Evropski kalifat
H-alter – Evropa ne vidi da migranti nisu nikakav vanjski problem koji joj je jadnoj iznenada banuo pred kućnim vratima, nego su rođeni u njenoj utrobi i sada se samo u nju vraćaju.
O novoj normalnosti Evrope: neprekidnoj reci izbeglica sa istoka i juga, koji bežeći od rata i bede stižu brodovima, kamionima i peške, u potrazi za boljim životom.
H-alter – Evropa ne vidi da migranti nisu nikakav vanjski problem koji joj je jadnoj iznenada banuo pred kućnim vratima, nego su rođeni u njenoj utrobi i sada se samo u nju vraćaju.
Osetljivi Sigmar Gabriel je nasilnike nazvao „čoporom“. Zapamtimo ovu reč koja označava kraj politike u Nemačkoj: desničari se ograđuju od imigranata, a ostatak društva od desničara.
Tri su uzroka migracija u Evropu: ekonomska neizvesnost na Zapadnom Balkanu, previranja na Bliskom istoku i građanski ratovi u Africi. Intenziviranje rata u istočnoj Ukrajini bi bio četvrti uzrok.
N1 – Na vrhuncu nove seobe naroda na Balkanu, gledao sam film o Ivanu Milatu.
Gdje mogu otići ljudi koji bježe pred posljedicama američke i europske politike u Africi te na Bliskom i Srednjem istoku? U Europu ili u nebo.
Novi list – Čuli Hrvati i Istrijani od Srba hrpu prigovora na račun izbjeglica iz Sirije, Iraka i ostalih temeljito unesrećenih zemalja, pa i oni počeli tražiti izliku da se ne pomogne ljudima u nevolji.
Užas na grčko-makedonskoj granici pokazuje da je vreme je da se razmisli šta je EU uradila a šta nije, šta da rade građani a šta negrađani EU zemalja, u događajima koji obeležavaju tekuće stoleće.
Granična policija stoji sa strane dok oni pokušavaju da uđu u voz i za 10 evra se prebace do Tabanovaca na granici sa Srbijom. Kada stignu tamo, pokažu im u kom pravcu je Srbija i oni idu dalje.
Autonomija.info – Afrički migranti su dobra prilika za „evro-aristokratiju“ da – kako vole da kažu – „odbrani“ Evropu čije nazadovanje nije juče počelo. Tom nazadovanju je značajno doprinela baš ova aristokratija.
Terorizam je stigao u Nemačku. Političari i mediji moraju to da priznaju. Nazovimo konačno ljude koji pale izbegličke centre pravim imenom. To su teroristi!
Ima migranata koji su još 2010. ka boljem životu krenuli iz Konakrija, glavnog grada Gvineje. Više od pet godina trebalo im je da preko Dakara, Kazablanke, Istanbula, Izmira, Atine, Soluna i Skoplja, stignu do Srbije.
Neko je pozvao na glasanje podizanjem ruku; ako je iko u sali bio na strani Angele Merkel, kamera ga nije uhvatila.
Kako je kancelarka tešila palestinsku devojčicu čijoj porodici preti deportacija, pošto je sa Balkana za samo 7 dana u Bavarsku stiglo više od 5.000 ljudi, koje su krijumčari ljudi izbacili kraj puta.
Započetu seobu naroda nije moguće zaustaviti. Nema tako visokog zida koji bi zaštitio Europu od tih ljudi koji napuštaju svoje domovine.
Razloga da se zatraži oproštaj je mnogo, ali i predsednika je mnogo, i svi misle da su se izvukli iz odeljenja za zaostale i ponavljače, gde sede Grci isprašenog tura.
Autonomija.info – Naš politički i intelektualni mejnstrim bi pristao na sledeću trgovinu: priznajemo da smo pobili, ne osam, nego 15 hiljada ljudi, ali samo da se to ne nazove genocidom!
Izbeglice su oslobođene od kažnjavanja za nezakonit ulazak, ali ne i za nezakonit izlazak iz zemlje. Ako izbeglica ilegalno uđe u Srbiju neće biti kažnjena, ali ako ne uspe da pređe u Mađarsku hoće.
Autonomija.info – Polako se mirim sa heroičnom srpskom retorikom. Političari govore kao da iz dana u dan biju gigantske, sudbonosne bitke.
Uz uređen sistem kvota, neko sa Malija će pre sačekati nekoliko godina na legalan ulazak u Francusku, nego da plaća krijumčare i rizikuje deportaciju.
Do maja ove godine, preko 13 hiljada ljudi je tražilo azil u Srbiji, u kojoj trenutno boravi i oko 60 hiljada iregularnih migranata. To zahteva policajce sa integritetom. Neki od njih ga izgleda nemaju.
Predsednik vlade nije objasnio kako je u toku jednog dana sprečen ulazak 615 migranata u Srbiju. Da li ih je granična policija razdvajala po boji kože, obliku lobanje ili je odokativno ocenjivala ko im se dopada a ko ne?
Za moju generaciju, identitet Evrope određen je padom Berlinskog zida. Tada sam imao 14 godina. Ne želim da novi simbol Evrope bude zid između Mađarske i Srbije ili zid nepoverenja između evropskih zemalja.
Nisu se razvijali scenariji o tome šta raditi ako u Srbiju stigne na primer 60 hiljada migranata. Nezvanična statistika kaže da ih je baš toliko sada u Srbiji. Po broju ljudi, to je jedan Paraćin.
Do kraja godine u Srbiji je moguća humanitarna katastrofa jer migranti kojima je Srbija zemlja tranzita ostaće u njoj pošto će granica s Mađarskom biti zatvorena žičanom ogradom.
Da nije bilo najave mađarske vlasti da će podići ogradu duž granice, ne bismo ni obratili pažnju na imigrante. Ne zato što ih nema po našim parkovima i stanicama nego zato što nam nisu bitni.
Krajnja posledica ovog “elegantnog” rešenja je da se sve države kroz koje migranti prolaze ograde i potom mirno posmatra kako se ljudi utapaju, skapavaju ili samospaljuju sa druge strane žice, na teritoriji susedne države.
Mađarska je odlučila da podigne zid duž granice sa Srbijom kako bi sprečila ulaske migranata, dok je Srbija odlučila da podigne zid ka dvadesetoj godišnjici genocida u Srebrenici.
Mladinac – Kako je uopće gospođa koja „ne bi htjela da joj se kći uda za Srbina“ dospjela u Evropski parlament?
Evropa – ona još osetljiva – sa užasom gleda kako na njenome rubu razbijaju reljefe krilatih lavova sa ljudskim glavama, i sa ne manjim užasom kako hiljade ljudi svakodnevno umiru na moru.
Otimanje od traumatizovanih ljudi koji ne govore jezik i često ne žele da se zadržavaju u Srbiji, nosi sa sobom zanemarljivu verovatnoću otkrivanja i kažnjavanja.
Sektor unutrašnje kontrole policije treba da istraži nalaze HRW-a da policija u Srbiji uzima novac od migranata. Posle toga treba da obavesti ministra i javnost o čemu se tu zaista radi.
„Policija koja zatekne azilante privremeno oduzima vozilo taksisti i sprovodi se sudski postupak.“