Španska regata
Španija zahteva da Kosovo bude izbačeno iz bloka 6 balkanskih zemalja koje su u procesu ulaska u EU, jer nije priznato kao država. Koliko će ovaj čin bratske španske ljubavi produžiti naš put ka Evropi?
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Španija zahteva da Kosovo bude izbačeno iz bloka 6 balkanskih zemalja koje su u procesu ulaska u EU, jer nije priznato kao država. Koliko će ovaj čin bratske španske ljubavi produžiti naš put ka Evropi?
Iako se sa nestrpljenjem očekuje, u Strategiji za Zapadni Balkan, čije predstavljanje je najavljeno za 6. februar, pored opštih i deklarativnih ciljeva teško da ćemo naći uputstva za njenu praktičnu realizaciju.
Ključne posledice ovog ubistva bi mogle da budu prekid briselskog dijaloga i lažni izgovor za odlaganje ulaska Srbije u EU na neodređeno vreme.
Na mesto zločina Vučić je stigao četiri dana posle. Stajao je tamo poput krive pritke u plasteniku za patlidžane pokušavajući da od sebe stvori mučenika najviše pogođenog nestankom Olivera Ivanovića.
Kada režimski analitičari tvrde da iza Ivanovićevog ubistva stoje SAD, treba reći da takva tvrdnja nije u skladu sa poznatim činjenicama. Isto važi i za insinuacije da iza ubistva Ivanovića stoji Rusija.
Da sam Pravni fakultet u Beogradu ne bi mi bilo drago da moj najbolji student izjavi: „Ko god da je ubio Olivera Ivanovića nije Srbin“. Time je odlikaš blizu toga da svoj nacion vidi kao višu rasu.
Napadan prenosima i specijalnim emisijama, a neometan vestima poput one da je srpskom predsedniku dozvolu za posetu izdala kosovska vlada – birač u Srbiji je zaključio da je Vučić svemoćan.
Umesto saučešća ljudima čiji je lider mučki ubijen, čuli smo izjave koje je bilo mučno slušati. Jedino mučnije od ljudi koji, saterani u neku salu, govore o svojim problemima bilo je slušati predsednika…
Ubistvo Olivera Ivanovića je pokazalo da Vučić, uprkos svim naporima i Srpskoj listi, nije uspeo da uspostavi kontrolu nad severnim Kosovom. Tražeći verne, Vučić je izgubio iz vida sposobne.
Niko od onih koje je Vučić pomenuo nije optuživao njega i njegove za ubistvo, ali jeste za stvaranje atmosfere u kojoj je tako nešto postalo moguće. A za to se odgovara.
Novi magazin – Nije zapravo jasno zašto se računa da je zamrznuti konflikt bolje rešenje od normalizacije odnosa sa kosovskim vlastima? Bolje sa stanovišta srpskih interesa. Ostaviću za trenutak po strani koji su to tačno interesi.
Ljajić nam je pokazao nešto što dugo nismo videli – ljudsko lice jednog političara. Oliver Ivanović je bio blizak Ljajićev saradnik i prijatelj i Ljajić je pred kamerama otvoreno pokazao svoju tugu.
Jučerašnje ubistvo će uzdrmati njegovu neprikosnovenu vlast, nezavisno od toga da li je ubica Albanac ili Srbin. Ili stranac, kako reče Vučić. Jezik mržnje koji se ovde brusi godinama putuje kao rafal.
Ivanović je rekao: „Tragično je da posle 18 godina straha od ekstremnih Albanaca Srbi strahuju od ekstremnih Srba“. Ali kada pominju teror, predstavnici vlasti i režimski mediji ne misle na ovo što je Ivanović rekao.
Amfilohije ponovo jaše na trozupcu, a ne vide mu se rožnati izraštaji i kopita. Ali tako je u hadu: ne mora se videti baš sve. U novoj epizodi srpskog nakaznog rodoljublja on se namerio na sebi sličnog lucifera.
Najozbiljniji odgovor na poziv Vučića na unutrašnji dijalog o Kosovu osvanuo je u Politikinom božićnom dvobroju, i to na oglasnim stranama. Oko 200 potpisnika je svoj tekst naslovilo: Apel za odbranu KiM.
Neprijatelji su oni koji nisu prijatelji, čak i ako su partneri. Ako partneri u jednoj stvari mogu biti neprijatelji u drugoj, onda je rusko savezništvo sredstvo u neprijateljskom sukobu sa zapadnim partnerima.
Na svečanosti povodom 39 godina postojanja SAJ-a ministar policije je podsetio da su „ovi ljudi prošli svašta“ i uvek bili tamo „gde ih je Srbija zvala i gde ih je Srbija slala“.
Tužilaštvo za ratne zločine obustavilo je jedinu istragu protiv visokorangiranog vojnog oficira. Punomoćniku žrtava to je javljeno sa 252 dana zakašnjenja.
Svesti pitanje Kosova na stolicu znači zanemariti realno stanje. Danima se već prebrojavaju države koje jesu ili nisu priznale Kosovo. I to je deo ovdašnje politike: odvući pažnju od realnosti…
Komandanti jedinica koje su sprovodile teror tokom rata na Kosovu Božidar Delić, Ljubiša Diković i Vladimir Lazarević predavaće, kako saznaju Večernje novosti, kadetima na Vojnoj akademiji.
Opozicija svojom odbranom Kosova i optužbama vlasti za prodaju ili predaju Kosova u stvari Srbiju udaljava, a ne približava rešenju njene drame. Udaljava je od modernog, evropskog koncepta države.
Moj saputnik je imao velikog dvoglavog orla na majici. Toliko se u heraldiku razumem: bio je to „njin“, albanski dvoglavi orao.
Intervju sa Momirom Stojanovićem mogao je da počne pitanjem: „Gde ste bili i šta ste radili 27. i 28. aprila 1999. godine?“, umesto: „Da li je partokratija ključni problem današnje Srbije?“
Novi magazin – Pretnja promenom odnosa prema imenu zemlje zasniva se na grešci da se može voditi politika zamrznutog konflikta prema Kosovu i zemljama koje ga priznaju.
„Mislim da je dijalog počeo. I ljudi koji kažu ‘mi ne želimo da učestvujemo u takvom dijalogu’, i to je stav koji označava dijalog. Ne mislim da je naročito odgovoran, ali je stav.“
YU Historija – Istoričari, počev od Ilariona Ruvarca i Ljubomira Kovačevića, osnivača kritičke istoriografije u Srbiji, pa do Sime Ćirkovića utvrdili su da je naše pouzdano znanje o Kosovskoj bici sve manje.
Nije verovatno da je Dačićevu ne baš originalnu ideju o kompleksnom etničkom razdvajanju bilo ko ozbiljno shvatio: ni u Srbiji, ni na Kosovu. Ni u Albaniji, ni na Istoku, ni na Zapadu. Ni na Andrićevom vencu.
Novi magazin – Iznose se različita mišljenja o tome šta je minimum ispod kojeg se u pregovorima ne sme ići. Tu je reč o elementima ustavnog uređenja Kosova. O kojima se neće pregovarati.
Da li je to Vučić mislio na unutrašnji dijalog s onih 600 do 900 hiljada građana Srbije koji smatraju da s njegovom vladavinom ipak nešto nije u redu? Ne, on je gađao najtežu temu, Kosovo.
Vučić nema nameru da promeni karakter svoje vladavine, već mu se samo isplati da nađe načine da se približi zapadu. Tome služe dijalog o Kosovu, tretman migranata i zalaganje za mir na Balkanu.
Ne samo što je dijalog nedemokratski i orkestriran, nego je i intelektualno i moralno skučen. I kod pisca i kod naučnika, da predsednika i ne pominjemo, upadljivo izostaje svest o istorijskoj odgovornosti.