Ivan Krastev – intervju
Putin pokušava da iznenadi Zapad. Ne mislim da će doći do ruske vojne intervencije na Balkanu, ali mislim da će Rusija tu testirati jedinstvo EU.
Tekstovi o ukrajinskoj krizi.
Putin pokušava da iznenadi Zapad. Ne mislim da će doći do ruske vojne intervencije na Balkanu, ali mislim da će Rusija tu testirati jedinstvo EU.
Raketna paljba po stambenim četvrtima Mariupolja od koje je poginulo nekoliko desetina nedužnih Ukrajinaca, označila je kraj nade da će se Rusija u dogledno vreme vratiti u društvo civilizovanih zemalja.
Političari u svetskim prestonicama, od Kijeva do Berlina i Vašingtona, već mesecima solidarno pokušavaju da reše nimalo prost zadatak: kako pomoći Putinu da „sačuva obraz“.
Do krimskih događaja niko nije dovodio u sumnju „evropejstvo“ Rusije. Autokratija umesto demokratije, par problema s ljudskim pravima, ali na planu kulture, mentaliteta, mere civilizovanosti – bar to je bilo jasno.
Ruski uticaj u regionu ne počiva na sličnim kulturnim sklonostima, slovenskoj solidarnosti ili uticaju pravoslavne crkve, već na nečem mnogo prizemnijem. Korupcija povezuje ljude, a na Balkanu povezuje opasne ljude.
Ako bi došlo do eskalacije sukoba između Rusije i Zapada zbog Ukrajine, ideologija Svete Rusije ima više nego dovoljno potencijala da na ruskoj strani takvom ratu da smisao.
Okretanje sebi i slabljenje veza sa Evropom i zapadnim svetom uopšte, ne jača Rusiju ni ekonomski niti strateški. Svetski uticaj Rusije zavisi od njenog evropskog uticaja.
Namera je ne da se bilo šta stekne, već da se izgubi, da se širokim gestom u lice svetu baci sve postignuto. Ne, ekonomisti i politikolozi se u tome neće snaći. Za to je neophodan Dostojevski.
Helsinška povelja – Rusija ne podržava evropske integracije Srbije. Ako se taj proces zaustavi, u velikoj meri bi bilo zaustavljeno i dalje proširivanje EU na Balkan.
Od aprila ove godine Ukrajinu je napustilo pola miliona ljudi. Skoro 400.000 je otišlo u Rusiju. Ako imamo sukob Ukrajine i Rusije, nelogično je da većina izbeglica odluči da okuša sreću sa neprijateljem.
Mi, potpisnici ove peticije, pozivamo nemačku vladu da preuzme odgovornost za mir u Evropi. Potrebna nam je nova politika popuštanja… Ne smemo oterati Rusiju iz Evrope. To bi bilo neistorijski, nerazumno i opasno po mir.
Španski seljaci, besni zbog sankcija Rusiji koje su zaustavile izvoz pomorandži, u znak protesta spaljuju EU zastavu. U tu zastavu su naši ljudi na Majdanu uvijali ubijene, pre polaganja u kovčege.
Niko ništa ne zna o četvorici arhitekata i hiljadama građevinara koji su preko sto godina gradili hram Artemide. A budala koja ga je za jednu noć do temelja spalila, zauvek je ostala u istoriji.
Pretpostavka da bi post-putinovska Rusija bila prozapadna je nerealna. Evropski lideri bi napravili ogromnu grešku ako bi poverovali da Rusijom mogu da rukuju na način na koji su se devedesetih godina bavili Srbijom.
Uz potpisivanje viznog sporazuma sa SAD i trgovinskih sporazuma sa Australijom i Južnom Korejom, Kina je pod geslom „Jedna zona – jedan put“ oglasila i svoj plan o obnavljanju drevnog Puta svile.
Od svega što sam pročitala o samitu u Brizbejnu najzanimljiviji mi je izveštaj o četvorosatnom, a po nekim izvorima čak šestosatnom, sastanku Putina i Angele Merkel. Razgovor se vodio (naglašavam) bez prevodioca.
Na samitu G20 u Brizbejnu Merkel i Putin su nasrnuli jedno na drugo, dve političke životinje koje vladaju evropskom scenom. I u bioskope je stigao novi nastavak geostrateškog blokbastera Alien vs. Predator.
Putinova poseta Kini i njegovo učešće na samitu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APES), trebalo je da celom svetu pokažu da će Rusija opstati i bez stranih investitora i partnera.
Putin zaista veruje u zlonamernost Amerike, baš kao što su i oni starci u sovjetskom Politbirou iskreno verovali u to da SAD samo čekaju zgodnu priliku da započnu nuklearni rat.
Nema toga što se danas od Moskve ne bi moglo očekivati, a vojni stratezi uvek prvo razmatraju najgori scenario. I zato u švedskim vodama traže rusku, a ne podmornicu koja bi mogla biti u sastavu i neke druge flote.
Nekada smo i mi hteli da budemo dobri, da imamo demokratiju, da ne uzimamo mito, da ne prelazimo ulicu na crveno – kao oni u Evropi. Ali sve se to pokazalo kao a) vrlo naporno i b) isuviše dosadno.
Rusija je prvi put u postsovjetskoj istoriji dostigla nuklearni paritet sa SAD. Oni imaju 1.641 bojevu nuklearnu glavu, a mi imamo celih 1.642! Za samo par meseci otadžbinski nuklearni arsenal je uvećan za 131 bojevu glavu.
Sakupljanje ruskih zemalja i kriminalizacija celog bivšeg Sovjetskog Saveza je novi super-cilj kojim se objašnjava viši smisao postojanja ruskog etnosa, koji je konačno stekao sebe dostojnu nacionalnu ideju.
Evgenij kaže da je ovo rat ideologija, između ruskog sveta koji se bori za svoju pravoslavnu hiljadugodišnju tradiciju i zapadnog sveta koji više ne veruje u porodice sa majkom i ocem (aludira na gej prava).
Kondoliza Rajs nedavno je posavetovala Evropu: „Trebalo bi da na dugi rok promenite strukturu energetske zavisnosti i oslonite se na severnoameričke isporuke“. SAD će profitirati od novog hladnog rata, Evropa ne.
Zaustavili smo se u selu Bezimeno, odakle se već vidi more, da pitamo ko kontroliše naredni kontrolni punkt. Rekli su nam da je „ruski“. Moguće je da su u stvari mislili na „pobunjenički“.
Kada Putin bombama sruši Kijev, optimisti će reći da je tu bilo mnogo nakaznih građevina u staljinskom stilu, a sada se otvara mogućnost za izgradnju nove Saborne crkve Svete Sofije i nove Kijevsko-pečerske lavre.
Banka – U ratu u Ukrajini Rusija se ponaša sukladno obrascu iz I. svjetskog rata. Druga, tzv. zapadna strana, EU i SAD, rabi pak obrazac koji je dominirao II. svjetskim ratom.
Počeo je NATO samit u Velsu. Zapamtićemo taj dan. On označava početak novog hladnog rata. Ponovo će zavladati sumanuta vojna logika. To se moglo izbeći, da je neko stvarno želeo. Ali Rusi to ne žele, a ni mi na Zapadu.
U nedelju popodne izašao sam na ulicu Tversku, i kod bronzanog spomenika našem ocu-osnivaču na konju, stao među svoje moskovske sugrađane i podigao plakat na kojem je pisalo: „Rat sa Ukrajinom – naša sramota i zločin“.
Bilo bi suviše prosto reći da se smisao sukoba u Ukrajini svodi na konsolidaciju ruskog autoritarnog režima koji posrće na drugim frontovima. Ali u tome ima neke istine – što otvara zastrašujuće izglede za budućnost.
Kremlj je najiskrenije ubeđen da Majdan nije bio nikakav narodni ustanak već da je to delo američkih tajnih službi, lukava diverzija koju su protiv Rusije organizovali i sproveli Amerikanci.