Biti Ivica Dačić
Nije verovatno da je Dačićevu ne baš originalnu ideju o kompleksnom etničkom razdvajanju bilo ko ozbiljno shvatio: ni u Srbiji, ni na Kosovu. Ni u Albaniji, ni na Istoku, ni na Zapadu. Ni na Andrićevom vencu.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Nije verovatno da je Dačićevu ne baš originalnu ideju o kompleksnom etničkom razdvajanju bilo ko ozbiljno shvatio: ni u Srbiji, ni na Kosovu. Ni u Albaniji, ni na Istoku, ni na Zapadu. Ni na Andrićevom vencu.
Novi magazin – Iznose se različita mišljenja o tome šta je minimum ispod kojeg se u pregovorima ne sme ići. Tu je reč o elementima ustavnog uređenja Kosova. O kojima se neće pregovarati.
Da li je to Vučić mislio na unutrašnji dijalog s onih 600 do 900 hiljada građana Srbije koji smatraju da s njegovom vladavinom ipak nešto nije u redu? Ne, on je gađao najtežu temu, Kosovo.
Vučić nema nameru da promeni karakter svoje vladavine, već mu se samo isplati da nađe načine da se približi zapadu. Tome služe dijalog o Kosovu, tretman migranata i zalaganje za mir na Balkanu.
Ne samo što je dijalog nedemokratski i orkestriran, nego je i intelektualno i moralno skučen. I kod pisca i kod naučnika, da predsednika i ne pominjemo, upadljivo izostaje svest o istorijskoj odgovornosti.
Pisci, akademici, crkveni velikodostojnici, doktori nauka, pekari, lekari, apotekari, traktoristi, nezaposleni, svi već „bruje“ o tome kako je dijalog „prava stvar“. Ali – dijalog o čemu?
Ko ne došo na dijalog rđom kapo dok mu je kolena, rekao bi knez Lazar koji je izdajicama proglasio samo one koji ne dođu u boj na Kosovu, dok se sad i oni koji se odazovu anatemišu…
Mislim da razumem pobudu da Vučić i akademici i vladike i radikali i naprednjaci i srpski demokrati i patriotski naučnici i svi drugi, političari svih konfesija takoreći – razgovaraju o Kosovu.
On je izbrisao tradiciju koja se decenijama zalaže za mirno rešavanje „kosovskog pitanja“. Bez nje, Vučić nudi samo radikalski lažni mir. Što on i čini pozivanjem na tradiciju izraelsko-palestinskih odnosa.
Onaj ko prvi vikne „izdaja“, svoj interes će nametnuti kao nacionalni. Tako će sebi obezbediti mnogobrojne druge koristi. U toj galami nacionalisti su prolazili dobro, a nacija slabo.
Nacionalizam je ideologija elite i u tom smislu daleko od naroda. A populizam je strategija kojom se narod ubeđuje da vitalno zavisi od identiteta, koji je za njega mnogo važniji od hleba.
I Dačić nekada i Vučić danas zvuče kao ljuta i beskompromisna opozicija vladajućoj politici prema Kosovu. Kao da je neko drugi izdajnicima nazivao sve one koji su u tih pet godina izgovarali slične stavove.
Pokušali su da uđu u salu gde je bilo predviđeno održavanje festivala „Mirëdita, dobar dan“ na kojem se predstavlja kulturna scena Kosova. Nisu mnogo insistirali na ulasku, kao po dogovoru.
Komentarišući izveštaj FHP-a o suđenjima za ratne zločine, ministar Nebojša Stefanović je upitao: „Gde je bio Fond kad je pušten Haradinaj?“ Ako je mislio da neće dobiti odgovor, prevario se.
Možemo i mi da promenimo ime svemu što u sebi sadrži nešto francusko. Pa da imamo slobodarsku salatu, slobodarski ključ, krevet, možda čak i novu izreku: naivan kao slobodarska sobarica.
Ivica Dačić je ogolio mehanizam političkog uticaja na policiju i tužilaštvo izjavom da je jedini razlog što Musliu neće biti „uhapšen“ to što Vučić ne želi da svojim reakcijama od njega napravi žrtvu.
Pravosuđe koje 3 godine nije podiglo optužnicu za zločine nad Albancima na Kosovu traži izručenje Albanca sa Kosova i ometa rad Specijalnog suda za Kosovo kojem je obećalo pomoć.
Odluka francuskog suda da Haradinaja ne izruči Srbiji je neočekivana, jer dolazi posle jednoglasnih čestitki i oduševljenja zbog pobede ovdašnjeg predsednika vlade na izborima za predsednika.
Ovaj slučaj unapred podriva suđenja pred Specijalizovanim većima Kosova u Hagu. Da li će ona doneti pravdu žrtvama (i srpskim i albanskim) ili će to biti samo još jedna crna rupa u budžetu EU?
VIDEO i transkript, o masovnim grobnicama u Srbiji govore Milica Kostić i Nemanja Stjepanović iz Fonda za humanitarno pravo.
FHP je pokrenuo inicijativu za osnivanje memorijalnog centra na mestu otkrivanja tela u Centru „13. maj“, sa ciljem odavanja počasti žrtvama i doprinosa pamćenju zločina počinjenih i prikrivanih od strane Srbije.
U nameri da utiču na etničku strukturu područja dospelog pod vlast Srbije 1912/1913, vlasti Kraljevine Srbije počele su da pripremaju naseljavanje srpskog stanovništva u ondašnju “Južnu Srbiju”.
Najveća opasnost za kosovske Srbe je zvanična srpska politika prema Kosovu. Sve analize pokazuju da bi bilo kakav rat oko Kosova bio katastrofa za centralni Balkan, pre svega za Srbiju.
Pobjeda – Kosovsko-srpski proces usporen je zbog bojazni da se ’prerano’ ne dođe do prevratne tačke normalizacije odnosa dveju suverenih država.
Pošto naša vlast već mesecima govori kako je jedino brinu mir i stabilnost u regionu, a stabilnost nikako da se naruši, na kraju smo ipak uhvatili poslednji voz za sukob – kosovski.
Voz za Kosovsku Mitrovicu je bio provokacija upućena vlastima u Prištini. Sve drugo – pravo na kretanje, priče ljudi iz voza – zloupotrebljeno je za tu provokaciju pod sloganom „Kosovo je Srbija“.
Kosovo* je dobilo pozivni broj koji će države koje ga priznaju smatrati državnim, a one koje ga ne priznaju regionalnim. U tome je moć zvezdice: priznanje Kosova više nije uslov za interakciju sa njim.
Heinrich Böll Stiftung – Rad ovog suda može izazvati smenu generacija na kosovskoj političkoj sceni. Bez Tačija i Dreničke grupe, Demokratska partija Kosova (PDK) bi doživela pad.
Većina u skupštini Srbije očigledno veruje da je Danica Marinković svojim svedočenjem u Hagu oslobodila od odgovornosti za Račak Slobodana Miloševića.
Predlog Danice Marinković za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije pokazuje pravi odnos vlasti prema nasleđu devedesetih: umesto tranzicione pravde nudi nam se zaborav.
Iz razgovora sa sudijom Nakibom Kelmendi o ubistvu njenog muža, advokata i borca za ljudska prava Bajrama Kelmendija i njihova dva sina, Kastriota (31 godina) i Kuštrima (16 godina).
Skupštinski odbor predložio sudiju Okružnog suda u Prištini tokom rata na Kosovu.