O izbornim propisima
Saopštenje Centra za pravosudna istraživanja povodom seta propisa o izborima i poslednjeg Uputstva za sprovođenje izbora za predsednika Republike koje je RIK doneo 2. marta 2017.
Tekstovi o predsedničkim izborima 2. aprila 2017. godine i o protestima Protiv diktature na kojima su studenti u nekoliko gradova Srbije doveli u pitanje legitimnost pobede Aleksandra Vučića.
Saopštenje Centra za pravosudna istraživanja povodom seta propisa o izborima i poslednjeg Uputstva za sprovođenje izbora za predsednika Republike koje je RIK doneo 2. marta 2017.
Svaki oblik sukoba sa političkim i drugim nasiljem u Srbiji je originalan, ma koliko vladajuće klike tvrdile da je uvezen. Beogradski scenario je ipak nešto posebno, bujica silne demokratije…
Nema uslova za fer i slobodne izbore. To je razlog više da se na njih izađe i na miran način razreši sukob između režima i građana – sukob, dakle, za koji bi bio odgovoran isključivo režim.
Pozivamo sve građane da prate izbornu kampanju i da nam dostavljaju informacije sa terena o incidentima, kupovini glasova, pritiscima na birače, zloupotrebama javnih resursa u kampanji…
Pobjeda – Ne pravim političku analogiju, samo podsećam da je i Staljin u svemu oko sebe video neprekidnu zaveru. Na samrti je čak i svoje lekare otužio da hoće da ga ubiju.
Investiciona i ekonomska politika koju sprovodi premijer-kandidat je kolektivni eksperiment preživljavanja, a ne put u bolju budućnost. To pogoduje samo bogatima…
O čemu se odlučuje ili bi trebalo da se odlučuje na ovim izborima? Prvo o tome hoće li se uvesti predsednički sistem. Po ustavu, Srbija je parlamentarna, skupštinska demokratija.
Predsednikovanje Miloševića okončano je parolom: gotov je! Predsednikovanje Vučića promoviše se parolom: gotovi ste! Gotovi ste ako ja (to jest on) ne budem izabran za predsednika.
– Kako ste to zamislili? Ja jednim hlebom nahranim 5.000 ljudi? – Taj ćemo spot ostaviti za finale kampanje. – Mogu li tu i da hodam po vodi? – Može, koristićemo slike iz Obrenovca.
Ovde ćemo nabrojati činjenice koje utiču na to da predsednička izborna kampanja 2017. zaista izgleda kao karikatura – jedan takmičar se razmahao, dok su ostalima vezane i ruke i noge.
Verujem da je Ivanović želeo da se našali. Jeste, šala je neslana, i sve bi prošlo kao veseli estradni opit, da seizi nisu počeli da brane neproverive gazdine dimenzije od falusnog državnog udara.
Ako bismo se za trenutak odvojili od medija pod njegovom kontrolom, čiji programi predstavljaju ekstenzivne verzije promotivnih spotova SNS-a, mogli bismo videti realnost Srbije u njenoj opustošenosti.
Domaća kandidatkinja na takmičenju za Pesmu Evrovizije zakazanom za prvu nedelju maja već sada ima veći publicitet od kandidata za predsednika Srbije na izborima (protivpravno) zakazanim za 2. april.
Na tviteru je otvorena rasprava o tome da li je Saša Janković trebalo da pozove Čedomira Jovanovića da ne glasa za njega. Radi se o velikoj i važnoj temi, koja nije za ulične izjave i tvitove.
Sve i da Radulović ne motiviše nijednog novog birača, već samo preuzme deo postojećih pristalica Jeremića i Jankovića, ništa se neće pogoršati u pogledu šansi da se pobedi Vučić.
U Kruševcu je Vučić hvalio skrajnutog Gašića, kao uzor, kremen kamen od integriteta, stvorenje kakvo druge grupacije nemaju. Div junak Gašić je tako postao maneken pobedničkog pohoda.
Pretpostavimo da Vučić ima za cilj da pobedi u prvom krugu – bez obzira na izvesnost, bar kako je javnost vidi, pobede u drugom – dok njegovi konkurenti imaju za cilj da mu to ospore.
(I)zaziva li zbilja Aleksandar Vučić „makedonski scenario“, šta god to značilo – a objasnićemo kasnije šta stvarno znači – u Srbiji? Sudeći po onome što govori i radi, odgovor je – da.
RIK-ovo novo Uputstvo za sprovođenje izbora za predsednika republike dopušta koordinatoru RIK-a da vrši ispravke tzv. logičko-računskih grešaka u zapisniku o radu biračkih odbora.
Premijer je obećao da će predsedničku kampanju voditi samo u slobodno vreme (doduše, obećavao je i da se neće kandidovati), pa je vreme oslobodio raspuštanjem vlade.
Govor u Vranju pokazuje da je Vučić izgubio orijentaciju, da je ostao bez ideja, da nejasnim jezičkim modelima obrazlaže ono što ne razume onima koji to nekako ipak umeju da shvate.
Šta smo još čuli od naše Maje? Na primer, da će otvoriti svoju kuhinju, tj. Narodnu skupštinu „ako nešto bude hitno“. Ne zna se da li to smatra hitnim, ali nekako je zaboravila da pospremi ove izbore.
Posledice vladavine takve neodgovorne družine su ogromne. Nepravda će biti ako se sve sruči samo na Vučića, jer on takav kakav jeste nije moguć bez njih takvih kakvi jesu.
Beogradski izbori su za godinu dana, a poraz na njima Aleksandra Vučića bi pogodio teže nego gubitak položaja šefa države. Zato on želi da sa oba „komandna mosta“ uđe u tu veliku bitku.
Na optužbe da je predsednica skupštine mimo propisa obustavila njen rad, predsednik vlade lakonski se osvrnuo u šaljivom komentaru – „nikada za vreme izborne kampanje nije radio parlament“.
Grupa na vlasti je to nazvala određivanjem pauze, iako je Narodna skupština zapravo raspuštena. Time je suspendovano najviše predstavničko telo i izvršen, vučićevskim rečnikom, državni udar.
Odgovor Vesni Pešić: Problem nije u raspodeli već motivisanog biračkog tela između kandidata, već u tome kako motivisati apatične birače da uopšte izađu na birališta i glasaju.
Nepravedno je reći da je DJB glavni krivac za slabosti proevropske opozicije u Srbiji. Uslovi za rušenje autoritarizma danas su generalno mnogo teži nego u doba režima Slobodana Miloševića.
Režim je zabranio koncert Vlada Georgieva u Smederevu. Pod ovima je sve teže pevati, jer u mrklom mraku svaka slobodna arija može da bude sumnjiva. Ili je sve to čisto estradna stvar?
Stranka predsednika vlade među biračima stoji znatno lošije od svog čelnika; on sam može računati na pobedu u prvom krugu samo pod uslovom da izlaznost bude mala…
#Apel100 – Srbija se nije do kraja suočila sa ratnom prošlošću, nije je prevazišla, niti je izvela sve svoje bilanse poslednjih ratova, što je ogromna prepreka daljoj unutrašnjoj i regionalnoj stabilnosti i razvoju.
Raduloviću je jasno da je dogovor između Saše Jankovića i Vuka Jeremića nemoguć. Njemu je važno upravo to, da do dogovora ne dođe, jer onda Dosta je bilo može kandidovati svog čoveka.