Arundhati Roy – intervju
Toliko je mnogo ljudi, a tako malo resursa, vode, zemlje; svuda je očaj. A onda vidim pticu koja svija gnezdo i kažem: hajde da ostavim zapis o tome šta nam je učinjeno, našem umu, našoj imaginaciji.
Toliko je mnogo ljudi, a tako malo resursa, vode, zemlje; svuda je očaj. A onda vidim pticu koja svija gnezdo i kažem: hajde da ostavim zapis o tome šta nam je učinjeno, našem umu, našoj imaginaciji.
Klimatske promene su katastrofa koju može sprečiti samo dramatična strukturna transformacija u funkcionisanju kapitalizma. To je jedini način da se do 2030. ostvari cilj smanjivanja emisija za 45%.
Noam Chomsky govori o socijalizmu, anarhizmu i borbi za napredniji politički sistem u SAD: Uvek nam se čini da je naše doba presudno, da baš sada nastupa istorijska prekretnica.
Međunarodni zeleni nju dil bi sproveo preraspodelu resursa za rehabilitaciju iscrpljenih oblasti i zaštitu od rastućeg nivoa mora, te garantovao pristojan životni standard svim klimatskim izbeglicama.
Izveštaj UN-a pokazuje da je naš uticaj na prirodu tako dramatičan da je čak milion biljnih i životinjskih vrsta u opasnosti od izumiranja u sledećoj deceniji. To su ekosistemi od kojih neposredno zavisi opstanak ljudi.
Tu postoje neke očigledne paralele. I jedno i drugo su globalni problemi koji se ne mogu rešavati na nivou nacionalne države, društvene grupe ili pojedinca…
VIDEO i transkript – Jedna državna službenica nam kaže: „Ograničite kretanje, živite u gradu a ne na Zlatiboru“. Govore Aleksandar Macura i Jasminka Oliverić Young, razgovor vodi Svetlana Lukić.
Gondola je vašarsko-smučarski ornamentum, za posmatranje panorame koja se sa Kalemegdana već savršeno vidi. Nedostaju luna park na Trgu Nikole Pašića, akva park na Trgu Republike i legat Šabana Šaulića.
Isečeno je i najlepše kalemegdansko drvo, uz koje su rasle generacije Beograđana. Postavlja se pasarela koja će povezati Donji grad sa tvrđavom, dok bi je gondola povezivala sa Novim Beogradom.
Opraštamo se, tužni i ljuti, od drveća posečenog na obalama Save, kalemegdanskoj i novobeogradskoj. Decenijama smo od njega dobijali po žezi hlad, a po svakom vremenu kiseonik i radost oku.
Previše je nagomilanih dugova da bismo nastavili po starom, a uz to smo previše zavisni od ugljenika. Kreditori i vlasnici prava na emisiju ugljenika moraće da bankrotiraju, inače nam preti klimatski kolaps.
Tekst nacrta Rezolucije predložene američkom Kongresu: Budući da su istorijski odgovorne za nesrazmjernu količinu emisija štetnih gasova, SAD moraju preuzeti vodeću ulogu u smanjivanju emisija gasova…
Masovno ubijanje arktičkih kitova u 17. veku stvorilo je veliko bogatstvo i obezbedilo Holandiji mesto među tadašnjim najbogatijim nacijama. Bilo je to Zlatno doba Holandske republike, era Rembrandta i Vermeera.
Klimatske promene nisu konstruisane samo kao naučni problem koji izaziva moralne dileme, već kao etički problem koji zahteva moralna rešenja, pri čemu mi podbacujemo i ne dostižemo visinu tih zahteva.
Glasači će jednom shvatiti da je u osnovi svih naših problema ekološki stres. Ovaj uvid će možda nastupiti kada voda bude preskupa, kada usevi propadnu, kada izbeglička kriza izazove rat. Možda će tada biti kasno.
Određena vrsta strategije za zaštitu prirodne sredine – koja se fokusira na potrošače umesto na institucije koje oblikuju njihovu potrošnju – može proizvesti uslove za desničarski protivudar.
Ne možemo tvrditi da su klimatske promene „uzrokovale“ uragan Harvi (takvo pitanje je pogrešno formulisano), ali možemo reći da su one doprinele jačanju uragana i uvećale rizik od štete i gubitka ljudskih života.
Naše reakcije su uslovljene doktrinom neoliberalizma. Ekološki aktivizam se temelji na eko sijalicama i odlasku na posao biciklom. Kupujte u bio radnjama i planeta će ozeleneti.
Posle krize na scenu stupaju privatni preduzimači i usisavaju novac za loše ili nikako obavljeni posao, a te izgubljene milijarde se onda nadoknađuju smanjivanjem vladinih budžetskih davanja.
Isti brzi prelaz iz nezamislivog u normalno koji primećujemo u reakciji liberalnog dela američke javnosti na Trumpovu pobedu, postoji i u odnosu nosilaca moći prema raznovrsnim ekološkim pretnjama.
Poglavlje iz autorove nove knjige „Ko upravlja svetom“: U odnosu 5:3 Amerikanci smatraju da je klima važnija od ekonomije. Ali to nije bitno. Stav javnosti se ignoriše.
U njenom svetu vlade su uspešne i korporacije pravedne. Radi se o uverenju da promene ne izaziva sukob sa bogatima i moćnima, već udruživanje sa njima.
Članice NATO su utvrdile broj stalno prisutnog ljudstva koje će biti stacionirano u Litvaniji, Letoniji, Estoniji, Poljskoj i Rumuniji. Nabrojane zemlje će se od sada zvati „zemlje na liniji fronta“.
Knjiga “Osveta Geje” predviđa da će do 2020. ekstremno vreme na Zemlji postati norma, da će do 2040. veći dio Evrope imati klimu sličnu saharskoj, a da će dijelovi Londona biti pod vodom.
Pohlepa za naftom proizvodi ratove. Uža definicija rata podrazumeva sukob dve države, a šira nasilje velikih razmera radi ostvarivanja neke dobiti. U tom smislu, ekološki pokreti su i mirovni pokreti.
O prirodnim sistemima koji pokazuju rane znake nepovratnog propadanja: hlađenje Golfske struje, topljenje leda na Arktiku, “izbeljivanje” koralnih grebena i sušenje prašuma Amazonije.
Beležimo nagli rast broja toplotnih talasa. Projekcije, na osnovu klimatskog modela, kažu da će ih biti još više, kako bude rastao uticaj ljudi na klimu.
Dan Zemlje: Vesti sa Antarktika pokazuju da je zaustavljanje globalnog zagrevanja nemoguće. Ovaj spori kolaps je nezaustavljiv, kažu naučnici; stvar je prešla tačku posle koje nema povratka.
Za vreme uragana Sendi spustila sam se petnaest spratova, u poodmakloj trudnoći, po mraku, samo da uhvatim signal da poznaniku koji ne veruje u klimatske promene pošaljem novi dokaz njegovog idiotizma.
U nacrtu Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja RS (2014-2024) klimatskim promenama je posvećena jedna i po stranica, ispunjena uglavnom uopštenim konstatacijama.
Ideja je da pobedimo Putina tako što ćemo preplaviti evropsko tržište prirodnim gasom frakovanim u Americi.