„Alternativna“ istorija
Iz novog broja časopisa REČ – prikaz „kontrafaktualne“ knjige Alternativna istorija Srbije Čedomira Antića i Predraga Markovića: Pisanje kontrafaktualne istorije je ideološki čin par excellence.
Iz novog broja časopisa REČ – prikaz „kontrafaktualne“ knjige Alternativna istorija Srbije Čedomira Antića i Predraga Markovića: Pisanje kontrafaktualne istorije je ideološki čin par excellence.
Poklon za Vidovdan: Predgovor nove knjige – u knjižarama od 11. jula: Ova knjiga je samo jedna mogućna istorija kosovskog mita, plod moje želje da se svojim očima uverim čega sve tu ima…
Većina inače razumnih, moralnih i poštenih ljudi negira zločine jer iskreno veruje da se oni nisu dogodili, misleći pritom da su do tih stavova došli na objektivan, racionalan način i osećajući da je njihova istina jedina prava istina.
Jugoslavenski rat izmiče problematizaciji tako što je naprosto progutao nas istoričare i istoriografiju. Svi mi smo obučeni da možemo da se bavimo takvim događajima, ali prosto to ne radimo.
REKOM – Koliko god da su sporazumi suprotstavljenih političkih elita neophodni i koliki god potencijal imali u doprinosu pomirenju, oni sami po sebi ipak nisu pomirenje.
Napustila nas je najoštrija srpska istoričarka. Na našu sreću, pre toga je napisala i izgovorila sve što treba reći o pokušaju revizije istorije na Balkanu.
Novosti – Obezvređivanje srpskih ratnih žrtava devedesetih usporedivo je sa segregacijom među živima, s tim da se ova druga može političkim zaokretima otkloniti.
Javni čas o Srebrenici 7. marta u CZKD-u, govore Dubravka Stojanović, Branka Prpa, Nenad Dimitrijević, Dejan Ilić, Nemanja Stjepanović, Svjetlana Nedimović, razgovor vodi Svetlana Lukić.
Radio Slobodna Evropa – Nije četnik nikog klao / Slušajući Dražu / Već da Brozu povod dadne / Za sudsku blamažu.
I to ne samo zato što je umro B.B.King… potresi koji su se desili ovoga maja ukinuli su radost i pojam „pobede“ za dužu, neizvesnu i krajnje opasnu budućnost. Izgubio se osnovni okvir zajedničkog osećanja pobede nad fašizmom i nacizmom.
Glavni trik četničkog revizionizma nije više u četničkoj i svim drugim anti-komunističkim mržnjama prema partizanskom pokretu. Štaviše četnici sada i partizanima priznaju da su bili antifašisti.
Praksa sećanja na 17. mart postala je deo zvaničnog programa obeležavanja istorijskih događaja u Srbiji. Razume se da je prvi čas u svim školama bio posvećen antialbanskoj propagandi.
U Mostu RSE Omera Karabega govore istoričari Dragan Markovina sa Filozofskog fakulteta u Splitu i Srđan Milošević, sa Instituta za noviju istoriju Srbije.
Sećanje na pad Berlinskog zida dobilo je vidljivu prednost nad komemoracijom događaja koji je do srži ogoleo prirodu fašizma: Kristalnu noć.
Prošlo je godinu dana od kada Srđa Popović nije sa nama. Objavljujemo poglavlje iz knjige o njegovom delu, koja uskoro izlazi u izdanju Peščanika.
Nema sumnje da je antifašističko držanje (tamo gde ima fašizma) nužan izraz civilnog i humanog delanja. Ali u slučaju nedoumice i na duge staze bolje je da ga nema nego da bude lažan.
Predsednik vlade insistira na tome da je „srpski“ narod „neverovatno povezan sa ruskim narodom“. Za ilustraciju te „neverovatne“ veze, zgodno mu se namestila proslava dana oslobođenja Beograda.
Evropska kultura sećanja izmestila se, bar od sredine prve decenije 21. veka, iz moralno jasne i istorijski opravdane antifašističke paradigme (u različitom stepenu prisutne u evropskom identitetu) u maglovitu i neistoričnu antitotalitarnu paradigmu.
Viktor Orban je najavio raskid sa liberalnom demokratijom i pokazao koju je stranu odabrao u novoj geopolitičkoj i ideološkoj borbi između Rusije i Zapada. Podržao je Putinov model vladavine i preuzeo vodeću ulogu u procesu političke regresije u istočnoj Evropi.
Kad je 1912. godine Čabrinović došao u Beograd da zatraži finansijsku pomoć od Narodne odbrane, sekretar ove paravojne organizacije major Vasić je primetio da u džepu ima knjigu Mopasanovih priča. Rekao mu je da ne treba to da čita i dao mu zbirku narodnih junačkih pesama.
Od ovog suda se uvijek očekivalo mnogo više od formalnog zadovoljenja pravde. Iako se to ne spominje u njegovom mandatu, od Tribunala se ipak očekivao doprinos pomirenju zavađenih etničkih zajednica.
Slobodna Dalmacija – Grb Devete bojne HOS-a bez imena zapovjednika nacističke Crne legije i nacističkog pozdrava postoji samo na granitnom monolitu u Boškovićevoj ulici.
Nije pitanje da li je Ukrajina dostojna Evrope, već da li Evropa može da ispuni očekivanja Ukrajinaca. Ako Ukrajina završi u mešavini etničkog fundamentalizma i liberalnog kapitalizma, biće evropska koliko i Rusija ili Mađarska.
Beton – Maja 2011. u 111. godini preminuo je Claud Choules, poslednji vojnik Velikog rata.
Fabrika knjiga: Često se misli da postoji neki kompromis između istine i pravde.
Zemlje pobednice nemaju interes da suprotstavljaju odgovornost poraženih slavlju pobednika.
Istorijski odgovori na zločinačka nasleđa i uloga istorijske odgovornosti u liberalnoj tranziciji.
Zašto saobraćajac koji me je zaustavio na bedžu ima ugraviranu 1804. godinu?
Premijer se sa Rankovićevog groba zapravo obratio javnom pamćenju Gazimestana 1989.
Na današnji dan navršava se 70 godina od proboja partizanskih jedinica na Sutjesci.
Pogled iz Nemačke: zločini, reindustrijalizacija, omladina i pregovori sa Kosovom.
Mladina – Ima tako naroda, Hrvati na primjer, koji neobično vole stratišta i groblja, ali samo odabrana.