Dva dana
Naravno da je država morala da zabrani festival „Mirëdita“ koji skida lepljivu traku s očiju i usta i dozvoljava sećanju da se iskaže i da iz realnosti konačno izbaci vidovdansko breme.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Naravno da je država morala da zabrani festival „Mirëdita“ koji skida lepljivu traku s očiju i usta i dozvoljava sećanju da se iskaže i da iz realnosti konačno izbaci vidovdansko breme.
Delegacija je došla protestirati protiv sastava srpskog tima za pregovore; prema riječima episkopa Artemija, pregovarači nisu predstavljali Srbe na Kosovu nego „jednu familiju“.
Prvo državni funkcioneri redom napadaju festival Mirëdita i proglašavaju ga za uvredu nacije u čije ime govore. A onda zaključe da učesnici nisu bezbedni i zabrane festival.
Zabrana festivala „Mirëdita, dobar dan“ saopštena je u formi naredbe za prekid skupa, prvo usmeno a zatim i pismeno.
Srpska strana nije dostavila nikakve pismene prijedloge. Članovi srpske delegacije često obilaze vinski podrum dvorca i s njihovog kata se čuje pjevanje i svirka klavira do duboko u noć.
Ponedjeljak, 9.11.1998: Dok gledam unakaženog dečka u spaljenom selu znam da je to logičan kraj priče o nacionalnim mitovima, da tu završavaju huškački nacionalistički govori.
Ministar kulture Nikola Selaković unapredio je vidovdansku kletvu upućenu Mirëditi i zagrmeo protiv provokacije „na najsvetiji praznik“ i svojatanja „grobnice šefa srpske države“.
Subota, 7.11.1998: Po kiši Priština ne izgleda baš previše privlačno. Ymer me vozi do „Bore i Ramiza“, sportskog i kongresnog centra u kojem se danas održava Svesrpski crkveno-narodni sabor.
Sve ono što bi Šapić rekao Vučiću, a ne sme, upućuje Inicijativi zbog festivala koji ova organizacija godinama pravi da bi se ponovo uspostavile veze pokidane ratom između žitelja Kosova i Srbije.
9. i 10. juna, na aerodromu pored Kumanova, na molbu NATO-a sklopljen je „vojno-tehnički“ sporazum. NATO je konačno shvatio da nikada neće pobediti Srbiju i zato mu je bilo stalo do sporazuma.
Srbija je institucionalizovala devedesete upravo da iz njih ne bi izašla, da nastavi sa odbijanjem da prizna činjenice – da je Kosovo nezavisno i da je u Srebrenici učinjen genocid.
Prvostepena presuda izostavila je navode optužnice o ubistvima 59 civila, kosovskih Albanaca, u selima Ljubenić i Zahać. Za te zločine niko od optuženih nije oglašen krivim.
Predsednik Republike Srbije odneo je svoj otoman za psihoanalizu u Njujork, u sedište UN i tamo pokazao svom terapeutu, u ovom slučaju globalnom, na šta su osuđeni građani Srbije.
Kancelarija za Kosovo i Metohiju je izmišljena kao okvir za sabiranje nejasnih i nerešivih okolnosti o kojima se ćuti, ili se ezopovskim činovničkim novogovorom saopštavaju loše vesti.
Iz arhive (2013), povodom vesti da je skupština Saveta Evrope usvojila preporuku da se Kosovo primi u članstvo SE.
Macron i Vučić su naprosto trgovci. Jedan je u Parizu prodavao, a drugi kupovao. S tim što Vučić kao kupac nije otišao samo po avione, nuklearni reaktor… Došao je i po malo pozitivne propagande.
VIDEO i transkript – U ratu na Kosovu srpska vojska i policija ubile su preko 7.000 albanskih civila. U Srbiji su do sada osuđeni zločinci za ubistvo 77 albanskih civila. Govori Marina Kljajić, advokatica iz FHP-a.
VIDEO i transkript – Govore Shyhrete Berisha (četvoro dece i muž), Saranda Bogujevci (dva brata, majka i baka), Lulzim Vejsa (petoro dece i žena)…
Hvatati domaće zvaničnike u laži je dosadno. Jer oni stalno lažu. Evo, recimo, juče – Dačić: „nekoliko vekova se vodi borba za otcepljenje Kosova od Srbije i rušenje našeg teritorijalnog integriteta“.
Ako niste znali, Srbija je već 25 godina u ratu. Već 25 godina je komadaju, ali mi se ne damo. Jedino tako može da se razume početak obraćanja predsednika skoro svih građanki i građana Srbije.
AUDIO – Šta su tokom bombardovanja SRJ 1999. govorili i pevali Slobodan Milošević, Toni Bler, Milan Milutinović, Zabranjeno pušenje, Momčilo Trajković, Nekibe Keljmendi, otac Sava Janjić…
Šta je prethodilo nasilju nad manjinama, posebno Srbima, 17. i 18. marta 2004? Šta se događalo, ko su žrtve i da li je utvrđena odgovornost?
Srpskoj deci u Strumici u nedelju zabranili da se igraju s albanskom decom, a već u ponedeljak u Skoplju, odrasli Vučić i Kurti zajedno na grupnom portretu „lidera“ država zapadnog Balkana.
Vučić bi se morao kritikovati zbog nasilnih protesta, zbog pogibija u Banjskoj – ali beskrajno je glupo kritikovati ga kada realizuje makar mrvice iz Ahtisaarijevog plana.
Već četvrt veka većina političara u Srbiji priča – laže – da je Kosovo deo Srbije. Četvrt veka guraju rat, zločine i kapitulaciju pod tepih. Četvrt veka mi glasamo za manje zlo.
Kosovo iz naslova nije stvarno Kosovo. To je Kosovo iz imaginarija srpskog nacionalizma. Ko se ponadao da će se neko usuditi da zaista bude opozicija srpskom nacionalizmu, zalud se nadao.
Kosovo 2.0 – Na svega 30 metara nalaze se stanica policije Republike Kosovo i kancelarija paralelnih institucija kojima upravlja Republika Srbija. Zastave dveju država mlitavo vise na vrućini letnjeg dana.
Pošto se našla u situaciji da evropske vrednosti promoviše s Vučićem i Šešeljem, sledeći put Von der Leyen može da uzme četku i da po zidovima širom Srbije ispisuje – kad se vojska na Kosovo vrati.
Borell Lajčak Escobar Hill Stano zaslužili bi Nobelovu nagradu za očuvanje životne sredine, ako to postoji, samo da prestanu da se sastaju s Kurtijem i Vučićem. Neka ih zovu telefonom.
U poređenju sa ratom u Ukrajini i širenjem sukoba na Bliskom istoku, 30 muškaraca i trećerazredni političar u panciru ne deluju naročito bitno. Ali učili smo istoriju nebitnih sukoba na Balkanu.
Ahtisaari je umro tačno 15 godina posle proglašenja nezavisnog Kosova. I tih 15 godina Srbija je potrošila vrteći su u istom onom krugu u kom su se vrteli i Tadić i Koštunica.