sve manje.
Pitala sam Dinu da idemo vani, a ona je zabrinuto rekla kako ne smije, jer će ju, ako pogine – mama ubiti. Amra, 1984.
Znamo za Irodovo ubistvo dece u Vitlejemu, ali umorenu decu sarajevsku niko ne pominje ni za Uskrs.
Helsinška povelja – Ova knjiga nas je okupila u Beogradu. Među nama su i roditelji dvoje ubijene dece.
Oslobođenje – „Od onih dolje jedanaest i po hiljada crvenih stolica, devet hiljada otpada na srpske glave.”
U Beogradu ni u Crkvi nema sveće za 11.541. dušu. Nas stid nadživeti neće, jer ga nemamo u ovoj zemlji.
E-novine – Deobom letaka kod Palate Beograd, SDU obeležila dve decenije od početka opsade Sarajeva.
Urbicid pokazuje da ubijanje civila nije dovoljno, već da se genocid nastavlja kroz uništavanje materijalne kulture “neprijatelja”.
Koje riječi više ne koristite? Tita mi… Gdje biste voljeli da živite? U Sarajevu 1984.
Program ovogodišnjeg Modula Memorije je posvećen obilježavanju 20 godina od početka opsade Sarajeva.
Virtualna FAMA kolekcija biće dostupna na internetu od 5. aprila, 2012. poslije 22 sata.
Metak koji je poslat u pismu Emiru Suljagiću nije upućen samo njemu, nego svima koji se zalažu za multietničnost u BiH.
Otišao sam na Jahorinu, da pročitam koliko god mogu debelih klasika pre nego što rat sve gurne u smrt i zaborav.
Dva eseja o medijskoj podjeli rada u Federaciji BiH i RS, kada su u pitanju naši i njihovi ratni zločini.
Čovek koji, pod trijumfom zla, ne poželi reči da zameni urlikom zveri, na smrt ranjene, taj nije čovek.
Sve smo udaljeniji od pravoga nastojanja za pravim govorom. Najveći izraz toga je u svojevrsnoj „politizaciji“ govora, odnosno tendenciji da se politički govor apsolutizuje, da se učini jedino mogućim govorom.
“Sa ponosom ističem da sam počinio GENOCID u Srebrenici. Da sam odgovoran za sve gore navedeno. To je bila moja patriotska obaveza prema srpskom narodu.”
Radio emisija 03.06.2011, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Žarko Korać i Suada Kapić.
Sasvim je izvjesno da će u budućim udžbenicima istorije u Srbiji poraz u posljednjim balkanskim ratovima biti opjevan i pretvoren u novi nacionalni mit.
Oslobođenje – Kad danas Sarajevo kliče “Jovo, Srbine, čaršija je uz tebe!”, kliče zapravo simbolu nečega čega više nema, i čega nema odavno.
Oslobođenje – Velika je to senzacija bila, sve su kineske novine pisale o njemu, bio je i na državnoj televiziji, prvi Kinez u cjelokupnoj historiji kineske emigracije koji se vratio u Kinu.