Univerzitet Srebrenica
U mom zavičaju, pretvorenom u brisani prostor u drinskoj dolini, već skoro dvije decenije niko ne piše o jeseni. Nema škole. Nema đaka.
O dugim godinama koje su potrebne da bi se u Srbiji priznao genocid u Srebrenici.
U mom zavičaju, pretvorenom u brisani prostor u drinskoj dolini, već skoro dvije decenije niko ne piše o jeseni. Nema škole. Nema đaka.
У Сребреници смо затекли само два дјечака који су играли фудбал на пустом школском игралишту.
Na snimku se vidi vladika Kačavenda kako dolazi u Srebrenicu 13. jula 1995.
Zamisao o „humanitarnoj intervenciji“ koja stoji iza odluke da se napadne Libija predstavlja, jedno od centralnih uverenja našeg doba.
Crkva se gradi u neposrednoj blizini lokacije gdje su otkrivene dvije masovne grobnice i nedaleko od Memorijalnog centra.
Ključni dokaz genocida u Srebrenici je Dodikov predizborni govor iz septembra 2010. godine.
Zašto se Dodik žrtvama genocida otišao pokloniti u memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, kad mu je Srebrenica mnogo bliža?
Na Dan genocida nad Jermenima ponavljamo ovaj Mirkov tekst: I tako, i Turci i Srbi imaju svoju Srebrenicu. Napredni krugovi u Turskoj osuđuju zločin svoje države, a nama se to ne sviđa…
Kad nestanu posljednji svjedoci iz Srebrenice, nadaju se đeneral i njegova braća unutar srpske države, ostaće bilješke u kojima genocida uopšte nema.
U Potočarima je ukopano 774 Bošnjaka i Rudolf Hren, fudbaler, sahranjen kako katolicima dolikuje, ali poseban na spisku. Kao broj 01.
Tekst mladog istoričara iz BiH, pisan pre vesti da finalna utakmica SP u fudbalu ipak neće početi minutom ćutanja žrtvama Srebrenice.
Ukoliko bude proglašen mrtvim, nema nikakvih zapreka da se Ratko Mladić 11. jula sahrani u Potočarima.
Deklaracija o Srebrenici je još jedna povreda žrtava, kao da ih nikada nije ni bilo. Izvršena je zamena stvarnog cilja izvinjenja – žrtava Srebrenice – političkim interesom i obzirom prema srpskim biračima.
Genocid je vršen od 1992. po celoj Bosni, gde je u toku tri i po godine mučeno u logorima, proterano, silovano i ubijeno preko 100.000 ljudi, uglavnom Bošnjaka.
Iz arhive: Poricatelji genocida su proneli tezu da se priznanjem kako su neki pojedinac ili grupa izvršili delo genocida, ljaga s neposrednog izvršioca prenosi na celi narod, koji tako postaje „genocidan“.
BH Dani – Kada je skinuta zaštita sa dokumenata koji su dokazi za genocid, Milošević je umro.
BH Dani – “Bez Srbije ništa se ne bi dogodilo, mi nemamo sredstva i ne bismo bili u stanju ratovati”, izjavio je Karadžić 11. maja 1994.
Integralna verzija teksta: Vest za one koji se pitaju šta je bilo sa njihovim profesorima ONO i DSZ – jedan od njih je centralni autor specijalnog broja časopisa Dveri srpske posvećenog Srebrenici.
“Ubi nas prejaka reč”, stajat će jednog dana plural Miljkovićevog stiha u Memorijalnom centru Potočari, spomeniku nad masovnom grobnicom 8000 ubijenih Srebreničana.
Sve to oko Srebrenice je veoma neprijatno. Može se pročitati i kako bi trebalo doneti rezoluciju o Jasenovcu. Zašto je to mučno čitati? Zato što spomenik u Jasenovcu već postoji.
Imamo li u vidu da čak i notorni Aleksandar Vučić priznaje da se u Srebrenici desio genocid, nije pretjerano zaključiti da je društvo u Srbiji na putu prema ozbiljnoj katarzi.
Povodom Rezolucije o Srebrenici javlja se zahtev da se građanstvo informiše, kao i Skupština, o onome šta se zapravo desilo u Srebrenici. Radi se, naime, o identifikaciji prirode vođenog rata.
Dinin zeleni lijes (tabut), numeriran brojem 362, bio je lagan kao pero, jer dječije kosti – to nisam ni ja znao, Ljubo – nakon dvanaest godina pod zemljom ne vagaju skoro ništa.
Građane Srbije bi se ovom rezolucijom obezbedili od toga da ih njihova država ubuduće ne izloži posledicama sličnih povreda međunarodnog prava.
Podsećanje na prepisku između Ljubomira Živkova i Hariza Halilovića.
Nemoguće je dobro misliti o Ratku Mladiću i osuditi događaje u Srebrenici kao genocid. Nemoguće je opravdavati rat u BIH i imati samilost za 8.000 srebreničkih žrtava.
Ako na kraju krajeva sve ispadne toliko očigledno da čak i mi poverujemo u srebreničku strahotu – ko sme da nam nameće kolektivnu odgovornost?! I ovo malo krivice, da ne kažem nelagode, koju čestiti ljudi hteli ne hteli povremeno osete, nestaće baš zato što je neko drugi okrivljen!
Model dve deklaracije više će poslužiti nametanju novih iluzija i biti predmet šićardžijske trgovine iza koje ne stoji iskrena namera da se genocid u Srebrenici shvati i prihvati onako kako je to učinila Evropa.
Radio slobodna Evropa nastavlja istraživanje o autobusima iz Srbije koji su korišćeni tokom genocida u Srebrenici.
Miroslav Nenadić, koji je 1995. godine bio direktor bivšeg transportnog preduzeća Raketa, u ekskluzivnom razgovoru za RSE je po prvi put potvrdio da su Raketini autobusi prevozili Bošnjake iz Srebrenice i Žepe nakon zauzimanja ove dve enklave.
Seća li se još iko zašto se zapravo sudi Radovanu Karadžiću, jednom inače grotesknom folirantu i pretencioznom lumpen-misliocu ?