Srebrenica pred pravosuđem Srbije
Ukupno 3 procesa za zločine nad srebreničkim Bošnjacima koji su vođeni ili se vode u Srbiji prava su slika odnosa našeg društva prema srebreničkom genocidu.
O dugim godinama koje su potrebne da bi se u Srbiji priznao genocid u Srebrenici.
Ukupno 3 procesa za zločine nad srebreničkim Bošnjacima koji su vođeni ili se vode u Srbiji prava su slika odnosa našeg društva prema srebreničkom genocidu.
Unutrašnji dijalog o Kosovu se nastavlja, tema poslednjeg okruglog stola je bila bezbednost, a među govornicima se našao i ratni komandant Zvorničke brigade vojske bosanskih Srba Vinko Pandurević.
Avangarda – Državna tajna SRJ: Plan Drina, direktiva za upotrebu Vojske Jugoslavije, Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine s ciljem stvaranja jedinstvene srpske države na prostoru nekadašnje SFRJ.
U Mladićevom slučaju je došlo do izjednačavanja sa narodnim herojem, a u Praljakovom je izabran Sokrat, premda je na raspolaganju bilo rimskih vojnika koji su se ubili u jasnijim okolnostima.
Mladina – Da, bojala sam se Mladića tih godina dok sam izvještavala o ratu u Hrvatskoj, koju je on onda napustio i otišao u Bosnu gdje će prakticirati sve užitke patološkog, serijskog ubojice.
Za sudsku presudu važi pretpostavka istinitosti, pa bi za tvrdnju da se u Srebrenici dogodio genocid bilo dovoljno reći da je tako presudio sud u Hagu.
Iz nove REČI – Ponudiću svoje razumevanje prvog koraka za zajednički rad na prošlosti. Ono je vrednosno utemeljeno i ne pretenduje na naučnu neutralnost. Ali verujem da je odbranjivo.
Vučić kaže da nije vreme ni za radost ni za tugu, već se treba okrenuti budućnosti. Kako će se on ili Nikolić okrenuti budućnosti? Nisu oni bili sredstva jedne rđave politike – oni su za nju odgovorni.
Postizanje pomirenja nije u opisu posla Haškog suda, pa ni na listi njegovih sporednih ciljeva. Ali odluke ovog suda mogu poslužiti pomirenju, ako tako odluče zajednice na koje se te odluke odnose.
Pred sudijama je sedeo starac, iscrpljen i bolestan. Negde je u svom svetu, koji je davno gradio strašnim materijalom. Čini se da je sve to što je bilo – beskrajno daleko, i za njega se možda nije ni dogodilo.
Osim dokaza o tome da je planirao etničko čišćenje, da je imao kontrolu nad korpusom koji je 44 meseca terorisao građane Sarajeva i da je sproveo srebrenički genocid, treba se setiti i njegovih ratnih nastupa.
Vest iz tužilaštva da je optužnica protiv Mladićevih jataka državna tajna i da nije za javnost samo je primer prikrivanja informacija o njegovom boravku u Srbiji tokom 15 godina bekstva od pravde.
Posle dugog iščekivanja da Vlada Srbije pošalje garancije Haškom tribunalu za privremeni boravak Ratka Mladića u Srbiji, sada kada su one izdate, treba reći istinu: ne, taj vam heroj neće kući.
Radio Slobodna Evropa – Ministarka pravde je potvrdila ono o čemu se već neko vreme govori: da će vlada dati garancije za puštanje na slobodu Mladića radi lečenja u Srbiji.
VIDEO i transkript, o novom dosijeu Fonda za humanitarno pravo „Deportacija izbeglica iz Srebrenice“ govore Muhamed Avdić, Abdurahman Malkić, Milica Kostić i Nemanja Stjepanović. Razgovor vodila Svetlana Lukić.
Vezu između „stravičnog zločina“ i poslovičnog magarca predsednik republike pravi preko svog sina. Vučićev sin, saznaćemo, sklon je da kaže – „sve je bilo dobro osim onog o Srebrenici“.
Vučić je isticao svoje junaštvo tokom tog 11. jula hvaleći se kako on nikada nije pognuo glavu. A zapravo jedino tamo, u Srebrenici, morao je da učini baš to.
Tragičan grad lepog imena, koje duguje plemenitom metalu skrivenom duboko u njegovim nedrima, ima, upravo zbog srebra, prošlost koja zaslužuje da se upozna. Nastao je nedaleko od rimske Domavije.
Napadi desničarskih i nacionalističkih grupa na Žene u crnom ne prestaju od 1991, kada su nekakvi orlovi i druge životinje napadali sve što se protivilo ratu, posebno paljenje sveća za žrtve rata u Beogradu.
Ivica Đikić napisao je knjigu čiji podnaslov glasi „dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici“, i on samim sobom dovoljno govori. Zašto je naslov te knjige baš Beara?
Avangarda – Nevjerojatno je da jedna suverena država i entitet druge države žele zaustaviti reviziju presude pred Međunarodnim sudom u kojoj su presuđeni za genocid po raznim osnovama.
U novom Mostu RSE govore Nevenka Tromp, predavačica na katedri Evropskih studija Univerziteta u Amsterdamu, i Refik Hodžić, direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu u Njujorku.
Među prvima je kazao da je podnošenje zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde politička igra koja će dovesti do krize u BiH, a žrtvama rata neće ništa donijeti.
Nikolić, Vučić, Milorad Dodik i Mladen Ivanić poručuju da je podnošenjem zahteva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde Bakir Izetbegović vratio region „25 ili 22 godine unazad“.
„U jednom trenutku sam pomislio kako je užasan ovaj posao kada sam u Srebrenici položio cvet na spomenik žrtvama masakra, a sa svih strana se sa razlomljenih brda orilo ’Alahu-ekber’.“
Zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid nema šanse. Adresa na kojoj treba tražiti istinu i pravdu za zločine Srbije u BiH odavno nije Hag već Beograd.
Nikolić je izašao na binu u Banjaluci i sa usiljenim smeškom, koji svakom poznavaocu njegovih nastupa uliva strah, izneo nekoliko nečuvenih teza kao kandidat za još jedan predsednički mandat.
To je on cvrkutao na proslavi Dana Republike Srpske: „RS je postavljena na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na krvi za ime Božje, to je vječno i neprolazno.“
U novom Mostu RSE govore Milica Kostić, direktorka pravnog programa Fonda za humanitarno pravo, i Goran Miletić, direktor za zapadni Balkan Branilaca građanskih prava.
Ovo o Šešelju kaže pobednik na izborima za načelnika Srebrenice Mladen Grujičić: „Ja njega cijenim kao jednog intelektualca, smatram da je jedna od najpametnijih osoba na političkoj sceni u Srbiji.“
Bez odgovornosti za nasilje i nakon 2 godine od napada na aktivistkinje/e Žena u crnom u Valjevu
Neke majke su danas sahranile još stotinak tela svoje dece. One to nisu radile “za pare”, kao što niko od nas nije plaćen da trpi uvrede kolumnista, političara i anonimnih internet ratnika.