Kako populizam deli antirežimski front
Pojam „narod“ vratio se u svakodnevne razgovore i programske tekstove javnih ličnosti, naročito onih koje sebi daju za pravo da govore u ime Studentske liste. „Narod vam ne veruje!“ govore mi sagovornici.
Pojam „narod“ vratio se u svakodnevne razgovore i programske tekstove javnih ličnosti, naročito onih koje sebi daju za pravo da govore u ime Studentske liste. „Narod vam ne veruje!“ govore mi sagovornici.
Chauvinist frenzy is evident in the decision to split the Faculty of Philosophy in Niš, carving out three departments to create a new, loyalist Faculty of Serbian Sciences.
Šovinističko ludilo je na delu u odluci o osnivanju Fakulteta srpskih nauka kojom se cepa Filozofski fakultet u Nišu i odvajaju tri departmana kako bi se napravio novi, lojalistički fakultet.
VIDEO i transkript – Režim priprema pozornicu za konačni obračun sa pobunjenim građanima. Da li to znači da će uskoro raspisati izbore? Ko će ovu vlast poslati na đubrište istorije? Govore Dejan Ilić i Rastislav Dinić.
Pristojni i obrazovani gradonačelnik Niša, Dragoslav Pavlović sopstvene građane naziva ustašama, dok se istovremeno dogovara sa lokalnim vođom neonaci-skinheda koji je osuđivan za napad nožem.
Studentski plenumi se već nedeljama ne oglašavaju, blokade su pri kraju, a zatišje su iskoristili samozvani proroci da tumače „volju studentsku“ i prekorevaju nas kad se usudimo da postavimo pitanje.
Imali smo tokom ovih protesta svašta, i donbaskog Isusa i Beogradski sindikat, pa ipak ništa od toga nije dovoljno da se od protesta odustane, ili da im se fatalistički prorokuje brz i neslavan kraj.
Opozicija treba da se žrtvuje, oko toga se skoro svi slažu, ali smisao te žrtve nije za svakog istovetan. Hajde da procenimo argumente iz ugla što izvesnije smene kriminalnog režima.
Zamislite da ste otac ili majka mladića koji je bez ikakvog razloga optužen za pokušaj rušenja ustavnog poretka. Sud mu određuje pritvor, pa ga produžava, a onda saznajete da vam je sin pretučen.
Srpska antirežimska scena podeljena je na „čiste“ i „prljave“ aktere. Ako dođu u dodir, „čisti“ će i sami postati nedodirljivi. Ime te podele je „bavljenje politikom“, pre svega izbornom politikom.
Mada svi volimo da mislimo o sebi kao o hrabrim kritičkim misliocima, koji bi bili spremni da dovedu u pitanje svaki većinski stav, u praksi svoje stavove češće oslanjamo na mišljenja drugih.
Privođenjem Dejana Ilića i podizanjem optužnice protiv njega, Vučićev režim je pokazao čega se najviše plaši i šta ga najviše boli. To je predlog konstruktivnog političkog rešenja aktuelne krize.
Naizgled privlačan, ali suštinski pogrešan zaključak koji izlaz iz krize vidi u povlačenju iz mejnstrim medija i parlamentarne borbe, zapravo je prepuštanje teritorije neprijatelju.
Aleksandar Vučić Vam je iz motela Nais poručio da je „mnogo besan“ zbog napada na Vas, ali nije imao hrabrosti da Vam podršku iskaže uživo i rizikuje da i sam popije neko zasluženo jaje.
Na osnovu nezakonitih snimaka i bez jasnog obrazloženja, mladim aktivistima je određen pritvor od 30 dana. Antirežimska javnost je ostala iznenađujuće tiha, a razlog nije teško pretpostaviti.
Sve što opozicija uradi na neki način je pogrešno, baš kao što je pogrešno i ono što ne uradi. Mnoge stvari koje se smatraju pohvalnim i hrabrim, postaju pogrešne ako se pomenu u kontekstu opozicije.
Hapšenje Vaše prethodnice, Dragane Sotirovski, još jednom je pokazalo da figura gradonačelnika Niša služi samo kao marioneta u propagandnoj predstavi Aleksandra Vučića i njegove klike.
What is truly obscene in this bizzare symbol and has shocked even the most cynical observers of local political events, is the fact that the middle finger is coming from a bloody hand.
Ono što je zaista opsceno u ovom bizarnom simbolu, što je uspelo da sablazni čak i najciničnije posmatrače ovdašnjih političkih dešavanja, jeste to da nam srednji prst pokazuje upravo krvava ruka.
Da biste pobedili u borbi za vlast potrebno je da ne želite vlast, pa ako se neko uključi u borbu za vlast znači da nije kandidat koji u toj borbi može da pobedi. Ova lažna predstava stvara teskobu i beznađe.
Kad sam čuo da je žandarmerija sa fantomkama upala u niški alternativni klub, zastrašivala i maltretirala goste, a neke od njih i fizički zlostavljala, setio sam se devedesetih u Nišu.
Vučić nam je poručio da se služimo trikovima iz najjeftinijih priručnika zapadnih obojenih revolucija. Šta zapravo znači kada predsedniku i njegovim najbližim saradnicima kažemo „ruke su vam krvave“?
Danas u gradu počinje bizarna fašistička fešta italijanskih i nemačkih neonacista i čeških okultista, uz domaće desničare, upravo oslobođene optužbi za rušenje ustavnog poretka.
Gradske vlasti bi trebalo da odgovaraju prvenstveno svojim građanima, ali kao što znamo, pod naprednjacima to nije slučaj. Jedna od brojnih pregaženih institucija države je lokalna samouprava.
Razočarani gledaoci novog Džokera u Americi su izglasali svog klovna, željno iščekujući orgiju iskupljujućeg nasilja. U Srbiji još nije kasno za političko organizovanje i artikulaciju nezadovoljstva.
Postavio sam pitanje u Narodnoj skupštini šta je crvena linija za izvoz oružja u Izrael. Umesto odgovora, Ana Brnabić je ocenila da se zalažem da ljudi u namenskoj industriji ostanu bez posla.
Ovi izbori nisu presudna bitka sa režimom u kojoj će opozicija izvojevati konačan trijumf, ali nisu sve bitke presudne, niti konačne: neke služe očuvanju snaga za borbu koja će se tek voditi.
Tragikomedija zabune: ko je za ekstremnu desnicu koja se pali na dugme sa Andrićevog venca, ustaša – Dinko Gruhonjić ili Tomislav Sunić? Ko uživa blagoslov režima, a ko je meta progona?
Kantata je izvedena u sali Simfonijskog orkestra, ispred koje su neki ruski državljani vređali Nišlije i Nišlijke, pretili im da će „završiti kao Darja“, slali ih na Kosovo i slikali ih (za dosije?).
Kult Darje Dugine u funkciji ruske ratne propagande širi se na Srbiju. U Nišu će biti izvedena kantata u devet činova pod nazivom „Daša“, čiji su autori i izvođači italijanski neofašisti.
Takozvana desna opozicija je kolateralni profiter nacionalističke propagande koju proizvodi vlast – od specijalnih emisija na Hepi televiziji, preko nekrofilskih performansa u režiji Dragoslava Bokana.
Ako bismo dobili podatke o zastupljenosti političkih aktera na nacionalnim frekvencijama i ukrstili ih sa uspehom ovih aktera na upravo održanim izborima, dobili bismo skoro direktnu korelaciju.