Nije moj predsednik
Sinoć je više hiljada ljudi, mahom tinejdžera i nešto malo starijih u Nišu, Novom Sadu i Beogradu javno pokazalo nezadovoljstvo rezultatima izbora za predsednika republike. Njih kao da nema ko da čuje.
Tekstovi o predsedničkim izborima 2. aprila 2017. godine i o protestima Protiv diktature na kojima su studenti u nekoliko gradova Srbije doveli u pitanje legitimnost pobede Aleksandra Vučića.
Sinoć je više hiljada ljudi, mahom tinejdžera i nešto malo starijih u Nišu, Novom Sadu i Beogradu javno pokazalo nezadovoljstvo rezultatima izbora za predsednika republike. Njih kao da nema ko da čuje.
Nešto se može uraditi i odlaskom na glasanje, ali postavljanje sopstvenog tela na ulicu, na miting ili njegovo izlaganje ubacivanju u policijski kombi proizvodi moć koje se političari užasavaju.
Od ovog časa opozicija treba da počne da se priprema za beogradske izbore koji će doći tačno za godinu dana. A prva tačka treba da bude analiza upravo završenih predsedničkih izbora.
Svega smo se nagledali na ovim izborima. Osim protivkandidata vlasti. Tu nepravdu je morao da ispravlja jedini kandidat kojem su sva vrata svih medija bila širom otvorena.
Trajna vrednost ove poeme je u užasu koji izaziva svojom autentičnošću: kako uzdići zlo, veliko u ovom slučaju, mada se moralno i estetski taj zadatak ne razlikuje ni kada se radi o manjem zlu.
Predsednik vlade će verovatno i u subotu zloupotrebiti svoju javnu funkciju – kao što je to do sada radio – da pretnjama i zastrašivanjima spreči birače da na miru promisle za koga da glasaju.
Da nije Vučić o makedonskom scenariju razgovarao u Moskvi: Putinov „rukopis“ je sve prepoznatljiviji i jasniji. To silno oružje koje Rusija maltene džabe daje Srbiji „danajski“ su darovi.
U nevino naslovljenom „pozivu građanima Sombora da izađu na predsedničke izbore“ gradonačelnica iz SNS-a pozvala je sugrađane da glasaju za čelnika njene stranke.
Bliže se predsednički izbori. Kao i na prethodnim izborima, pitanja žena i ženskih prava nisu preterano interesantna kandidatima. Daju se najuopštenije izjave i najšira obećanja.
Obraćamo se javnosti povodom navoda u medijima da je prof. dr Vojislav Jelić, u svojstvu Dekana Filozofskog fakulteta, podržao predsedničkog kandidata SNS-a. Novi potpisnici:
Treba da biramo kandidata koga su građani prepoznali i izvukli na pozornicu. To je Saša Janković. Za njegov izbor prevagnuo je samo jedan kriterijum – moralni lik i kredibilitet.
Pošto nisu pomogli spotovi, pojavio se „apel 650“. Taj „apel“ je Vučiću neophodan kako bi napokon pokazao koga on to smatra „pravom“ elitom, jer otpočetka ratuje sa „lažnom“.
Prividno, još jedan moćni državnik, ali iz druge hemisfere je uz Vučića. Pozvao ga je i Putin, a šeretska politička čaršija kaže da je čovek samo želeo da zna šta je ovome rekla Merkelova.
To što su profesori i akademici uradili je nedopustivo. Ne samo zato što univerzitet mora biti kritičar a ne skutonoša vlasti, već i zato što ne sme podržati diktatora.
Koliko nas neće moći da glasa u inostranstvu i to ne svojom krivicom? Ako nas ima 10 ili 100 ili 1.000 ili 10.000… (ili više?) – ostaviću glasačima da sami ocene o čemu je reč.
Smatra se malo verovatnim da će se građani sami informisati i konstruktivno učestvovati u demokratskom procesu i da je savršeno razumno da to ne čine, jer pojedinačni glas nikada nije presudan.
Godišnjica bombardovanja nije, kao prošle godine, obeležena svečano već radno. Novim bombardovanjem, ali ne osiromašenim uranijumom nego obogaćenim obećanjima vlasti.
Ministar finansija Vujović verovatno ne zna da poreski inspektori ovih dana zovu privrednike po Srbiji i traže od njih „siguran glas“ za kandidata pod rednim brojem šest.
Juče je u Grdeličkoj klisuri obeležen Dan sećanja na stradale u NATO agresiji. Predsednik vlade je očekivano i bezobzirno i tu priliku iskoristio za svoju predsedničku kampanju…
Tužilaštvo će utvrditi da li je nalog koji je pokojni Gajić dobio da noću izađe na autoput i lepi plakate bio zasnovan na odobrenju koje je SNS dobio od upravljača puta…
Samo je tuđa prošlost ono što gospodara Srbije drži u ovom vremenu. O čemu se tu radi? Dr Džekil i Mr Hajd, malo na suncu više po mesečini, jedan koji je u drugome, a za njega i ne zna.
Šta je sporno u korišćenju reči peder u Vučićevom spotu? To je antiherojska odrednica i najgora moguća uvreda za onog koji se predstavlja kao spasilac naroda.
Idiotsko saopštenje SNS-a da je supruga Vuka Jeremića vođa narkomafije podsetilo me je na 2000. kada je ekipa iz iste koalicije koja je sada na vlasti optužila Vojislava Koštunicu da je švaler.
Možda baš sa ovim izborima i ona uspe da se zaposli negde za stalno. Ona ne sme da dozvoli da neki drugi kandidat dođe na vlast. Tada bi morala da kreće iz početka i da se ponovo dokazuje.
– Predsedniče, imamo ideju… – Otpušteni ste. U prošlom se nisam pojavio, pretprošli je zabranjen, sa sva tri se ljudi sprdaju… Od sad ja sam smišljam ideje…
Lider „najbolje lokalne samouprave u Srbiji” morao bi da ponudi objašnjenje o tome ko je izdao nalog aktivistima SNS-a da rizikujući svoje živote lepe predizborne plakate na autoputu.
Kandidat za predsednika Srbije Miroslav Parović se zalaže za uvođenje zakona koji postoji u Rusiji, gde je svako ko dobije novac iz inostranstva „automatski označen agentom stranog interesa“.
Nepravdu sa rednim brojem na listiću pokušao je da ublaži narodni poslanik vladajuće partije: na svom tviteru je objavio (već odštampani?) listić sa zaokruženim kandidatom.
Potreba da se trijumfuje, a ne samo bude prvi, dovela je do ogrešenja o izborna pravila – pre svega u ravnopravnoj zastupljenosti u medijima i u korišćenju javnih resursa u svrhu kampanje.
Teško je napraviti kampanju ni od čega. Pogotovo kada se hoće da to bude kampanja a da ne izgleda na prvi pogled kao kampanja. Ili obrnuto, treba da izgleda kao kampanja – a nije ništa.
VIDEO i transkript, o predsedničkim izborima govore Vesna Rakić-Vodinelić, Vladimir Goati i Raša Nedeljkov.
Novosti – Nismo prevazišli ratnu prošlost jer iste političke elite koje su nas gurnule u rat još uvek stvaraju i manipulišu konfliktnim potencijalom u našim društvima.