Izbor
Zamislimo da se Srbija graniči s Ukrajinom, kako bi se ponašala – kao Poljska ili kao Belorusija? Šta Poljska, mršti se čitalac, članica NATO-a, kao da Poljaci smeju sami da odluče šta će da rade…
Tekstovi o ukrajinskoj krizi.
Zamislimo da se Srbija graniči s Ukrajinom, kako bi se ponašala – kao Poljska ili kao Belorusija? Šta Poljska, mršti se čitalac, članica NATO-a, kao da Poljaci smeju sami da odluče šta će da rade…
Opcije posle invazije su iste kao i pre nje: neutralni status Ukrajine po austrijskom modelu, uz federalizam iz sporazuma Minsk II. Sada je to teže ostvarivo i još dalje od pravednog rešenja.
Dečaka iz Zaporožja je majka ubacila u voz, stavila mu crveni ranac na leđa i na nadlanici mu napisala broj rođaka u Bratislavi. Drugi dečak se zove Kiril, ima 12 godina i živi u Moskvi, učenik je 6. razreda.
Bio sam u osnovnoj školi kada je izbila Kubanska kriza i pamtim osećaj samrtnog straha koji nas je sve obuzeo, iako je Jugoslavija bila nesvrstana i nismo očekivali da će prve bombe pasti baš na nas.
Izjavom da hrane i nafte ima dovoljno i da građani ne treba da žure sa kupovinom, a da je problem samo cena te robe, u stvari se poručuje da se požuri sa kupovinom.
Novi magazin – Ograničene su količine stranog novca koji se može podići i robe i usluga koje se mogu kupiti i uposliti. Sledi zamrzavanje cena, racionisano snabdevanje i prinudni rad.
„Zašto stalno ponavljamo iste greške“, pita se u tekstu objavljenom i na Peščaniku Timoti Garton Eš, autor uticajnih knjiga o jugoslovenskoj krizi i vatreni pobornik širenja NATO-a na istok…
Ovo je najveća eskalacija u 2. hladnom ratu kojim 4 revizionističke sile – Kina, Rusija, Iran i Severna Koreja – pokušavaju da okončaju dominaciju zapada ustanovljenu posle 2. svetskog rata.
Zavisnost ruske privrede od izvoza sirovina veća je od zavisnosti zemalja uvoznica… Ono što će se postići silom biće gore od onoga što se moglo postići političkim putem.
„Okej, bolje da van rečen, da kome ne pukne srce! Ovo je bila vježba! Dogovorili smo se da puknemo uzbunu za atomski napad, da se malo treniramo za slučaj nuklearskog rata!“
Apel žena za mir inicirale su feministkinje i mirovne aktivistkinje iz Hrvatske prvog dana invazije Rusije na Ukrajinu, a dosad (8. veljače) ga je podržalo gotovo 500 feministkinja…
To što je Rusija u stanju da Evropu uceni naftom i gasom, kako je to otvoreno priznao novi predsednik nemačke vlade Olaf Scholz, u velikoj meri je zasluga njegove prethodnice Merkel.
Novosti – Institut za hrvatski jezik je pozvao medijske kuće u Hrvatskoj da se u znak solidarnosti s ukrajinskim narodom služe njihovim imenima gradova. Da li se kaže Harkiv, Kijiv, Ljviv, Dnjipro?
Ogromna solidarnost čeških građana prema izbjeglicama iz Ukrajine praćena je porastom rusofobije. Bizaran je primjer preimenovanja ruskog sladoleda u ukrajinski od strane jedne češke firme…
„Ruska istina“ je samo prikladan mit koji želi zasnovati Putinovu imperijalističku viziju, a Evropa se tome najbolje može suprotstaviti tako da gradi mostove prema državama u razvoju…
Istina je sledeća: ruska invazija Ukrajine jednako je protivna međunarodnom pravu kao i NATO bombardovanje Srbije 1999. i kao američka invazija na Irak 2003. Sve su to primeri agresije.
Mnogo toga dugujemo ukrajinskoj odlučnosti da se odupre Putinovom ratu za rekolonizaciju. To je dakle Ukrajina učinila za Evropu. Postavlja se pitanje šta će Evropa učiniti za Ukrajinu.
Jedno je istorija, a drugo racionalizacija istorijom. Uzmimo istoriju Putinovog uspona na vlast. Prvo je bio rat u Čečeniji koji nije bio popularan, ali koji je ojačao centralnu vlast.
Verovali smo da kraj istorije znači ne samo da je jedne novembarske noći 1989. otkriven savršen sistem, već i da se za međunarodne obračune više neće koristiti staromodna sredstva.
Ovo je kraj posleratnog svetskog poretka. Putin to ne krije. Ako je rat u Iraku po međunarodnom pravu bio protivzakonit, rat u Ukrajini ide korak dalje i urušava samo međunarodno pravo.
Saopštenje uredništva ruskog portala Meduza, koji se više ne otvara iz Rusije, kao ni većina ruskih nezavisnih sajtova. Blokiran je i pristup BBC-u, DW-u, RFE-u, tviteru, fejsbuku, vikipediji…
Ne može se razumeti kako je „miroljubiva Rusija“ napala „fašističku Ukrajinu“ sa ciljem da je „denacifikuje“, sem u slučaju da prihvatimo rečnik zvanične Rusije gde reči imaju suprotna značenja.
Ruski BDP je 2019. bio 2% svetskog, udeo kineske privrede 17%, EU sa Britanijom 21%, a američke 24%. Ako se dodaju Japan, Kanada i Australija, udeo zapada je 55%.
Sa svakom ispaljenom granatom na Kijev kod mojih sugrađana bude se sjećanja na opsadu Sarajeva, kada smo u otporu teroru dokazali da se umijećem življenja može pobijediti zlo.
Koliko treba da se prolije krvi žitelja Ukrajine da bi se utažila srpska žeđ za pravdom? Ozbiljno pitam. Jednom bi ta žeđ valjda morala da se ugasi, kako bismo nadalje živeli manje-više u miru.
Govor koji je Putin održao 21. februara jedan je od najneobičnijih govora našega doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja, bez beležaka i telepromptera.
U sredu uveče, 23. februara, moji prijatelji i ja smo otišli u bioskop u Kijevu da vidimo novi film ukrajinskog reditelja, lepo smo večerali i popili flašu dobrog vina, a zatim otišli u krevet.
Odavno Srbi nisu bili tako jedinstveni kao povodom ruskog napada na Ukrajinu, još od kada je Milošević krenuo tenkovima na Hrvatsku.
Slike užasa iz Ukrajine koja se našla pod agresijom Rusije i pred negiranjem prava na postojanje od strane Vladimira Putina, otvorila je kraj svih ostalih pitanja i ono o ideji ujedinjene Europe.
Kratka pesma iz zbirke „Putovati u Lavov“ u prevodu sa poljskog Petra Vujičića – Da je Rusiju osnovala Ana Ahmatova, da je Mandeljštam bio zakonodavac a Staljin samo sporedna ličnost…
Mi istoričarke i istoričari iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije osuđujemo zloupotrebu istorije za pravdanje ratne politike i agresije.