Dobar liberal
Po Lakićeviću, samo strani poslodavac sme da bude vođen interesom, a na ostalima je da svoje interese žrtvuju. Umesto ekonomske analize, on nam nudi veneraciju Ikee. Ona je škola, ona je ideal, a mi smo oboleli.
Po Lakićeviću, samo strani poslodavac sme da bude vođen interesom, a na ostalima je da svoje interese žrtvuju. Umesto ekonomske analize, on nam nudi veneraciju Ikee. Ona je škola, ona je ideal, a mi smo oboleli.
Građani treba da shvate – tu su gde su, ne zbog katastrofalne politike predsednika, nego zato što su lenji, glupi i neinventivni, za razliku od svojih novih gospodara koji su oličenje protestantske vrline.
Dokle više o tom Milivojeviću? Zar na tu temu već nije sve rečeno? Nije, jer na ključna pitanja tek treba odgovoriti: zašto se njemu daje ogroman prostor u režimskim medijima i zašto su njegove ideje popularne?
Izuzetno sam zahvalan Vesni Pešić na primedbama koje je u tekstu Otvaranje debate iznela na teze iz mog teksta Nešto i ništa. Pokušaću da što je jasnije moguće na ove primedbe odgovorim.
Ako želi da pobedi na izborima, opozicija mora na jasan način da pokaže građanima kako će se njihov život popraviti ako glasaju za nju. Ona mora građanima ponuditi nešto, ne samo građanske slobode i vladavinu prava.
On je razgovarao sa Dušanom Vujovićem i dogovorio njegovo učešće u novoj vladi. On je obećao završetak aranžmana sa MMF-om i povećanje plata i penzija. On je taj koji kadrira u novoj vladi.
Vladajuća koalicija ima ubedljivu većinu u parlamentu, kao i novog, pa makar i nelegitimno izabranog, predsednika. Imenovanje novog mandatara trebalo je stoga da bude samo formalnost.
Pre nekoliko dana Blic je na naslovnoj strani imao tekst pod naslovom „Pet razloga zašto Ana Brnabić treba da postane premijer“. Prvi razlog, po Blicu, je to što je Ana Brnabić – žena…
Nasuprot Orvelu koji je smatrao da su podele nužan ishod slobode mišljenja i govora, nelegitimno izabrani predsednik Srbije smatra da je uslov za slobodu upravo nepostojanje društvenih podela.
Odavno pobijeni „naučni“ argumenti protiv teorije evolucije tu su tek ukras, suština je u zaveri „darvinista, globalista i ateista“, koji zajedničkim snagama ugrožavaj naš identitet.
Aktuelna polemika između Teofila Pančića i Radomira Lazovića iz Ne da(vi)mo Beograd naizgled se tiče samo pitanja da li je NDB obratio dovoljno pažnje na izmeštanje autobuskih stanica u Beogradu.
Premijer je najavio da se nakon preuzimanja dužnosti predsednika neće useliti u zdanje na Andrićevom vencu, već će umesto toga Predsedništvo preseliti u Palatu Srbija. Kakve su posledice ove odluke?
Elitisti nisu oni koji sa tajkunima vode skupu kampanju. Ne, elitisti su opozicioni kandidat koji je 10 godina kao ombudsman branio građane i studenti koji širom Srbije protestuju protiv diktature.
Opposition is not only a competition to the regime, but also a guarantee of its legitimacy. Elections not controlled by the opposition are no longer a legitimate expression of the citizens’ will.
U višestranačkom sistemu opozicija nije samo konkurencija vlasti, već i garant njenog legitimiteta. Izbori koje opozicija nije u stanju da adekvatno kontroliše više nisu legitiman izraz volje građana.
Naivci veruju da je opasnost vlast koja krši zakon, ali on zna da je to tek privid. Pravo zlo krije se pod maskom nevinih građanskih protesta – pod maskom patkice.
Dragoljub Mićunović nije dopustio većini da svojim ispadima, bahatošću i upornošću uguši glas opozicije. Članovi najmlađeg opozicionog političkog pokreta, međutim, kao da to nisu razumeli.
Konsenzus se može graditi ne samo oko zajedničkih interesa, već i oko zajedničkih principa. Da li ovakvi principi postoje? To ne možemo znati pre nego što se o tome razgovara.
U svom tekstu “Pronađeno u prevodu” Zoran Ćirjaković piše da treba odbaciti „mučnu etiketu kojom se proslavio Rastislav Dinić, te umesto zveri srpskih oko sebe videti ljudska bića“.
Slobodan Reljić se protivi predlogu ministra prosvete da se veronauka i građansko zamene predmetom „koji bi se bavio tolerancijom, istorijom religije i upoznavanjem drugih kultura”.
Proces rebrendiranja nacionalizma nije nov i nije počeo sa našim kafanskim misliocem. O ovom procesu je na najbolji i najiscrpniji način govorila Olivera Milosavljević u svom tekstu „Dobri“ nacionalizam.
Za liberale je problem samo ideja homogenog kolektiva, u kojem nema mesta za pluralizam. Ovo zapravo nije problem sa kolektivnom akcijom, niti sa politikom kao takvom, već sa populizmom.
Namera ovog teksta nije da se bavi razlozima za i protiv ulaska u NATO, već jednom vrstom retoričkog trika koji služi za izbegavanje svake razložne rasprave na ovu temu. Ovaj trik zovem Teofilovim gambitom.
Drugi odgovor Jeleni Gligorijević: Potvrda njenih sumnji da ja relativizujem napad na Milovana Šuvakova jeste upravo to što kažem da mi ne pada na pamet da relativizujem napad na Milovana Šuvakova.
Još jedan odgovor Mijatu Lakićeviću: Šta ako su najbolje škole pecanja skupe i nedostupne za siromašne? Šta ako bez njihovih diploma ne možemo da dobijemo ni mesto na obali?
Odgovor Jovani Gligorijević: U tekstu „Jezik, batine, štangle i pesnice“ grubo se izvrće smisao mog teksta i pripisuju mi se moralno problematični stavovi koje apsolutno nigde nisam zastupao.
Milovan Šuvakov je pokušao da reguliše poslovanje privatnih obrazovnih firmi. Iako njegovi napadači nisu identifikovani, ministar Verbić je izneo sumnje da iza napada stoje „obrazovni tajkuni“.
Istraživanje Blica pokazuje da ombudsman među građanima uživa veće poverenje nego vlada, predsednik, skupština, sudstvo. Izgleda da građani ipak prepoznaju vrednost ove institucije.
Svaki iole normalan čovek učinio bi sve što može da spasi dečiji život, bez obzira na utvrđene procedure. Ali profesionalci, bili oni civili ili vojnici, moraju znati bolje – procedure spasavaju živote.
VIDEO i transkript, govore Rastislav Dinić, Mario Reljanović i Dejan Ilić; Marinko Čulić o srpsko-hrvatskom diplomatskom sukobu.
Ta levica je odustala ne od antiklerikalizma, već od antikolonijalizma, antiimperijalizma, antikapitalizma, a pre svega od onoga što svemu ovome leži u osnovi – od ideala jednakosti.
Run Away je album o post-industrijskom Nišu i post-industrijskoj Srbiji. U jedinoj pesmi na srpskom jeziku slušamo: Mali ljudi/ Mala zemlja/ Malo nebo/ Sve je ovde tako malo/ Ničeg više nema.