Populizam, elitizam i demokratija
Populistički zaokreti se javljaju u zavisnosti od ekonomskih uslova, kulturalnih potresa i ubrzanog tehnološkog razvoja. Ali 2016. je posebna po svom „besu prema elitama“.
Populistički zaokreti se javljaju u zavisnosti od ekonomskih uslova, kulturalnih potresa i ubrzanog tehnološkog razvoja. Ali 2016. je posebna po svom „besu prema elitama“.
Ljudi biraju izvore informacija prema svom pogledu na svet. Važno je iskoračiti van svoje zone komfora. Lako je sesti sa prijateljima, popiti piće i smejati se tome kakav je krelac Donald Tramp.
Smatra se malo verovatnim da će se građani sami informisati i konstruktivno učestvovati u demokratskom procesu i da je savršeno razumno da to ne čine, jer pojedinačni glas nikada nije presudan.
Današnje radno mesto je polje bitke za bešiku. Sa jedne strane su radnici koji žele da idu u WC kada im se tamo ide, a na drugoj poslodavci koji žele da ih u tome spreče, ponekad i satima.
Među prezrenim humanističkim naukama filozofija se posebno loše kotira – zato što je stalna pretnja tradicionalnim vrednostima.
Juče je u 84. godini umro Umberto Eko (1932-2016). Podsećamo na njegov esej iz 1995: Moguće je skicirati listu elemenata tipičnih za ono što nazivam ur-fašizmom ili vječnim fašizmom.
Pre ću poverovati da je neko hodao po vodi, nego da sam jednak ministru ili bogatašu. Jednakost i sloboda u zemlji nejednakosti i neslobode nisu sredstvo integracije.
Većina mladih glumaca odbila je uloge gej učenika u filmu Pored mene. Rekli su mi da su „protiv propagiranja homoseksualizma“ i da im je to „odvratno“, da bi rado igrali ubicu, ali ne i geja.
Levica je odustala od svoje osnovne političke premise – jednakosti, i prihvatila desničarsku tezu o nejednakosti kao osnovnom pokretaču napretka. Time je izgubila najveći kapital koji je imala – intelektualce.
Tri godine nakon objavljivanja spornog rada, Siniša Mali pokušava da uz “izvinjenje” objavi korekciju, u kojoj lakonski utvrđuje da mu je promaklo da citira 15 delova teksta koje je kopirao iz tuđih radova.
Odgovor čitaoca: U svom članku Toma Piketić i druge bajke Mijat Lakićević ismeva tezu Thomasa Picketya o porastu nejednakosti, kao i njegov predlog o preraspodeli bogatstva.
Nije mi na kraj pameti da omalovažavam svetski poznatog francuskog ekonomistu. Asocijacija na dečiju bajku Toma Palčić je moja reakcija na domaću percepciju Piketijevog slavnog dela „Kapital u 21. veku“.
Dogodio se sistemski diskontinuitet. Pre i posle slučaja Saše Jankovića ništa više nije i neće biti isto. Peti oktobar nas je ukrcao na civilizacijski brod, a sada smo se s ruba tog broda survali u varvarstvo.
Predsednik vlade ima važnija posla, tolike stvari u Srbiji treba dovesti u red, što bismo se bavili Jankovićem, ili ombudsmanom, ili jednim od Jankovića – koliko ih uopšte ima? Jankovića, a i predsednika vlade.
Zaštitnik građana može nastaviti da vrši posrednu kontrolu, ali njegove aktivnosti se svode na one nevladinih organizacija. U tom smislu je sama institucija onemogućena da obavlja svoj mandat.
Nijedan napad na Sašu Jankovića ne sme da ostane bez odgovora. On ne treba da bude 10 puta jači – kako su devedesetih činili oni koji danas upravljaju srpskom politikom – ali glas otpora mora da se čuje.
Vlast trenutno proverava, pa makar bila i nesvesna toga, ne samo ličnu izdržljivost Saše Jankovića već i čvrstinu opredeljenosti građana Srbije za život u demokratskom poretku.
Gospodo tužioci, dali ste impuls još jednom spinovanju: svašta bismo mi radili na rasvetljavanju samoubistva, samo da nas ne sprečava zastarelost. Stvorili ste utisak da se Saša Janković „izvukao na tehnikaliju“.
Hoće li se odustati od gonjenja ombudsmana sada kada je ministar policije rekao da nema osnova za pokretanje istrage ili će ga tabloidi i dalje goniti po službenoj dužnosti.
Ovaj sramni napad nije samo pokušaj disciplinovanja ombudsmana, jedne od retkih nerazorenih institucija ove države, već je ciljna grupa, kao u svakoj predstavi, publika. A cilj je zastrašivanje.
VIDEO i transkript, govore: Saša Janković, Vesna Rakić-Vodinelić i Goran Miletić.
Progon je počeo iz privatnih razloga, od onog momenta kada je Saša Janković vratio film o Paradi ponosa, kad je žandarmerija pretukla premijerovog brata Andreja Vučića.
Podlost je gotovo nepodnošljiva ako želite da stvorite utisak da je osoba o kojoj govorite – ubica. A upravo to uz podršku novinara radi ministar policije kada ovih dana daje izjave o Saši Jankoviću.
Nešto na tu temu imao je da kaže i Zaštitnik građana u svom godišnjem izveštaju. To je izazvalo neviđenu buku i bes jurišnika vladajuće partije. Jer je pogodio u – srce sistema.
Blog Mijata Lakićevića – U odnosu Vlade prema zaštitniku građana Saši Jankoviću prelama se budućnost Srbije.
Ministarstvo nije našlo za shodno da proveri nalaze HRW-a da policija u Srbiji uzima novac od migranata, ali je proverena priča Informera o prijatelju Zaštitnika građana Saše Jankovića.
Kako da razumem činjenicu da sud oslobađa huligane koji autorki Insajdera direktno prete smrću a filozofu iz Niša, koji nije imao nikakvih ranijih problema sa zakonom, godinom dana zatvora, tri uslovno?
Pilot je moralno degradiran na najodvratniji način: Izveštaj kaže da mu je nađen alkohol u krvi. Pijani heroj! Ali su zato svi živi Vučićevi podanici nevini i trezni i – ostavite ih već jednom na miru!
Tu se štiti – lanac izdiranja: poniženja koje trpite na poslu do sada ste mogli da istresate na slabijima od vas. Ali sada, poručuje Milivojević, država će vas lišiti i to malo moći koju uživate u svom domu.
Svi koji su za telesno kažnjavanje dece su hrabri borci za slobodu. S druge strane su naravno, a ko drugi, vojnici dobro organizovane vojske novog totalitarizma, kvazistručnjaci i izdajnici.
Nalazi nam sugerišu da roditelji i staratelji u Srbiji nisu ludi za fizičkim kažnjavanjem. Oni ga primenjuju kada se osećaju odgovornima da nešto učine, a ne znaju šta. Zato se većina njih posle toga oseća krivima.
Terapeut tvrdi da bi zabrana telesne kazne u podizanju dece bila kraj „srpske“ porodice… Borba za pravo roditelja da telesno kažnjavaju decu tako postaje borba za opstanak ugroženog „srpskog“ identiteta.