Evropski non-pejper, neodgovorne elite i „mali, veliki ljudi“
U kontrastu sa huliganskim ispadima u srbijanskoj skupštini, istraživanje u kojem učestvujem ukazuje na dobre odnose između Albanaca i Srba na Kosovu.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
U kontrastu sa huliganskim ispadima u srbijanskoj skupštini, istraživanje u kojem učestvujem ukazuje na dobre odnose između Albanaca i Srba na Kosovu.
Vučić viče u mikrofon ne dam Kosovo, opozicija mu odgovara: ne damo Kosovo. Vučić kaže ništa nećemo potpisati, opozicija kaže: ništa ne sme da se potpiše. Samo što to nije opozicija.
Istog dana kada je primio zapadni ultimatum, na praznik Svetog Jovana Krstitelja, Vučić je sa nekolicinom režimskih prvaka posetio patrijaršiju kako bi prisustvovao krsnoj slavi patrijarha Porfirija.
Barem od 2012. svaka kriza na Kosovu kreira se da bi se pažnja odvukla od važnijih stvari. Tzv. kosovski teatar brutalnosti zamišljen je kao zamena za stvarni život. Neka vrsta mega rijalitija.
Kosovo 2.0 – Gde su Srbija i Kosovo kada je reč o priznanju ratnih zločina? Ovo pitanje nametne se čim se izgovori „suočavanje sa prošlošću“.
Pokušaću da objasnim suštinu ovog predloga sa stanovišta međunarodnog prava. Moj cilj nije da bilo koga ubedim da Sporazum treba prihvatiti ili ne.
Ono što EU danas nudi Srbiji i ostalim ne-članicama sve je manje privlačno, pre svega zbog neizvesne ponude članstva. To znači da Evropskoj uniji ostaje samo motka. Šargarepe su potrošene.
Reč iz naslova je neologizam. Skovao ju je Vučić, možda baš sinoć, da označi zemlje za koje Kosovo još nije država. Sve druge su onda, tako ispada, priznavači. Ali tu reč on sinoć nije koristio.
Danas – Strane polaze od pretpostavke da nijedna ne može delovati u njeno ime. Srbija se neće protiviti članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama.
Dvojica kosovskih Srba koji su nosili badnjak ranjeni su iz vozila u pokretu. Jedan od njih je dečak od 11 godina. Objavljeno je njegovo ime, a onda smo videli i snimak dečaka u bolnici.
Vrhovni se malo sporio sa Radoičićem kome se osladilo gazdovanje barikadama. Pred vodećim umom komandir straže je popustio pa su se ljudi razišli, a Radoičić se vratio izgradnji Srbije.
Bila je ovo još jedna od gorih godina, jer u tom nizu od 2012. naovamo svaka naredna godina gora je od prethodne. Ne treba sumnjati, 2023. glatko će nastaviti niz. Ako se ne dogodi čudo.
U jednom intervjuu Albin Kurti je odnose između Kosova i Srbije predstavio kroz prizmu odbrambene kosovske demokratije i hegemone srbijanske autokratije, gde je posebno istakao ulogu SPC-a.
Evo, ima već trideset godina kako Srbi ne mogu da se dosete ničega pametnijeg od barikada. Možemo li od barikada na Kosovu očekivati da ne završe kako su završile barikade oko Knina?
Zašto je Vučić napravio „užasnu situaciju“ vezanu za događaje na severu Kosova? Kako smo pre par dana čuli od premijerke Ane Brnabić, situacija je na ivici oružanog sukoba.
Pažljivo sam gledao i slušao. Vučić je sinoć došao na RTS da kaže da Srbija traži da vrati vojsku barem na sever, ako ne baš i na celu teritoriju Kosova. I odmah objasnio da od toga nema ništa.
Vlast koja gazi sve slobode nas ovde, zahteva slobodu za zastave na jezeru Gazivode. Ako je i predato Prištini, nema predaje za zastave čije je osnovno pravo da se vijore.
Nikada neću nogom koričiti u Tiranu – poručio je ljutito Vučić iz Tirane. Dobro, nije bilo tako. Vučić tek treba da stigne u Tiranu, da im tamo svima besno odbrusi kako nije hteo da dođe u Tiranu.
Vučić naprosto ne može da izgubi. To naravno nije tako zbog njegove visprenosti ili mudrosti ili neke druge super sposobnosti. To je tako zato što on i svoje poraze proglašava pobedama.
Po Kurtiju, haos na Severu odgovara Vučiću koji želi da potopi francusko-nemački predlog. U tome ima istine. Ova procena se potvrđuje i u demonstrativnom okretanju Srbije ka Rusiji.
Da li Srbi izlaze iz kosovskih institucija ili u njih ulaze? Izlaze, naravno. Biiip, pogrešan odgovor. Evo, juče su ušli (ponovo). Dakle, Srbi ulaze u institucije na Kosovu. Biiip, pogrešan odgovor.
Kaže Dačić, mi sad radimo isto ono što su nekada radili Albanci, računajući valjda da će Albanci sada pogrešiti kao što su onda pogrešili Srbi. Tako on objašnjava izlazak Srba iz institucija Kosova.
Poslednji tekst Vladimira Gligorova za Peščanik: Matija Bećković je spreman da razgovara sa kosovskim Albancima. To je napredak. Stavimo to u kontekst francusko-nemačkog plana.
Vučićev performans sa izveštajem o Kosovu još jedna je ilustracija do kojih je razmera Srbija degradirana na nivo nekog prelaznog oblika između poglavarstva i protodržave.
Za sve u skupštinskoj dvorani a i oko nje Kosovo je mučna, nejasna tema i mitska poštapalica. Deo desne tzv. opozicije želeo je da bude konzervativniji od predsednika i uspeo je u tome.
Novi magazin – Problem s kosovskom politikom srpskih vlasti je da interesi koje građani Srbije imaju na Kosovu nisu precizno određeni, a uz to se veruje da postoji samo jedno sredstvo – vlast.
Pitate me za vladu dok Kosovo gori – odgovorio je predsednik Srbije na pitanje kada će biti formirana nova vlada. Dobro, ne baš tim rečima, ali je rekao da će o tome odlučivati „ako bude vremena“.
Šest godina se odlaže primena dogovora o tablicama, jer svaki put samo što ne bukne rat, a mudraci iz EU uz pomoć ambasadora SAD dosete se da čitavu stvar odlože za još mesec dana.
Žalosna priča o „recepciji“ knjige Svetlane Đorđević najubedljivije govori o njenoj vrednosti. Kada bude dostupna i široko čitana, perspektiva odnosa sa Kosovom može se učiniti boljom.
Odlazak kosovskog pesnika Xhevdeta Bajraja (1960-2022) nije posebno odjeknuo u srpskim medijima. Njegovo ratno izgnanstvo zabeleženo je u dnevniku Vladimira Arsenijevića Mexico…
Iako smo o pomenutim zločinima mogli saznati tek u toku suđenja Slobodanu Miloševiću i generalima, knjiga nas uverava da nam je sve to izveštač Slobodne Evrope iz Beograda rekao još u vreme rata.
O knjizi Radeta Radovanovića „Smeh pod vešalima. Sve što ste želeli da ne znate o ratu na Kosovu“ – kao dopisnik RSE izveštavao je o ratu, a 30 godina kasnije napisao knjigu o tom ratu.