Tim gore po naučne dokaze?
Zahvaljujem Lani Avakumović na tekstu kojim se uključila u debatu o bojkotu izbora. Njen prilog je dobrodošao jer doprinosi diskusiji o upotrebi naučnih saznanja u političkom životu.
Zahvaljujem Lani Avakumović na tekstu kojim se uključila u debatu o bojkotu izbora. Njen prilog je dobrodošao jer doprinosi diskusiji o upotrebi naučnih saznanja u političkom životu.
To što se ispostavilo da su neki režimi smenjeni na sledećim izborima, nakon što je opozicija bojkotovala prethodne, ništa nam ne govori o tome da li je, koliko i kako bojkot uticao na tu smenu.
Ubijanje demokratije će se završiti mimohodom oko glasačkih kutija, nakon čega će uslediti slavlje pobednika. Zato ne treba gubiti vreme na priče o predstojećim izborima. Izbora nema.
Smit je pronašao da kad opozicija bojkotuje jedne izbore verovatnoća da će režim izgubiti sledeće značajno raste.
VIDEO – 31. tribina Nije Filozofski ćutati na kojoj je počasna nacionalna frekvencija dodeljena Peščaniku, govore Snježana Milivojević, Raša Nedeljkov, Nemanja Nenadić, Sofija Mandić i Svetlana Lukić.
Šta se pretnjom bojkotom izbora može postići? Prvo jesu pregovori o izbornim uslovima. Potom može da se traži posredništvo u pregovorima. Kako bi se izravnao odnos snaga.
Nije umesno, ako ne i neukusno, da kao članica Nove stranke zloupotrebljavam stranice Peščanika i oglašavam se povodom polemike između Dejana Ilića i Zorana Živkovića. Rizikovaću.
Odluku o izborima Nova stranka će doneti kada oni budu raspisani. Bojkot vidimo kao krajnju meru koja više liči na plač gubitnika, nego na sredstvo koje može da pokvari miran san režimu.
Odgovor Zoranu Živkoviću: Smisao bojkota nije bojkot sam po sebi, nego promena izbornih uslova i oslobođenje institucija i medija, ali pre svega samih građana. To je prvi korak ka promeni stanja.
Ne sumnjam u dobre namere autora i njegovu želju da dâ kritički osvrt na moje stavove vezane za republičke, pokrajinske i lokalne izbore koji nas očekuju na proleće sledeće godine.
2020. Zoran Živković vidi kao 1996: „Izborni uslovi su katastrofalni, ali mi sa građanima možemo da uzmemo 5 beogradskih opština, 5 gradova u Srbiji, 60 poslanika u skupštini Srbije, 20 u Vojvodini…“
Vlada je osnovala Radnu grupu za unapređenje izbornog procesa, na čijem čelu je ministar unutrašnjih poslova, koji vodi instituciju kojoj je zakonom zabranjeno da se meša u izborni postupak.
Šta će birati žitelji Srbije 2020. godine? Ako se ideja opozicije o bojkotu uspešno realizuje, u krnjoj ponudi će ostati samo jedna politička opcija – uzurpatorska. Ali, i ta jedna opcija u stvari je izbor.
Nakon što je Goran Vesić prekršio sada već čuvena Četam haus pravila, reagovala je Četam haus policija koja je građanina Vesića privela na informativni razgovor. A oglasilo se i Četam haus tužilaštvo.
Zahtevom da se smene članovi REM-a opozicija ne krši zakon, nego upravo traži da se zakon poštuje. Zakon su prekršili sami članovi REM-a i to tako što ne rade svoj posao, jasno rekavši da ni neće da ga rade.
Ne postoji nijedan dobar razlog da se opozicija sastaje sa režimom na nečemu što nema ni imena – niti su to razgovori, niti pregovori, niti okrugli sto. I to ništa evo ulazi u treću nedelju ničega.
Izlaskom na parlamentarne izbore opozicija bi pomogla Vučiću da uđe u ciklus u kojem bi bez većih izazova mogao da ostane na vlasti do 2028. Bojkot izbora dovodi Vučića u defanzivnu poziciju.
Zbog mnogo razloga, otpočeti razgovori između vlasti i opozicije, koje nijedna strana nije smela da odbije, izgledaju kao isprazno zamlaćivanje javnosti.
Kao u priči, baba roge plaše opoziciju – šta će biti dan posle bojkota, buuuu… Treba odmah reći, u Srbiji pitanja šta će biti sutra? i šta će biti dan posle bojkota? imaju praktično istu težinu.
Takozvana Chatham House pravila se koriste kada se vode politički razgovori, najčešće u međunarodnom kontekstu, gde učesnici ili novinari mogu da citiraju šta je rečeno, ali ne i ko je šta rekao.
U meri u kojoj je sada uspostavljen jednopartijski sistem pod vladavinom SNS-a, okrugli sto ima smisla samo ako se uspostavi legitimnost opozicije, ali i pokrene rasprava o izmeni izbornog sistema.
Šta se dešava na sastancima vlasti i opozicije u organizaciji Fondacije za otvoreno društvo: dijalog ili pregovori? Razlika je suštinska (Sokrat i Parmenid vode dijalog, Beograd i Priština vode pregovore).
Mašina – Pregovori vlasti i opozicije iza zatvorenih vrata ne doprinose razvoju demokratije u Srbiji, jer pokazuju da su obe strane jednako spremne da građane isključe iz političkog procesa.
Razgovori predstavnika opozicije i režima izgledaju otprilike ovako: – Udari me još jednom ako smeš? Tras! – Hajde još jednom, ako smeš. Tras! – Hajde još jednom, ako smeš. Tras! I tako u nedogled.
Poslednjim sastankom opozicioni protagonisti pokazali su da čuju takozvani glas javnosti. Tajni susret nekih od njih sa predstavnicima režima nije bio pozdravljen kao promišljeni politički korak…
U jednom smislu, bojkot izbora je isto što i štrajk glađu. U jednom drugom smislu, bojkot izbora je isto što i izlazak na izbore. Krenimo od analogije sa štrajkom glađu, pre nego što stignemo do izbora.
Predstavnici režima su govorili da se nikad neće sresti sa lopovima, tajkunima i fašistima iz opozicije, pa imaju problem da objasne zašto to sada čine. Ova nelagoda pokazuje da je u pitanju ustupak.
Srpska izborna kataklizma nije uzrokovana dvema zavađenim stranama koje dobronamerni posrednici treba tajno da mire, već time što je vlast autoritarna, bahata i svesno krši zakon.