Depresivni liberalizam
U mom tekstu nema poređenja SFRJ sa drugim državama kojem je Lakićević posvetio mnogo prostora, predstavljajući ga kao kontraargument (nije jasno čemu). Moj tekst nije hvalospev komunizmu…
U mom tekstu nema poređenja SFRJ sa drugim državama kojem je Lakićević posvetio mnogo prostora, predstavljajući ga kao kontraargument (nije jasno čemu). Moj tekst nije hvalospev komunizmu…
Da li je socijalizam alternativa svemu što se događa? Čini se da je od odgovora na ovo pitanje važnije da se raščisti sa mantrom predivne perspektive koju nam uporno nameću neoliberali u Srbiji.
Vesić bi da uvede obavezne pretplatne karte građanima Beograda, bez obzira na to kako se prevoze do posla. Samo što to neće moći. Naime, u hijerarhiji propisa mišljenje nekog ministarstva nije propis.
Reakcija na tekst Jelene Žarković SVE mame su zakon: Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom jeste velika prevara.
Ako kažete da je nešto fašizam ili fašističko postupanje gotovo sigurno ćete dobiti negativnu reakciju pojedinaca koji će vam reći šta tog nekog ili to nešto razdvaja od ideologije 30-ih i 40-ih godina 20. veka.
Naravno, to se ne zove tako. Novi poslodavac prosto dobija oprost poreza na dohodak svojih zaposlenih, kao i njihovih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za 9 zaposlenih tokom prvih 12 meseci rada.
Reč je o Beloj knjizi Saveta stranih investitora, koja svake godine pomera granice upliva nosilaca kapitala i pokazuje pravce daljeg razvaljivanja radnih prava ljudi u Srbiji.
Iako neka rešenja uzimaju u obzir teški položaj ustupljenih zaposlenih, bilo bi naivno pomisliti da je to kraj zloupotrebama kratkoročnog angažovanja radnika.
on-off – Jedna sudija je zaključila da kada poslodavac odbija muškarce na poslovima pripremanja i posluživanja hrane nije diskriminacija prema polu, jer su to tipično ženski poslovi.
Zakon je toliko loš da su i neki političari iz ove vlasti izjavili da se što pre mora promeniti u korist trudnica, porodilja i roditelja.
Gazda jedne fabrike dosetio se da svojim zaposlenima daje bonus za dolazak na posao, koji se gubi za svako odsustvovanje iz bilo kog razloga, uključujući i pravo na plaćena odsustva. Na primer bolovanje.
Da li ste u ovih 8 meseci primene Pravilnika čuli da je neki inspektor rada sankcionisan, da je pokrenut neki postupak, ili da je neki kontrolor doneo negativan zaključak o njegovom/njenom radu? Ni ja.
Fenomenu minimalne zarade se retko pristupa iz jednog drugog ugla: čemu ona inače služi i koja je njena veza sa socijalnom funkcijom države, koja prevazilazi puko finansijsko opterećenje poslodavca.
EU se instrumentalizuje kao ucenjivač kako bi se svi oni potezi koji vode umanjenju prava radnika svalili na taj nepostojeći pritisak. A te promene se zapravo vrše da bi se privukao predatorski kapital.
Nije novost da vanbračna zajednica kao pravni institut prolazi dug i mukotrpan put u pokušaju da se izjednači sa brakom, iako je Ustavom izjednačena sa bračnom.
Neka rešenja iz novog zakona su nehumana i ispod minimuma ljudskog dostojanstva: u skladu sa ukupnim politikama koje se vode prema građanima Srbije.
Miša Brkić u Danasu izlaže poznate teze divljačkog neoliberalizma kome smo svedoci poslednjih godina. Gotovo se može osetiti mržnja prema radnicima Srbije koja izvire iz njegovog relativno kratkog teksta.
Dovesti ministra rada na prvomajski protest, gde će on govoriti o renesansi radničkih prava, udarac je ispod pojasa i uvreda za zdrav razum svih ljudi koji su izašli na ulice da izraze svoje nezadovoljstvo.
Zakon o sezonskim radnicima unosi zaista revolucionarnu promenu u radno angažovanje u Srbiji tako što predviđa usmeni dogovor između poslodavca i sezonskog radnika, umesto pisanog ugovora.
Mašina – Nema alternative sindikalnom organizovanju – svaka druga ideja se svodi na sindikate u nekoj drugoj formi. Zbog toga se postavlja pitanje da li je efikasan sindikat moguć u okviru postojećih pravila?
U senzacionalističkom tekstu od pre nekoliko dana pod naslovom Počinju rigorozne kontrole bolovanja tvrdi se da 11% zaposlenih koji su koristili bolovanje u 2017. nisu bili bolesni.
U potpunoj tišini – poslaničkoj, stručnoj, sindikalnoj, opštenarodnoj, izmenjeni su osnovni zakon koji uređuje radne odnose, dva veoma važna zakona iz oblasti socijalnog osiguranja i socijalne zaštite…
Goša je u stečaju. Radnici su otpušteni i izbačeni iz fabrike samo par meseci nakon što su se vratili na posao. Njihova Goša više nije njihova, kao što nikada nije ni bila. Dobili su lekciju iz divljačke privatizacije.
Svrha Zakona o zaposlenima u javnim službama jeste da pripremi javne službe za privatizaciju, tamo gde postoji interesovanje privatnog kapitala, a da destimuliše zaposlene za rad u javnim službama.
Priča o Goši je priča o Srbiji. Goša je privatna fabrika (uskoro će sve u Srbiji biti privatno; uostalom i vlast se ponaša kao privatni vlasnik države) čiji radnici nemaju šta da jedu, ne primaju zarade, nemaju overene knjižice.
Nije blesav niko od nas koji ne shvatamo kako nezaposlenost tako brzo pada i kako zarade rastu tako vrtoglavo. Jer to nije istina. Kakve su stvarne posledice politike investicija, zapošljavanja, poreske politike?
Štrajk u Fijatu je zakotrljao i neke druge štrajkove. Gde će se bes radnika zaustaviti ostaje da se vidi. Ali sigurno je da će rezultat ovih štrajkova biti upisivanje Srbije na mapu zemalja za koje ima nade.
Cilj Zakona o dualnom obrazovanju nije da se deca pripreme za buduće poslove. Cilj je da se eksploatišu na legalan način, bez srama. Politički poeni daleko su bitniji nemoralnim vlastima, nego sva deca ovog sveta.
Sprema se novi Zakon o radu, kako je i najavljeno iz nadležnog ministarstva. A u njemu će se, kao i 2014. godine, po svemu sudeći naći veći broj rešenja koje su predložili strani „investitori“.
Jako je važno što je makar jedna odredba Zakona o radu pala na testu ustavnosti. To je veliki podstrek svima koji se zalažu za to da sramotni sadržaj Zakona o radu što pre bude zamenjen novim…
Investiciona i ekonomska politika koju sprovodi premijer-kandidat je kolektivni eksperiment preživljavanja, a ne put u bolju budućnost. To pogoduje samo bogatima…
To je retka pojava kada neka pravna norma postoji i čini deo važećeg pravnog sistema, ali se ne primenjuje. Ne primenjuju je građani, ni državni aparat, a ni sudovi je ne konstatuju.