Šta sam tražio u Moskvi
Otišao sam u Moskvu na skup bez predstavnika vlasti, čiju publiku čine investitori, tehnološki lideri, studenti i novinari. Ako želimo da obnovimo komunikaciju to je publika koja nam je potrebna.
Tekstovi o ukrajinskoj krizi.
Otišao sam u Moskvu na skup bez predstavnika vlasti, čiju publiku čine investitori, tehnološki lideri, studenti i novinari. Ako želimo da obnovimo komunikaciju to je publika koja nam je potrebna.
Rat traje tako dugo da se i sam promenio na mnogo načina. Započeo je s bombarderima i tenkovima, a nastavlja se uglavnom dronovima – tehnologijom koja se menja iz dana u dan.
Njegova zatvorska kazna je, po domaćem zakonu, jasna: 15 godina za veleizdaju Ukrajine. Nada se da će ga vlasti u Kijevu, prilikom razmene zarobljenika, poslati u Rusiju gde mu živi ćerka.
Duže od decenije, SAD odgovaraju na rusku agresiju pretnjama i ekonomskim sankcijama. Ponavljaju istu stvar, očekujući drugačije rezultate. U tom smislu, Tramp nije ništa luđi od svojih prethodnika.
Trampova spremnost da prizna aneksiju Krima i ukine sankcije Moskvi liči na vašingtonsku verziju politike detanta Zapadne Nemačke prema svojoj istočnoj polovini u vreme hladnog rata.
Paradoks zahtjeva za cenzuru repertoara HNK Split je u tome što Borut Šeparović svojim „Woyzeckom“ iskazuje neusporedivo više suosjećanja prema žrtvama rata nego što to čine nacionalni dušobrižnici.
Izgleda da je ulazak Ukrajine u NATO, nakon što Rusija bude potisnuta na granice iz 2014, jedini strateški cilj o kom se lideri EU usuđuju da razmišljaju od početka ruske invazije pre tri godine.
Vašington i Moskva popravljaju odnose, dok Trampova administracija uništava stvari kod kuće. Dve strane su se dogovorile da „eliminišu prepreke“, što je izraz koji ledi krv u žilama ruskih izbeglica.
Kada je Srbija glasala za rezoluciju UN kojom se traži da se Rusija povuče iz Ukrajine, predsednik se izvinio što „nije stigao“ da obezbedi drugačije glasanje. Misija pri UN je zatim promenila svoj glas.
Za manje od dva meseca otkako je mandat preuzela nova administracija u Vašingtonu, evropska politička scena se transformisala u poprište sukoba između Trampovih saveznika i protivnika.
Zamišljam kako je umesto Zelenskog u Ovalnoj sobi u Beloj kući sedeo Benjamin Netanjahu. Donald Tramp i njegov potpredsednik Džej Di Vens su pred kamerama napali Netanjahua…
Ukrajina je otpisana, prostaci u Beloj kući nisu imali strpljenja ni da Zelenskom nešto daju da potpiše. Tramp je vojnu pomoć proglasio pozajmicom i tražio od napadnute zemlje da je vrati pre kraja rata.
Na dan druge inauguracije Donalda Trampa, u Odesi je na snazi bila uzbuna za vazdušni napad. Ljudi su gledali svoja posla. Na uličnim tezgama i dalje se prodavala kafa. Tramvaji su i dalje vozili.
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Da bismo razumeli strah od mogućnosti da rat Rusije protiv Ukrajine eskalira u nuklearni sukob, moramo se ponovo osvrnuti na njegove početke, tamo gde su postavljeni temelji krize.
Ratna propaganda je prožeta religioznom simbolikom: vojnicima se deli Sveto pismo sa ukrštenim kalašnjikovima, a Putin se predstavlja kao nebeski arhistratig na čelu vojske anđela.
Putin vodi rat ne samo protiv Ukrajine, već i protiv same Rusije i njenog naroda. Cenu koju plaća ruski narod ne treba potcenjivati. Rat u Ukrajini je za Rusiju najkrvaviji od Drugog svetskog.
Brojevi koji opisuju ovaj rat nisu samo statistika, već podsetnik na zločin neviđenih razmera. Stotine hiljada ubijenih, osakaćenih i otetih, milioni izbeglih, ogromna materijalna šteta.
Jedna grupa ljudi oskudne pameti i još oskudnijeg morala, svoje nastrano rodoljublje realizuje slaveći rusku zločinačku razornost u Ukrajini. Javio se i vladalac Srbije i pridruženih poseda.
Reč na promociji knjige Mitje Velikonje „Ukrajinske vinjete“ – Iako se prevashodno bavi fenomenom kulture u ratu, Velikonja smatra da je etno-politika posledica, a ne uzrok real-politike.
Posle godinu dana prinudnog boravka u Srbiji zbog odlučivanja o zahtevu za izručenje Lukašenkovom režimu, beloruski reditelj i aktivista se javio iz Berlina kao slobodan čovek.
Medijsku promociju BRIKS-a pratio je i kulturni program. Narodno pozorište je ugostilo teatar reditelja Nikite Mihalkova, jednog od najzaslužnijih za negovanje kulta ličnosti Vladimira Putina.
Iz nove knjige – Ukrajinski gradovi su preplavljeni muralima i drugim intervencijama na zidovima, raznih dimenzija, stilova i žanrova. Svi su varijacije na temu rata, drugih tema skoro da nema.
Nijedan američki predsednik, čak ni stari drugar Tramp, neće moći da igra herojskog mirotvorca. Mir mora biti ruska pobeda. Razbijanje NATO-a jedan je od ratnih ciljeva Moskve.
Iz arhive, povodom marša Besmrtnog puka u Beogradu: Inicijativa pokrenuta u sibirskoj provinciji brzo je prihvaćena širom Rusije. Prelomni momenat odigrao se kada se povorci u Moskvi pridružio Putin.
Dok čekamo novog Robija K.: „Okej, bolje da van rečen, da kome ne pukne srce! Ovo je bila vježba! Dogovorili smo se da puknemo uzbunu, da se malo treniramo za slučaj nuklearskog rata!“
…Agnieszka Holland, Juliette Binoche, Svetlana Aleksijevič, Srđan Dragojević, Margarethe von Trotta, Wim Wenders, Vanessa Redgrave, Jasmila Žbanić, Ken Loach, Pedro Almodóvar…
Želim da vam bude jasno šta se trenutno događa s građaninom Belorusije kojeg je nedavno izručila Švedska i šta će se desiti s Andrejem Gnjotom, režiserom kojeg vlasti Srbije planiraju da izruče.
Tužiteljka bi zbog svoje torbice u Belorusiji bila uhapšena i osuđena na zatvor do tri godine. Na toj torbici imamo tri pruge – belu, crvenu i opet belu. U Belorusiji je ta kombinacija boja zabranjena.
Gnjota su s pasoške kontrole na aerodromu odvukli u policiju, pa u sud, i na kraju u beogradski Centralni zatvor, gde je proveo narednih sedam meseci. Tek u junu je pušten iz zatvora, u kućni pritvor.
Iz knjige: I prije nego što je postao predsjednik, tokom svog kratkog premijerskog mandata 1999. Vladimir Putin jasno je dao do znanja da neće sjesti za sto u zapećku koji mu je namijenio Zapad.
Ako bezbednosne brige Rusije budu priznate kao legitiman razlog za osvajački pohod na Dnjepar, one mogu uskoro poslužiti kao opravdanje okupacije Dunava i Eufrata.