Srpska žica, slovenačka kabanica
Slovenačka vlada će za četiri miliona evra od srpskog preduzeća kupiti 40 kilometara ograde sa bodljikavom (zapravo režućom) žicom na vrhu, u cilju zaštite od izbeglica koji iz BiH dolaze preko Hrvatske.
O novoj normalnosti Evrope: neprekidnoj reci izbeglica sa istoka i juga, koji bežeći od rata i bede stižu brodovima, kamionima i peške, u potrazi za boljim životom.
Slovenačka vlada će za četiri miliona evra od srpskog preduzeća kupiti 40 kilometara ograde sa bodljikavom (zapravo režućom) žicom na vrhu, u cilju zaštite od izbeglica koji iz BiH dolaze preko Hrvatske.
Iz knjige Mišela Ažijea: Izbeglički logor je očvrsla prostorna i vremenska granica između izgubljenog i još ne stečenog novog mesta u društvu, ali i ulaz u mali kosmopolitski svet. Budući život svih nas.
Uzroci su dvojni: proces globalizacije koji je saznanja o razlikama u dohotku između zemalja učinio opšte poznatim i ogromne razlike u dohotku između zemalja EU i zemalja Bliskog istoka i Afrike.
Domeniko/Mimo Lukano, gradonačelnik gradića Riače u Kalabriji je u kućnom pritvoru i biće mu suđeno, jer je nekoj izbeglici savetovao da se uda za italijanskog građanina i tako dobije državljanstvo.
Mladina – „Predragi, u Kristu vjernici. Radi se o takozvanim imigrantima, najčešće muškarcima, vojnim dezerterima, kao i o sumnjivim kretanjima žena i djece u cilju naseljavanja evropskih zemalja.“
Povodom autorove izložbe fotografija: Dobar putnik odseda u hotelu, gosti se i odlazi. Rđav putnik se pušta da luta i zaluta, ili se prepušta moru kao beskrajnom raskršću, kao večiti prolaznik, zatočenik prolaza.
Biti izgnan ne znači nestati, već smanjivati se, dok ne dostignemo svoju stvarnu visinu, pravu visinu sopstva. Swift, majstor izgnanstva, to je veoma dobro znao. Za njega je egzil bio tajna reč za putovanje.
Kontrola migracija postaje glavni prioritet Evropske unije, koja je spremna da afričkim državama plaća za sprečavanje migranata da dođu u Evropu – ako je potrebno i po cenu upotrebe paramilitarnih jedinica.
Novi magazin – I zemlje i ljudi imaju obaveze, moralne pre svih, prema izbeglicama. U Americi i u Evropskoj uniji sve su uticajniji oni koji bi da odbace te obaveze. Pritom se najčešće potežu sledeća dva argumenta.
Petogodišnjeg Hozea iz Hondurasa su američki imigracijski službenici odvojili od oca, nakon što su njih dvojica prešli granicu u El Pasu. Otac je prebačen u logor, a Hoze u porodicu u Mičigenu.
Evropa postaje antimuslimanska dok postaje muslimanska. Ni multikulturalna Britanija ni svetovna Francuska nisu rešile problem muslimanske integracije. Dok bude tako islam će kod Evropljana izazivati nelagodu.
Pasoši nisu izmišljeni zato da bismo se mi slobodno kretali, već zato da nas zadrže tamo gde jesmo. Oni predstavljaju granice koje države iscrtavaju oko sebe i oko ljudi. Tako je u doba rata i mira.
Temu ovog predavanja odredio je današnji datum. Pre 39 godina moji roditelji su odneli svežanj dokumenata u jednu kancelariju u Moskvi. Bio je to naš zahtev za vizu s kojom smo mogli da napustimo Sovjetski Savez.
Prijatelj mi je nedavno poslao neobičan tekst koji počinje predviđanjem da će u svetu uskoro nastupiti anti-nacionalistička intelektualna revolucija koja će otkloniti nepravde mesta rođenja.
„Treba imati petlju pa biti takav gad“, napisao je Džordž Orvel u „Putu za Vigan“ o jednom svom političkom neistomišljeniku. Možda je ova rečenica i najbolja reakcija na ono što smo videli u Šidu.
Neki uporno ponavljaju da izbeglice otimaju radna mesta starosedeocima, što znači da su izbeglice vredni radnici, a drugi se žale da se izbeglice oslanjaju na socijalnu pomoć, što znači da premalo rade.
Iz nove pesme: prijatelj mi je dao dragocenu stvar / komadić Berlinskog zida / ali ovaj zid koji grade / kroz srce moje zemlje / prekriven našom zastavom / taj zid je mrtvački kovčeg za moju zemlju.
on-off – Dan izbeglica: Sada smo u zemlji koja prima migrante, ali to ne znači da jednom i mi nećemo bežati da se spasemo od rata i progona.
Izložba fotografija o životu migranata sa Bliskog istoka otvara se 8. maja u galeriji KC Grada. Autor je fotoreporter Reutersa, a migrantsku krizu prati od njenih početaka 2013. godine.
Autorkina fotoreportaža napravljena tokom snimanja istoimenog dokumentarca.
Napravite zid od saguaro kaktusa, leptira i kostiju onih koji su stradali u pustinji. Zid od iznošenih cipela, praznih flaša za vodu. Izgradite ga od krivih ogledala, da neki vide svoje pravo lice.
Tramp je sudiju nazvao „nazovi-sudijom“. Takve reakcije se sudije u parnici dr Nebojša Stefanović protiv NIN-a, Andrej Vučić protiv Asomacuma… – ne moraju bojati.
Šta ako Tramp baci atomsku bombu na Keln misleći da je u Meksiku ili Kini, jer su tamo nekad neki ne-belci hvatali žene za već nešto a bez njegovog učešća? Šta ako milioni Evropljana pohrle prema Jugu i Istoku…
Trampova izvršna naredba o zabrani ulaska imigrantima iz 7 muslimanskih zemalja izazvala je dosta protesta i napisa u medijima. Interesovalo me je, na prvom mestu, kako stvari pravno stoje.
Beograd je „novi Kale izgubljenih i nasukanih ljudi“, upozoravaju Lekari bez granica. Uslovi u gradu, gde 2.000 ljudi spava u napuštenim skladištima opisuju se kao „užasni i nezamislivi“.
Nejednakost nekada podrazumeva da neki ljudi nemaju dovoljno hrane. Tokom ove zime na severnoj hemisferi ona znači i to da neki ljudi umiru zato što ne mogu da se ugreju.
Iza beogradske željezničke stanice, a ispred zida gradilišta Beograda na vodi, kontroverznog projekta aktualne srpske vlade, gore vatre pored kojih se griju skupine mladih migranata.
Naš čitalac fotograf je obišao migrante u napuštenim železničkim skladištima i vagonima iza Autobuske stanice – većinom iz južnog Avganistana, manje iz Pakistana. Sreo je i par mladića iz Kabula.
Ključna migracijska godina za Evropu bila je 2014. Tada je ona premašila Ameriku kao imigrantska destinacija broj jedan. Ovo je novi, transformacijski realitet koji Evropljani tek treba da prihvate.
Da biste promenili život više vam ne treba partija. Dovoljan je čamac. U svetu bez društvene mobilnosti, lakše je preći nacionalne nego klasne granice.
Preporuka za čitanje – iz autorove poslednje knjige “Globalna nejednakost: Novi pristup za doba globalizacije”, u prevodu sa engleskog Đorđa Tomića i u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada.
U London je iz izbegličkog kampa u Kaleu koji će uskoro biti srušen stiglo 14 dece. To je zanemarivi deo od 1.000 dece iz ovog kampa zvanog Džungla i od 88.000 dece izbeglica rasutih po Evropi.