Zašto su nas bombardovali
Nažalost, postojao je veoma ozbiljan povod za vojni angažman zapadnih zemalja.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Nažalost, postojao je veoma ozbiljan povod za vojni angažman zapadnih zemalja.
Tadić nema ništa protiv da se u Sloveniji sretne sa kosovskim parakolegom Sejdiuom, ako ispred ovoga bude tabla UNMIK-Kosovo. Da smo se toga ranije setili…
Mi smo suverena država i s našim Židovima činimo što hoćemo – ova Gebelsova izjava pokazuje da se zločini počinjeni unutar jedne zemlje tiču ostatka svijeta.
Analiza Tima Džude: Ako sa Balkana tražite samo loše vesti, lako ćete ih naći. Ali u mnogim segmentima stvari ne stoje tako loše kako se obično misli.
Koštunica otkriva kako je vlast potpisala tajni sporazum sa Euleksom o granicama Kosova, ali ga nije objavila u Službenom listu!
NATO je u pojedinim slučajevima, samim izborom civilnog cilja, poput Televizije Srbije, nesumnjivo počinio ratni zločin.
Od rane mladosti, Domovino, držao sam se dušom i telom onog hektičnog hoda, neodređenog, grozničavog, zahtevnog hoda Omara Šarifa u nepreglednoj masi ljudi, dok traži svoju Laru.
Ovog meseca se navršava 10 godina od završetka rata na Kosovu. Posle teksta poznate nemačke novinarke Franciske Augštajn u Zidojče Cajtungu, pod naslovom Kada su ljudska prava naučila da pucaju, oglasio se albanski pisac Beća Cufaj.
Peter Handke je prošle godine posetio srpsku enklavu Velika Hoča na Kosovu. U svojoj poslednjoj knjizi objavio je beleške sa tog putovanja.
Istorija Srbije odvijala bi se drugačije da su njene elite bile zainteresovale za uređenje države i društva, a ne za teritorijalnu ekspanziju.
Dolazak na Kosovo izaziva stanje slično jet-legu koje je prouzrokovano preranim buđenjem, višesatnim poskakivanjem sa sedišta u ritmu rupa, i konačnog ateriranja u tu realnost.
Eksplozija miloševićevske retorike mržnje, netrpeljivosti, a i mere državne retorzije prema Skoplju i Podgorici, pomogli su da shvatimo veličinu i beskrupuloznost nepromenjene ideološke i nacionalističke matrice.
Svi se muče s našim Kosovom, i političari i ugledni komentatori. Nije da im nije jasno, ali nešto zapinje.
Da ratuje – Koštunica ne može, da pregovara – ne ume, a da bude deo procesa u kojem valja voditi računa o Srbima koji na Kosovu žive – na pamet mu ne pada.
Usred izjava i tvrdnji – Kosovo je Srbija, Kosovo, nezavisna država… – Zorica Jevremović, umetnica aktivizma, postavlja Kosovo iz mog stana, izložbu fotografija Srđana Veljovića njenih kućnih predmeta, koje je donela sa Kosova 80-ih godina prošlog veka.
Živimo u čudnim, nejasnim vremenima, a sav njihov apsurdni naboj sažet je u rečenici koju je izgovorio jedan naš istaknuti političar: „Nije vreme za Srbiju da bude racionalna“.
Ako igde postoji nešto dosledno u postmodernom ključu, onda je to Kosovo. Jer sve što u istinu postoji – ne postoji, i ono što ne postoji – tu je.
Kosovo je na međunarodnom planu bilo priznato kao deo Jugoslavije, i kada je ona prestala da postoji, srpske pretenzije na teritoriju Kosova su postale ništavne i prazne.
Da, i ja mislim da glavno pitanje glasi: zašto je Srbija izgubila Kosovo, odnosno zašto ta teritorija od pre neki dan samo zauvek ostaje u Srbiji, ali ne i na neki drugi način.
Beton – Političko besedništvo u Jugoslaviji i svim njenim derivatima, preko SRJ i SCG, sve do današnje Srbije, nikada nije izgubilo svoju funkciju u mobilizaciji javnosti.
BH Dani – Vrlo je teško ustanoviti logiku politike koju vodi Vojislav Koštunica. Imam utisak da je on fanatizovan čovek i da u vođenju politike sve manje koristi zdrav politički razum.
Ako čitate “Večernje novosti”, Rusi samo što nisu bacili atomsku bombu na Vašington zbog Kosova.
Mislim da takvo rješenje postoji, pa ću ovdje iznijeti jedan prijedlog, svjestan naravno da on ima vrlo male (zapravo – vjerojatno: da nema nikakve) šanse da bude prihvaćen. No, bit će dovoljno ako potakne druge na razmišljanje o mogućim rješenjima.
Danas političari u parlamentu govore o istoriji tražeći u njoj opravdanje za ovo što proživljava Srbija i što proživljavaju naši građani u njoj u ovom trenutku. Državnici govore o budućnosti i preuzimaju odgovornost. Želeo bih da je večeras više državnika u parlamentu Srbije, a manje političara.
UJDI je 1990. imenovao komisiju koja je trebalo da analizira problem Kosova…
Sad kad je sasvim izvesno da sa Evropskom Unijom nemamo nikakve, čak ni peting odnose.
Suverenitet podrazumeva slobodu donošenja odluka i delovanja u odnosu na bilo koju drugu vlast unutar njene teritorije, kao i punu slobodu u donošenju i primeni prava (Pravna enciklopedija). Takvu slobodu Srbija nema.
Znam, odmah sam povezao, nisam baš toliko blesav, čitao sam i ja novine: to je deo kampanje u kojoj nam izvestan broj Javnih Ličnosti poručuje da KOSOVO JE SRBIJA.
I pored podrške koju ima od SAD, NATO i, koliko to Rusija dozvoljava, od UN, Evropska unija bi trebalo da preuzme vodeću ulogu u novim sporazumima – Kosovo je ipak u Evropi.
Jesu li ta deca koja su se pijano zaputila u svoje kasarne da “oslobađaju Kosovo Polje”, autentična a nepriznata Slobina deca, čak i kada ga psuju?
Ako ih i nismo otvoreno mrzeli, bilo je to prosto stoga što ih nismo ni smatrali dostojnim naše mržnje, pa smo ih naprosto podnosili s nadmenošću koja je bila gotovo kolonijalnih razmera.
Danas – Zašto bi baš većinski usmereni intelektualci bili krivi za Kosovo? Samo zato što o njemu nisu mislili.