Ima li novinarstva koje ne voli rat?
Strah donosi profit i medijima i proizvođačima oružja. Amerikanci reaguju na nacionalne brige, stvarne ili izmišljene, tako što se naoružavaju do zuba, i individualno i nacionalno.
Tekstovi o ukrajinskoj krizi.
Strah donosi profit i medijima i proizvođačima oružja. Amerikanci reaguju na nacionalne brige, stvarne ili izmišljene, tako što se naoružavaju do zuba, i individualno i nacionalno.
Dok Putin računa na opadanje podrške Ukrajini, mnogo toga zavisi od odluka birača ove godine, od izbora za Evropski parlament u junu do predsedničke trke u SAD u novembru.
Za Moskvu bi idealni posleratni status Ukrajine ličio na palestinsku državu kakvu je zamislila ekstremna desnica Izraela. Vreme je da se na sto iznese realistična protivponuda.
Zbunjeni Karlson nije oponirao Putinu koji je izgovarao neistine o istoriji Ukrajine, raspadu SSSR-a, odnosu Rusije i Natoa, povlačenju iz predgrađa Kijeva mesec dana od početka invazije.
Prošao je vek od smrti Vladimira Iljiča i više od tri decenije otkako je njegov boljševički projekat propao. Međutim, njegov nemilosrdni pragmatizam, nazovimo to tako, i danas ima značaj.
Ratno stanje je zaustavilo, pa čak i poništilo neke od najvažnijih reformi pokrenutih posle Revolucije dostojanstva. Ljudi se odriču svoje slobode da bi mogli da se bore za nju.
Sve je pogrešno u objavi ukrajinskog ministarstva. Kao što je sve naopako i u „srpskom“ odgovoru. HBO pak mudro ćuti. Kao što se ne oglašava ni američki sekretar Blinken.
Leva Rubinštejna su pregazila kola 8. januara ove godine. Umro je 14. januara. Ponavljamo njegov tekst iz 2014. u prevodu Haima Morena: Oni tamo imaju istopolne brakove, a mi Putina…
Nemačka pozicionira Holokaust kao događaj koji Nemci moraju zauvek da pamte, bez straha da će se ponoviti, jer se on razlikuje od bilo čega što se ikada dogodilo ili će se ikada dogoditi.
Kako je odmazda Izraela postajala sve krvavija, optužbe na Putinov račun su rikošetirale i potkopale ne samo Bidenov moralni autoritet nego i solidarnost sveta s Ukrajinom.
Iz nove knjige Biblioteke XX vek – Kada sam pre više od 20 godina počeo da se bavim istorijom rusko-ukrajinskih veza, oružani konflikt između Rusije i Ukrajine izgledao je krajnje neverovatno.
Evropljani se sada suočavaju sa dva veoma različita, ali međusobno povezana rata koji ugrožavaju ne samo bezbednost Evrope, već i politički identitet evropskih društava.
Trudo je okrivio Indiju za ubistvo na kanadskoj teritoriji, optužujući je za kršenje suvereniteta Kanade. Ciljana ubistva pripisuju se i Ukrajini.
Ruski vojno-industrijski kompleks se ističe u niskotehnološkom ubijanju, kao što mogu posvedočiti njegove žrtve širom Ukrajine. Kapaciteti, pak, u domenu visokih tehnologija su degradirani.
Bivši Putinov savetnik je upozorio da Ukrajina stvara gej super-vojnike: „Najjača vojska u staroj Grčkoj je bila spartanska. Svi su bili homosi. Isto planiraju i za ukrajinske oružane snage.“
Kazna za Prigožina je bila pokazna i na neki surovi način spektakularna. Nije ostavljen ni trag sumnje zašto se ovo dogodilo i zašto baš sada. Agresija na Ukrajinu je postala dugotrajni sukob.
Većina nas zna da Ukrajinci od rata beže na zapad, ali milioni njih su izbegli i na istok. Neki su bili prinuđeni na to. Drugi su otišli zato što u Rusiji imaju rodbinu ili im je to poznato okruženje.
Ukrajini je potrebna pravda: ukidanje privilegija za oligarhe. Ljude demorališe kada vide bogataše koji su pobegli iz zemlje i čija deca su oslobođena vojske, dok se oni bore na prvoj liniji fronta.
Zlo uništava samo sebe greškama koje svaki poduhvat osuđuju na neuspeh. Dejstvo nemezisa je teško objasniti, ali ono pruža nadu. Kada je sila zla nadmoćna, to je i jedina nada koju imamo.
Porfirije je jedini pravoslavni patrijarh koji se pridružio ruskoj kampanji protiv ukrajinskih vlasti. Osim brutalne agresije, Ukrajina je suočena sa neverovatnom zloupotrebom pravoslavlja.
Da bi pobedio u ratu, Putinu su potrebni nemilosrdni lideri poput šefa Vagnera. Ali da bi obezbedio svoju moć i garantovao jedinstvo elite, mora da se osloni na lojalne, neharizmatične ličnosti.
Pretnja demokratiji je i lažni populistički otpor korporativnom kapitalizmu, oličenom u odbijanju „pacifističke“ levice da podrži Ukrajinu zato što će to „samo“ koristiti dilerima oružja.
Šef Vagnera nije krenuo na Moskvu da svrgne Putina, već da mu objasni. Po prvi put posle mnogo godina, Rusi su videli politički razgovor na visokom nivou bez unapred utvrđenog scenarija.
Putin je stvorio Prigožina, kroz njegove je ruke curio državni novac i on je svoju moć crpeo iz državnih resursa. Na delu smo imali odmetnuti deo nakaradne države u jurišu na samu sebe.
Dok neki autori sami sebe cenzurišu da ne bi uznemirili publiku, šira debata o ukrajinskom ratu i bojkotu neprijatelja oslanja se na starije teme kulture, nacije i države.
Ruski mediji opisuju napade na teritoriji Rusije kao istovremeno užasne i beznačajne. Kontradiktorna propaganda obeshrabruje razmišljanje. To čini totalitarne subjekte pasivnim.
Prigožinov uticaj počiva na zastrašujućim zverstvima i ratnim uspesima njegove privatne vojne kompanije. Napadima na vojnu i političku elitu, on odvraća pažnju sa čoveka na vrhu.
Ako su branu uništile ruske snage, svesne mogućih civilnih gubitaka, to bi moglo predstavljati ratni zločin ili čak i zločin protiv čovečnosti.
Ženja Berkovič (38) i Svetlana Petrijčuk (43) su uhapšene u Moskvi i odvedene u pritvor. Preti im kazna zatvora do 7 godina za rad na pozorišnoj predstavi po motivima bajke „Finist, sjajni soko“.
Razgovor sa Oksanom Timofejevom – Ako ne možeš da voliš svoju domovinu kao čovek voli je kao biljka – ostani, opiri se; ili je voli kao životinja – trči, napadni ili beži. Ali je nikada ne napuštaj.
Nekada sovjetske, a posle ruske trupe već decenijama se spremaju za rat sa Kinom. Hiljade tenkova u skladištima ispod zemlje pripremane su za rat u Sibiru. A onda je sve prebačeno u Ukrajinu.
Ljudi u Rusiji istovremeno kritikuju i podržavaju rat u Ukrajini. Kritikuju ga zato što ga podržavaju, a što ga više kritikuju to ga više podržavaju. I za to obično navode dva glavna razloga.