Kad presuši Južni potok
Srbiji ostaje, kao i uvek – pasivna pozicija; da čeka rasplet u trouglu Evropska unija – Ukrajina – Rusija.
Tekstovi o ukrajinskoj krizi.
Srbiji ostaje, kao i uvek – pasivna pozicija; da čeka rasplet u trouglu Evropska unija – Ukrajina – Rusija.
Ruskom javnom scenom danas vladaju tri, do te mere idiotske budalaštine, da zaista više nemam živaca da ih slušam: nije sve tako prosto – Rusija je za Putina – ruski narod nije spreman za demokratiju.
Za Baltik važi isto što je nekada važilo za Zapadni Berlin: ruski napad bi rasparčao zapadni savez, ali ne bi doveo do velikog rata. Valjda naši lideri imaju barem toliko razuma.
Porošenko je na predsedničkim izborima 25. maja osvojio preko 55 odsto glasova. Kandidati krajnje desnice su prošli bedno, što je ućutkalo propagandu ruskih medija o vlasti Ukrajine sačinjenoj od fašista i antisemita.
Kritičari koji se bave ukrajinskom krajnjom desnicom ne primećuju da je revolucija u Ukrajini krenula sa levice. Pokret je ustao protiv autoritarnog kleptokrate, sa socijalnom pravdom i vladavinom zakona kao centralnim programom.
Ironija današnje situacije je u tome što je antikomunizam ostao, dok je komunizam propao. Antikomunizam preživljava kao popularni prikaz samog sebe iz herojskog doba Hladnog rata. Prosto rečeno, ostali su samo Rusi.
U Ukrajini je u toku sukob zaraćenih strana, a ne pristalica demokratije i despotije. U pitanju su moć i borba za teritorije, a ne sloboda. Da li su nam prozapadni piromani draži od proruskih batinaša?
Pre neku nedelju je The New York Times izvestio svetsku javnost o razgovoru Baraka Obame i Angele Merkel, gde je ona konstatovala da ruski predsednik izgleda „živi u nekakvom svom svetu“.
Politika EU-a prema Zapadnom Balkanu, odnosno postjugoslavenskom prostoru, uvijek se iznova slavi kao uspješna priča i mogući ekonomski model za Ukrajinu.
Invazija na Irak nije predstavljala raskid sa svetskim poretkom, jer agresori nisu prešli ni rusku ni kinesku crvenu liniju. Ali Putinovo preuzimanje Krima prelazi američku crvenu liniju.
Ukrajinska vojska je ovog vikenda ušla u deo pobunjene Donjecke oblasti, ali separatistička paravojska i dalje kontroliše svoje sedište, zabarikadiranu administrativnu zgradu.
Hodorkovski je posetio Donjeck. Na ulazu u zgradu koju su okupirali separatisti zaustavili su ga maskirani ljudi i rekli mu da o svim događajima u Donbasu može da se obavesti u ruskim medijima.
Nije pitanje da li je Ukrajina dostojna Evrope, već da li Evropa može da ispuni očekivanja Ukrajinaca. Ako Ukrajina završi u mešavini etničkog fundamentalizma i liberalnog kapitalizma, biće evropska koliko i Rusija ili Mađarska.
Ako je raspad Ukrajine neizbežan, Zapad to treba da prihvati. Ne bi bila velika šteta da se istočni deo Ukrajine pripoji Rusiji, a zapadni Evropskoj uniji.
U Briselu bi trebalo da budu uvređeni. O sudbini zemlje u kojoj je došlo do pobune zbog sporazuma između EU i Ukrajine, dogovaraju se Amerikanci i Rusi, kao da Evropa ne postoji.
Novi magazin – Preko 50 odsto budžeta Rusije i 70 odsto njenog ukupnog izvoza čine prihodi od izvoza nafte i gasa.
Putin ne želi ozbiljan rat i zato će ući samo u regione sa lojalnim stanovništvom.
„Šta misliš o Putinu?“ postaje lakmus test za vernost vazala i ključno pitanje nečijih uverenja.
Muka mi je od simpatija koje neki levičari gaje prema Putinu, a ipak sam proglašen jednim od njih.
Novi magazin – Ulog ovog spora su evropska, pa i svetska, bezbednost.
Daleko od toga da su svi predstavnici „uznemirenog naroda“ građani Ukrajine.
U Briselu misle da nema ničeg goreg od hladnog rata. Ali ima – vruć rat.
Ruska agresija protiv Ukrajine je pokazala da osnovna vododelnica našeg društva nije ideološka, već mentalna.
Predmet pregovora je postalo veće zlo, pretnja pravim ratom u Evropi.
I pre Krima, svi su shvatili da gas za Kremlj nije samo izvozna energetska sirovina.
A onda iznenađenje – građani Nemačke razmišljaju svojom glavom.
Mind Readings – Bez dileme, nastupila su teška vremena za demokratiju.
Dakle, Putin, Putin, Putin, jedni ga razumeju, drugi ne, Merkel telefonira, Schröder objašnjava…
Neki građanin je odlučio da svoju opštinu otcepi od Čačka: „Kad može Krim, možemo i mi“.
U slučaju Krima, daleko je važnija istorija od pozivanja na međunarodno pravo.
Politika – Političari izbegavaju temu Ukrajine i Krima zbog Kosova.
Uspešni izbori u stabilnoj Ukrajini su pola dobijene bitke protiv Putinove agresije.