Uvod u osnove stida

Nema nigdje na svijetu takvog moralno-političkog rahatluka kao što to ima u multikulturnoj, multinacionalnoj Bosni, u kojoj nijedan čin nije, niti će ikada biti samo naš, ko god da smo mi. 

Pomirenje u senci leševa

Godinu i po dana nakon sramne presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, Srbija nije pristala ni na nežnu bratsku čvrgu, nekakvo deklarativno izražavanje žaljenja, a na slobodi su i dalje kreatori i realizatori srebreničkog masakra.

Danke, Dodik

S ruba travnjaka naše je utakmice redovito pratila izbjeglička “mala raja”, dječarci od šest, sedam, koji bi jedva dočekali da poslije nas i sami zaigraju “Bosanci” naspram “Hrvata”. 

Dole vlada!

Nema tog razloga da danas podržim Dačića via Tadić; neću, ne dolazi u obzir, ni mrtav, samo me poštedite objašnjenja da je sve ovo “u korist Srbije na evropskom putu“.

Igrokaz

Danas je, bre, to evropska partija, sve levičar do koljača, sve zločinac do euroentuzijaste, sve demokrata do socijalista, ne zna se gde počinje Tadić a gde u vimetu završava Dačić! 

Ima li pravde?

Šta ako oslobođeni Marko dođe iz Rusije, gde se skrivao od pravde i opet nekoga izmlati i zapreti mu motornom testerom? Ako ga policija privede i prijavi, biće to proglašeno za nastavak “političkog progona”.

Odbrana i poslednji dani

Naslov ovog teksta je preuzet sa albuma Idola, koji se na folirantski način nešto kao bavio pravoslavljem i koji je 1986. godine proglašen za najbolju ploču YU rocka, skupa sa numerama Rusija i Nebeska tema.

Zabole me ideja

Samo se iznenadnom i očekivano-razarajućom bolešću u tragovima mozga može objasniti ono što se u ćelijama svesti oblikovalo Tadiću u procesu kupovine miloševićevskog Otpada.

Koalicija ucveljenih

Eto, ostali su i jedni i drugi bez svojih predsednika stranaka: Tadiću je ubilo Đinđića, a Dačiću je umro Sloba, pa su se tako zbližili i na osećajnom planu, pored racionalno-idejno-aritmetičkog. 

Na današnji dan

Pobuna, pravo na pobunu, pobunjeni čovek, inauguracija pobune. To je bila osnovna značajka šezdeset i osme, te trećeg juna, posle četrdeset godina, hoću da kažem zdravo svima onima koji su se tada pobunili, a od kojih su se mnogi i posle toga bunili, više puta usprotivili.

Bože, spasi grad!

Pa šta kažete urbanisti, arhitekti, znanstvenici i akademici, građanke i građani, šta kažete kada vam se lepo kaže: Nemoj da ruše i biju, baš on i baš oni kažu “Nemoj da ruše i biju”.