Treći Marks
Da li pozni Marx prihvata postojanje različitih puteva ka socijalizmu, gde i revolucionarna praksa može dovesti do novih ekonomskih formacija, uz porast voluntarizma u politici?
Da li pozni Marx prihvata postojanje različitih puteva ka socijalizmu, gde i revolucionarna praksa može dovesti do novih ekonomskih formacija, uz porast voluntarizma u politici?
Prikaz knjige Marksov književni stil – Prometej mu je bio omiljeni mitski junak, ne samo zbog pobune, već i zato što je doneo vatru, baš kao što Marks nastoji da vrati svest u stvarnost.
Da nije bilo Oktobarske revolucije i Lenjinove odluke da revolucije na zapadu poveže sa antikolonijalizmom, Marx bi bio zapamćen samo kao jedan od teoretičara nemačke socijaldemokratije.
Marx poziva čitaoce da pogledaju u budućnost i razmisle o fundamentalnim silama koje pokreću kapitalizam. Keynes ima kratkoročniji cilj: stabilizacija ekonomije i povratak pune zaposlenosti.
U ranoj fazi Marxova misao je evrocentrična. U malobrojnim pasusima posvećenim azijskom načinu proizvodnje on pretpostavlja da su takva društva aistorijska i nepromenljiva.
Danas – Onaj ko želi da razume Kapital trebalo bi da čita Marksove članke za New York Tribune. U njima apstraktnu analizu dopunjuju živa lica, politika, svakodnevni sukobi i međunarodne tenzije.
Počela je Nedelja Ponosa u Beogradu – Sve dok deluju u kapitalizmu transrodne osobe kretaće se u pravcu atomizovane borbe s jedne i stvaranja svog modela civilnog društva s druge strane.
Klasni sukob danas je suštinski drugačiji od onog pre. Više ne postoje dve jasno definisane grupe koje razlikujemo na osnovu nivoa i porekla njihovog dohotka. Ostala je samo nejednakost.
Dok sam čitao novu Marksovu biografiju zaokupila me je slika lutajućeg revolucionara koji je, proteran iz Nemačke i prisiljen da napusti Pariz, umro kao apatrid u liberalnoj viktorijanskoj Engleskoj.
Suština Arentinog neslaganja sa Marksom tiče se većeg značaja koji ona pripisuje političkim u odnosu na socijalna prava. Ova teza je najdetaljnije razvijena u njenoj knjizi O revoluciji (1963).
Na ljude koji se bave društvenim naukama Marks je možda najviše uticao ekonomskom interpretacijom istorije. Ovo tumačenje je toliko široko prihvaćeno da se više i ne dovodi u vezu sa Marksom.
Marksu i Engelsu pripisuje se da su tvorci genocidne ideje da pojedine narode (pre svega slovenske, a među njima prvenstveno srpski narod) treba uništiti.
Na mutnoj fotografiji Lav Trocki nešto govori u kući Fride Kalo 1937. Levo od njega je njegova žena Natalija Sedova. Desno stoje Frida Kalo i iza nje napola zaklonjena sekretarica Trockog Raja Dunajevska.
Novi magazin – Kada se čitaju i dva dodatna toma, i napomene, i razmatranja koja su sabrana u tri toma Teorije o višku vrednosti, ne može se izbeći utisak da je dobro što se Marks zaustavio na prvom.
Ovde ću se osvrnuti na Marksov intelektualni uticaj – ali iz jednog drugačijeg ugla. Pitaću kakav bi bio Marksov uticaj da se nisu zbila tri impozantna događaja.
Iz uvoda za novo izdanje povodom 200 godina od Marxovog rođenja: Ponovno čitanje Manifesta donelo mi je i izvesnu utehu, jer mi je potvrdilo da je to liberalan, čak libertarijanski tekst.
Ideje – Kada je u rujnu 1867. hamburška izdavačka kuća Otto Meissner objavila prvo izdanje prvoga toma djela „Kapital – kritika političke ekonomije”, malo što je ukazivalo na kasnije značenje te knjige.
David Harvey je kritičar nečovečnosti kapitalizma. U knjizi 17 kontradikcija na kraju kapitalizma on zamišlja propast sistema, kao što to čine Paul Mason, Žižek i njima slični.
Najbolji delovi kod njega su oni koje je kod drugih najviše prezirao. Znate ono: razvoj proizvodnih snaga dovešće do toga da čovek pre podne slika, a popodne peca ili piše pesme.
Koliko god se činila daleka osuda koju je Frankfurtska škola izrekla o sprezi kapitalizma i autoritarizma, ta kritika nije zanemarljiva sad kad se suočavamo s nativizmom i slepom verom u demagoga.
Bez obzira na trenutni globalni košmar, svjedoci smo nečega što dugo nije viđeno u razvijenim zemljama: ljudi raspravljaju o onome što bi Marks nazvao pravom prirodom društvenih odnosa.
Nije pitanje ko pogađa kako kapitalizam funkcioniše, Marks ili Piketi, već je u pitanju vektor njihove analize. Piketi hoće da preraspodeli plodove kapitalizma kako bi ujednačio uspone i padove, a Marks da transformiše i okonča prevlast kapitalizma.
Umro je Erik Hobsbaum: Sve je globalizovano, osim političkog odlučivanja.
Kralja se ne oslobađamo ubijanjem čovjeka koji je zasjeo na kraljevsko prijestolje, nego ukidanjem samog prijestolja.
Upravo je objavljeno novo izdanje knjige Zorana Đinđića Jesen dijalektike, s podnaslovom Karl Marks i utemeljenje kritičke teorije društva.
Hobsbaum nas podseća na jednu kratku rečenicu u Komunističkom manifestu: kapitalizam će se možda završiti u „istovremenom uništenju suprotstavljenih klasa“.
Sablast kapitalizma kruži Evropom. Kapital je Vampir, starozavjetni Moloh ili gnostička Satana, perverzni demijurg i eksploatator svijeta.
Rousseau kaže: “Prvi kojemu je, nakon što je ogradio neko zemljište, palo na um reći – ‘ovo je moje!’, ustvari je osnivač građanskog društva (société civile)”.
Prva, automatska reakcija današnjeg prosvećenog liberalnog čitaoca Komunističkog manifesta jeste: nije li ovaj tekst prosto netačan u pogledu mnogo empirijskih tačaka, po pitanju slike društvene situacije koju daje, kao i po pitanju revolucionarnog stanovišta koje zagovara i propagira?
BH Dani – Nebojša Krstić nije odgovorio na jednostavno postavljeno pitanje i to ne služi na čast ni Genaralnom sekretarijatu, ni predsedniku Republike, a najmanje uspostavljanju poverenja građana u zvanične institucije.
Na današnji dan prije točno 125 godina je umro Karl Marx, osnivač “naučnog socijalizma”, kako je govorila nekoć partijska propaganda kod nas, ali i u drugim zemljama tzv. realnog socijalizma, koji je, pak, bio sve drugo samo ne i stvaran.