Memoari Karle Del Ponte IV
U prvim godinama novoga milenija, na Kosovu – srpskoj pokrajini i najslabije razvijenom dijelu nekadašnje Jugoslavije – svjedoke ušutkava nasilje, strah i siromaštvo.
O dugim godinama koje su potrebne da bi se u Srbiji priznao genocid u Srebrenici.
U prvim godinama novoga milenija, na Kosovu – srpskoj pokrajini i najslabije razvijenom dijelu nekadašnje Jugoslavije – svjedoke ušutkava nasilje, strah i siromaštvo.
Upozorila sam Zorana Đinđića da bude oprezan. Dala sam mu jedan interni izvještaj Suda – dva lista – u kojem se govorilo o planiranju njegovog ubistva. Dokument su sačinile osobe koje su u Beogradu bile „moje uši i oči“. Tu je bio i spisak osoba koje su radile na njegovom ubistvu.
Jasno je da je Milošević bio svjestan da se ne može sam efikasno braniti i zato se nije ni potrudio da se adekvatno pripremi.
U mnogim Evropljanima uključujući i mene Jugoslavija je budila nostalgiju. Doživljavali smo je kao veliki eksperiment, romantični pokušaj…
U Srebrenici su jedinice Ratka Mladića ubile između sedam i po i osam hiljada Bošnjaka. Brojke i presude imaju i ljudski lik, imena i prezimena.
Godinu i po dana nakon sramne presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, Srbija nije pristala ni na nežnu bratsku čvrgu, nekakvo deklarativno izražavanje žaljenja, a na slobodi su i dalje kreatori i realizatori srebreničkog masakra.
Knjiga koja je pred čitaocem je pokušaj da se u potpunosti sagleda kontekst srebreničkog masakra.
Govor Feralova urednika Predraga Lucića na otvaranju izložbe radova bosanskohercegovačkih umjetnika u sjećanje na žrtve srebreničkog pokolja, postavljenoj u splitskoj palači Milesi.
Radio emisija, 02.03.2007, govore: Zumra i Sabra iz Srebrenice, Latinka Perović, Vesna Pešić, Srđa Popović i Nenad Dimitrijević.
Smatram da je bilo nedopustivo to što se kod nas skoro drugo nije moglo čuti ništa osim afirmacije „lukave taktike“ pravnog tima Srbije koja je o svemu drugom raspravljalo osim o sadržini spora.
Izgleda da je 2005. godine suočavanje sa bliskom prošlošću novih balkanskih država pod pritiskom izvana dobilo nove tonove.
Radio emisija 10.06.2005, govore: Ljubiša Rajić, Svetlana Slapšak, Latinka Perović, Živorad Kovačević; delovi emisije Jedina ljubavna pesma moga jezika.
Radio emisija 03.06.2005, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Biljana Kovačević-Vučo, Petar Luković, Mirko Đorđević, Ivan Milenković, Bora Ćosić i Oskar Davičo.
Ratni zločini su stigli u Srbiju! Bilo je potrebno tako malo, svega nekoliko minuta prikazivanja snimka egzekucije pa da javno mnenje burno reaguje.
Ne možemo biti ono što smo bili pre nego što smo počinili zločine, ali ni ono što posle toga jesmo, jer ih ne priznajemo.
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, па osnovu svog ovlašćenja optužuje RATКA MLADIĆA za GENOCID, SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i КRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA.
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, na osnovu svog ovlašćenja iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje Radovana Karadžića za: GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, KRŠENJA ZAKONA ILI OBIČAJA RATA i TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949. GODINE.