Četiri SAO – jedna nacija
Nezvanični naziv domaćeg programa mogao bi analogno sa nazivom počasnog gosta glasiti „Četiri SAO – jedna nacija“. Pritom se misli na sveobuhvatnost srpstva izraženu kulturnim programom Sajma knjiga.
Nezvanični naziv domaćeg programa mogao bi analogno sa nazivom počasnog gosta glasiti „Četiri SAO – jedna nacija“. Pritom se misli na sveobuhvatnost srpstva izraženu kulturnim programom Sajma knjiga.
Svaki dosadašnji režim u Srbiji imao je svoje mističko središte, neku vrstu proročišta, kome se obraćao kada je trebalo odlučiti da li da se priklonimo Vašingtonu ili Moskvi…
Đinđić je uveo transparentnost i društveno planiranje, što je trebalo da srbijansko društvo oslobodi fatuma i reformiše ga ka emancipovanoj zajednici.
Od Vučića se drugačija strategija razvoja kulture osim ove vojne i nije mogla očekivati. Ali od nezavisne kulturne scene se očekuje više angažmana, rada i borbe za drugačije uređeno polje kulture u Srbiji.
Vucic has been successfully strengthening the myth on the innocent nineties. This U-turn has abolished war criminals, promoters, profiteers, but also authors and promoters of the Memorandum.
Vučićevo slavljenje tradicionalnih vrednosti bilo je kontrapunkt pokušaju beogradskog Prajda da skrene pažnju na stanje LGBT+ prava u patrijarhalnom okruženju, koje je istovremeno pljeskalo svom voždu u Tršiću.
Vučić je tokom svoje vladavine uspešno plasirao mit o nevinim devedesetima i propasti koja je počela nakon pada Miloševića. Tako su abolirani ratni zločinci, huškači, profiteri i autori i promoteri Memoranduma.
Ministar kulture misli da će zalivanjem tog cveta u fingiranoj javnoj debati i kasnije, usvajanjem Strategije razvoja kulture 2017–2027, uspeti da obnovi tu fantastičnu floru koja je nekada bujala iz krvi i tla.
Erdoganov obračun sa kritičarima je doveo do hapšenja Dogana Akhanlija, turskog pisca koji je izbegao u Nemačku 1991. i nastanio se u Kelnu, gde je nastavio da se bavi literaturom, ali ne odustajući od kritike Turske.
U Ambasadi Turske u BiH najavljeno je snimanje serije o Aliji Izetbegoviću, koju bi producirala Turska državna televizija. Vest je izazvala konsternaciju u Republici Srpskoj i u Beogradu.
Pisci, akademici, crkveni velikodostojnici, doktori nauka, pekari, lekari, apotekari, traktoristi, nezaposleni, svi već „bruje“ o tome kako je dijalog „prava stvar“. Ali – dijalog o čemu?
Naravno, u pitanju je specijalna veza Srbije sa Rusijom, koja je poslednjih godina materijalizovana ne samo „povoljnim“ ruskim oružanim aranžmanima, već i u vidu Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu.
Vučić je isticao svoje junaštvo tokom tog 11. jula hvaleći se kako on nikada nije pognuo glavu. A zapravo jedino tamo, u Srebrenici, morao je da učini baš to.
Sasvim je izvesno da je svojom rukom nacrtao projekat pilona i srpske zastave na Ušću, između tržnog centra i Malog ratnog ostrva. Ispostaviće se da je ovo deo projekta silaska Beograda na reke.
Vučićev uspeh je enorman. On je za 5 godina prešao epski put. Krenuo je sa Nebojšom Stefanovićem, Markom Đurićem i Nikolom Selakovićem, da bi danas pridobio najširu moguću podršku „prave elite“.
Najveći problem Strategije razvoja kulture je u njenom odustajanju od kulture i okretanju njenom ideološkom derivatu: kulturnoj politici kreiranoj na osnovu tzv. srpskog stanovišta.
Za ovih 8 meseci ništa od silnih obećanja nije realizovano, a sajt Ministarstva kulture i informisanja po tonu svojih saopštenja liči na naslovnu stranu nekadašnje Politike ekspres. Zašto je to tako?
Najnovija afera koju je ovaj tabloid proizveo je sukob sa američkim ambasadorom koji je nakon predavanja na Unionu okarakterisao Informer onako kako bi to najpre trebalo da uradi ministar kulture.
Na konkursu ministarstva za finansiranje projekata iz oblasti savremene književnosti prednjače knjige poput Nasilja nad Srbima u 20. veku, Kulturnog blaga Srbije u 1000 slika…
Lider Pokreta za Krajinu najavio je skup u zaječarskom pozorištu. Ovo fingiranje „glasa naroda“ treba da opravda njegovu nameru da se što skuplje proda SNS-u.
Fotografija je nastala prilikom objavljivanja rezultata ponovljenih predsedničkih izbora, kada je premijer i novoizabrani predsednik zagrlio svog partijskog saradnika i ministra policije Nebojšu Stefanovića.
U duhu novog optimizma koji se širio iz izbornog štaba SNS-a otkazao je Pakovićevu predstavu o Don Kihotu „zbog nedostatka finansija“. Nije mogao znati da će istog dana početi studentska pobuna.
Pošto nisu pomogli spotovi, pojavio se „apel 650“. Taj „apel“ je Vučiću neophodan kako bi napokon pokazao koga on to smatra „pravom“ elitom, jer otpočetka ratuje sa „lažnom“.
Lider „najbolje lokalne samouprave u Srbiji” morao bi da ponudi objašnjenje o tome ko je izdao nalog aktivistima SNS-a da rizikujući svoje živote lepe predizborne plakate na autoputu.
Ako bismo se za trenutak odvojili od medija pod njegovom kontrolom, čiji programi predstavljaju ekstenzivne verzije promotivnih spotova SNS-a, mogli bismo videti realnost Srbije u njenoj opustošenosti.
Raduloviću je jasno da je dogovor između Saše Jankovića i Vuka Jeremića nemoguć. Njemu je važno upravo to, da do dogovora ne dođe, jer onda Dosta je bilo može kandidovati svog čoveka.
Konačno se dogodilo ono što se u Srbiji očekivalo već šest meseci. Premijer Aleksandar Vučić je, i pored mnogostrukog zaklinjanja da se neće kandidovati za predsednika, učinio upravo to.
Antistaljinista, libertin, epistolarni disident, proučavalac dramaturgije valova i metafizike pomorstva, antinacionalista, Predrag Matvejević je izgradio bogatu bibliografiju renesansnih žanrova.
Pripitomljeni dvojnik Zorane Mihajlović nađen je u obličju Slobodana Vuksanovića, koji kaže da je član Srpske napredne stranke i vatreni obožavalac Vučića, “najboljeg premijera kojeg smo ikada imali”.
Razum i odgovornost. Mir i stabilnost. Ovako Vučić poslednjih dana opisuje sebe i ciljeve svoje politike. Da nije njega sve bi otišlo do đavola. Ovako, balkanski brod ipak plovi.
Nikolić je izašao na binu u Banjaluci i sa usiljenim smeškom, koji svakom poznavaocu njegovih nastupa uliva strah, izneo nekoliko nečuvenih teza kao kandidat za još jedan predsednički mandat.
Tačno pre godinu dana, u Zagrebu je objavljena knjiga priča Barbare Matejčić “Kako ste?”. Nju pre svega zanimaju društvo i institucije u procesu rastakanja, ili bolje rečeno gubitka svojstava.