Ovo nisu ti izbori
Ono što ove izbore čini unapred nameštenima jeste činjenica da će presudni uticaj na izborni rezultat, umesto volje građana, imati želja režima da po svojim aršinima oblikuje stvarnost Srbije.
Ono što ove izbore čini unapred nameštenima jeste činjenica da će presudni uticaj na izborni rezultat, umesto volje građana, imati želja režima da po svojim aršinima oblikuje stvarnost Srbije.
Glasaće i oni tamo, kod belog gazde Trampa, kao i mi ovde kod ovog našeg, opet ćemo glasati. Nikad nam glasanja dosta biti neće. Glasaćemo za gazde ili protiv njih, sada je to svejedno…
1911. u časopisu „Industrijski radnik“ objavljena je ilustracija „Piramida kapitalističkog sistema“. Na dnu se nalaze radnici koji na svojim plećima nose ceo sistem („Mi vas hranimo“).
Vesna Pešić je u pravu, ne sme se čekati i mora se raditi na organizaciji, na kapacitetima za izlazak na izbore i njihovu kontrolu, što su onda i kapaciteti za preuzimanje vlasti.
Zaoštrili su se sukobi unutar opozicije koja se podelila na bojkot opoziciju (SSP, DS, NS, Dveri) i izbornu opoziciju koja nije lažna i kolaborant vlasti; takav je PSG koji izlazi na izbore na svim nivoima.
U petak u ponoć biće zaključane prijave lista za izbore 21. juna. Još četiri dana – utorak, sredu, četvrtak i petak – imaju nekolaborantske opozicione stranke da predaju liste svojih kandidata.
Kome se RTS obraća onom „budi odgovoran“ značkom u gornjem uglu ekrana? Jasno je jedino da se ne obraća celoj polovini svog gledališta inače bi pisalo „budi odgovorna“…
Bojkot je obično instrument pritiska na režim. Kod nas je pod pritisak bojkota dospela opozicija. Od opozicije se traži da objasni zašto neće na izbore u nenormalnim uslovima. Baš tako.
Odluka da se prekine štrajk pametna je ne zato što se štrajkom već nešto postiglo, nego zato što se njime ništa nije ni moglo postići. Ovde ljudski život ništa ne vredi, pa ne može imati smisla ni štrajk glađu.
Realnost u Srbiji menja se iz dana u dan, po hiru režima sa Vučićem na čelu. To smo videli kada je najsmešniji virus postao najstrašniji. Slično gledamo i po ukidanju vanrednog stanja.
Ma koliko da nam je jasno gde živimo i sa kakvim besprizornim likovima imamo posla, svako bezočno izvrtanje činjenica tekuće političke stvarnosti – kao saopštenje sa RTS-a – nanovo probija mozak.
Pakleni novoradikalski stroj u srcu DS-a – to bi bila slika aktuelnih događaja u Demokratskoj stranci. Sada čekamo da vidimo da li će da eksplodira ili će uspeti da razminira svoje središte.
Pešić pita može li se podržati ispravan metod političke borbe ako ga primenjuje – fašista. Za Vesnu Pešić, dakle, Obradović je fašista. I pošto je fašista, šta god da radi, to se mora odbaciti.
Dejan Ilić je odobrio način borbe Boška Obradovića. To pokreće pitanje podrške metodama borbe čiji akter primenjuje racionalni metod, ali to čini za ciljeve fašističke ekstremne desnice.
Ako je iko sumnjao da su žitelji Srbije bili žrtve iživljavanja siledžije na mestu predsednika, juče je dobio potvrdu da je bilo tako. Da nije, Vučić svoje pristalice ne bi u krdu izvodio pred parlament.
Štrajk glađu protiv štrajka glađu, obostrana skrušenost posle seljačke tuče. Ono što ne jedu jedni ne jedu ni drugi. Saglasnost u jelovniku bi mogla da bude dobar početak uzajamnog sklada.
Bojkot je do sada bio siguran način da prepoznamo opoziciono opredeljene stranke. Opozicione stranke su za bojkot. Ostale to nisu, pošto nameravaju da učestvuju na Vučićevim izborima…
Bezmalo su isti Kovid 19 i Vučić: obojica se prenose i održavaju kapljično, odnosno pljuvanjem. Samo što je prvi za razliku od potonjeg neselektivan te na jedan specifičan način humaniji.
Zašto je raspisivanje izbora u Srbiji bilo vezano za Vučićev izlet u SAD? Šta je sporno u vezi sa izborima u Srbiji, pa se morala tražiti dozvola spolja da se oni raspišu? I šta se nudilo zauzvrat?
Polemika između Dejana Ilića i Vukosave Crnjanski ne tiče se toliko CRTE koliko jednog modela mišljenja o demokratiji. Crnjanski ovaj model brani, Ilić ga napada, ili barem raskrinkava.
Odgovor Dejanu Iliću: Crta ne može da poziva ni da se na izbore izađe, ni da se oni bojkotuju, ali može, a to i čini, da prati sve aspekte izbornog procesa i dokumentuje kršenja zakona.
Demokratiju u Srbiji napadaju samoproglašeni čelnici opozicije, objašnjava Vučić u tekstu na engleskom, koji je toliko glup u svojoj podmuklosti da se treba nadati da neće biti preveden.
„Demokratija drhti od straha“, kaže mi bilbord. „Ne daj je“. „You talkin’ to me?“, pitam. Osvrnem se oko sebe, pogledam u bilbord i ponovo pitam: „You talkin’ to me?“ Možda je i čitalac imao sličan doživljaj.
Desilo se nešto iznenađujuće. Pošto je desetak stranaka i grupa objavilo bojkot nedemokratskih izbora, to je prilično uznemirilo i potreslo narcisoidni i autoritarni režim Aleksandra Vučića.
Vlast se toliko upinje da spoljnjem i unutrašnjem svetu pokaže kako bojkota zapravo i nema da samo još fali da po televizijama organizuje neki Srbija ima talenat šou.
U opticaju su dva argumenta u prilog izlasku opozicije na lokalne izbore. Prvi je da su dobro radili tamo gde su bili na vlasti, a drugi da u takvim mestima postoje objektivni lokalni mediji.
Čim su „1 od 5 miliona“ objavili da izlaze na izbore, vlast ih je pustila na televiziju sa nacionalnom frekvencijom. Nezahvalni mladi ljudi su to iskoristili da gledaoce informišu o aferi Krušik…
Vlast se, naravno, pita šta pa opoziciji hvali da izađe na izbore? To što birači nemaju gde da saznaju šta im se sve nudi? Pa nisu im izbori pijaca pa da moraju da obiđu sve tezge…
Vikend akcija „spuštanje cenzusa“ je postigla svoj cilj – da se uspešno zamajava domaća javnost i da evroparlamentarci u vezi s tim „izraze zabrinutost“ umesto da se bave važnijim pitanjima.
Izbori u Srbiji nisu slobodni i to obara Ilićev argument o izlasku na izbore da bi se spasila demokratska kultura. Nema spasavanja demokratije pod ovim režimom i zato je bojkot jedina opcija.
Ovo pitanje deluje besmisleno, jer sigurno nema dovoljno razloga za izlazak na nepoštene izbore. Ovde ću obrazložiti zbog čega je to pitanje zapravo važna odluka sa stanovišta glasača.
Za režim je bojkot očito opasniji od zagađenog vazduha, dok za žitelje Srbije važi obrnuto. Sve svoje snage režim je usmerio protiv bojkota, dok je brigu o vazduhu ostavio kiši, snegu i košavi.