Kad poslodavci nisu platodavci
„Radnicima ćemo dati sva prava pod uslovom da ne koštaju poslodavca“. Ovo je deviza prema kojoj se uređuju novi modeli radnog angažovanja kojima nas vlast obasipa, uz podršku lobi grupa.
„Radnicima ćemo dati sva prava pod uslovom da ne koštaju poslodavca“. Ovo je deviza prema kojoj se uređuju novi modeli radnog angažovanja kojima nas vlast obasipa, uz podršku lobi grupa.
Iako državni poltroni kapitala žele da mislimo drugačije, poslovna tajna nije međunarodno ljudsko pravo poslodavaca, a sloboda udruživanja i mišljenja svakog pojedinca – jeste.
VIDEO – Razgovor o primeni Zakona o zabrani diskriminacije održan tokom Nedelje Ponosa. Govore Saša Gajin, Goran Miletić, Ivana Žanić, Mario Reljanović, Aleksandra Gavrilović i Marijana Luković.
Svako od nas radi, ili zna nekoga ko radi za poslodavca putem ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, ugovora o delu, putem zadruge, ili eventualno na sezonskim poslovima…
Zakonom o radnom angažovanju zbog povećanog obima posla dalje se urušava sistem radnog prava a radnici obespravljuju.
Zakon o finansijskoj podršci porodici s decom je pisan bez ikakve svesti o Konvenciji o zaštiti materinstva prema kojoj se ne smeju razlikovati trudnice i porodilje po obliku zaposlenosti.
Anketa koju je sprovelo Udruženje radnika na internetu krajem jula ove godine, na uzorku od 798 frilensera, može dati neke odgovore na pitanja ko su frilenseri, čime se bave i šta očekuju.
Ortoped u Leskovcu je profesionalno oboljenje koje je postalo karakteristično za radnike fabrike Aptiv nazvao upravo prema poslodavcu iz koje oboleli dolaze – „sindrom Aptiva“.
Radnici se mogu osećati bespomoćno kada poslodavac ide protiv pravnog i institucionalnog poretka države. Ipak, kada vas izneveri sistem, razmišljajte van sistema.
Poslovodstvo Aptiva iz Leskovca je radnicima podmetnulo na potpis izjavu kojom se oni odriču prava na ograničeno radno vreme, kao i bezbednosti na radu u toku takvog radnog vremena.
Iz dnevnika bebe rođene u Vučićevoj Srbiji: Danas sam se rodio u Srbiji, maloj zemlji na Balkanu u kojoj je javni dug 57% BDP-a, a prosečan životni vek 6 godina kraći od evropskog proseka.
Šta su frilenseri dobili usvajanjem izmena i dopuna Zakona o porezu na dohodak građana pre nekoliko nedelja? Dosta toga u odnosu na prethodno stanje. Nekoliko puta im je umanjen poreski dug…
Ugovori sa nultim radnim vremenom još uvek ne postoje u Srbiji. Ali to ne znači da neće uskoro postati realnost – već je nekoliko prethodnih ministara za rad pominjalo mogućnost njihovog uvođenja.
Zaposlena je dala otkaz lošem poslodavcu i našla bolji posao. Godišnji odmor nije iskoristila, ali nije dobila ni naknadu za njega. Svesna svojih prava, obratila se inspekciji rada. I tu počinju problemi.
Ničim izazvan i van svojih ustavnih nadležnosti, predsednik Vučić je nedavno pružio zrnce nade frilenserima da će njihov problem zaostalih neplaćenih poreza biti rešen veoma povoljno.
Javna rasprava je od 8. marta do 2. aprila. Pokrenuta je tiho, kao i uvek kada se nešto sprovodi javno samo zato što mora.
Zbog rupa u Zakonu o radu, poslodavac koji želi da sankcioniše povredu radne obaveze ili kršenje radne discipline, umesto disciplinskog postupka protiv zaposlenog pokreće – otkazni postupak.
Kako je moguće da gotovo trećina zaposlenih radi na određeno vreme? To je izuzetak od pravila, tako da poslodavac nije u mogućnosti da uvek i sa svakim zaposlenim zaključi ovu vrstu ugovora.
Ti ljudi moraju biti u radnom odnosu, na određeno ili neodređeno vreme, sa svim pravima, obavezama i odgovornostima uređenima zakonom. Ali to je moguće samo u državi u kojoj vlada pravo.
Vlast tvrdi da nam radnička prava idu u pogrešnom smeru „zbog toga što Evropa od nas to traži“. Istina je drugačija – usklađivanje sa pravom Evropske unije može doneti dosta dobrog radnicima u Srbiji.
Kako to da država na kršenje zakona – rad na crno može biti i krivično delo – reaguje izmenom zakona u korist onih koji zakon krše?
Korona je najpre donela talase otpuštanja. Stradali su oni najranjiviji, ljudi koji rade na crno i u raznim egzotičnim formama rada van radnog odnosa. Stradali su nešto kasnije i oni u radnom odnosu…
Dok EU od nas traži ukidanje rada van radnog odnosa, mi se spremamo – kako je to lepo najavila premijerka – da proširimo dejstvo privremenih i povremenih poslova, od milošte zvanih PPP.
Bio jednom jedan poslodavac. I čuje on da postoji zemlja u kojoj može puno da zaradi, ako nema savesti i ne brine previše za sudbinu radnika koji rade za njega. I poslodavac dođe u tu zemlju…
Nova stara mandatarka je umesto svog ekspozea poslanicima mogla da čita i izbor iz dnevne štampe – ishod bi bio sličan. Nikad veća podrška vladi u skupštini i čini se nikad manja podrška van nje.
Poreska uprava je poslala opomene ljudima koji nisu plaćali porez na prihode iz inostranstva: da to moraju da učine do kraja oktobra ili će protiv njih biti pokrenuti prekršajni i krivični postupci.
Poslednji kvartal godine je neprijatan: EU našu sivu stvarnost uvija u oblande izveštaja, a vlasti taj blatnjavi kolač predstavljaju kao švarcvald tortu.
VIDEO i transkript – Prošle godine u EU je izdato 52.000 boravišnih dozvola građanima Srbije. Oni koji su ostali u zemlji prepušteni su Vučićevim investitorima i preduzetnicima. Govori Mario Reljanović.
Rukovodstvo jedne fabrike guma je povodom oborenog rekorda u proizvodnji donelo odluku da ovaj izliv samopregalaštva radnika nagradi tako što će u menzi svakom od njih dati kolač i sokić.
Svake godine u ovo doba pregovara se o minimalnoj ceni rada: sa jedne strane su sindikati, sa druge poslodavci, a država gleda sa strane…
Ministarstvo za rad je serviralo novi udar na vladavinu prava (tehničkoj?) vladi, a vlada je to sa oduševljenjem prihvatila i usvojila Uredbu o Programu podsticaja zapošljavanja mladih „Moja prva plata“.
Globalno tržište rada je u Srbiju zakucalo na onaj nelegalan ulaz. Najpre sa kineskim investitorima, da bi se nastavilo dovođenjem radnika iz Indije ili Turske koji su naviknuti na surovije uslove rada.