Đavo protiv đavola
Amfilohije ponovo jaše na trozupcu, a ne vide mu se rožnati izraštaji i kopita. Ali tako je u hadu: ne mora se videti baš sve. U novoj epizodi srpskog nakaznog rodoljublja on se namerio na sebi sličnog lucifera.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Amfilohije ponovo jaše na trozupcu, a ne vide mu se rožnati izraštaji i kopita. Ali tako je u hadu: ne mora se videti baš sve. U novoj epizodi srpskog nakaznog rodoljublja on se namerio na sebi sličnog lucifera.
Najozbiljniji odgovor na poziv Vučića na unutrašnji dijalog o Kosovu osvanuo je u Politikinom božićnom dvobroju, i to na oglasnim stranama. Oko 200 potpisnika je svoj tekst naslovilo: Apel za odbranu KiM.
Neprijatelji su oni koji nisu prijatelji, čak i ako su partneri. Ako partneri u jednoj stvari mogu biti neprijatelji u drugoj, onda je rusko savezništvo sredstvo u neprijateljskom sukobu sa zapadnim partnerima.
Na svečanosti povodom 39 godina postojanja SAJ-a ministar policije je podsetio da su „ovi ljudi prošli svašta“ i uvek bili tamo „gde ih je Srbija zvala i gde ih je Srbija slala“.
Tužilaštvo za ratne zločine obustavilo je jedinu istragu protiv visokorangiranog vojnog oficira. Punomoćniku žrtava to je javljeno sa 252 dana zakašnjenja.
Svesti pitanje Kosova na stolicu znači zanemariti realno stanje. Danima se već prebrojavaju države koje jesu ili nisu priznale Kosovo. I to je deo ovdašnje politike: odvući pažnju od realnosti…
Komandanti jedinica koje su sprovodile teror tokom rata na Kosovu Božidar Delić, Ljubiša Diković i Vladimir Lazarević predavaće, kako saznaju Večernje novosti, kadetima na Vojnoj akademiji.
Opozicija svojom odbranom Kosova i optužbama vlasti za prodaju ili predaju Kosova u stvari Srbiju udaljava, a ne približava rešenju njene drame. Udaljava je od modernog, evropskog koncepta države.
Moj saputnik je imao velikog dvoglavog orla na majici. Toliko se u heraldiku razumem: bio je to „njin“, albanski dvoglavi orao.
Intervju sa Momirom Stojanovićem mogao je da počne pitanjem: „Gde ste bili i šta ste radili 27. i 28. aprila 1999. godine?“, umesto: „Da li je partokratija ključni problem današnje Srbije?“
Novi magazin – Pretnja promenom odnosa prema imenu zemlje zasniva se na grešci da se može voditi politika zamrznutog konflikta prema Kosovu i zemljama koje ga priznaju.
„Mislim da je dijalog počeo. I ljudi koji kažu ‘mi ne želimo da učestvujemo u takvom dijalogu’, i to je stav koji označava dijalog. Ne mislim da je naročito odgovoran, ali je stav.“
YU Historija – Istoričari, počev od Ilariona Ruvarca i Ljubomira Kovačevića, osnivača kritičke istoriografije u Srbiji, pa do Sime Ćirkovića utvrdili su da je naše pouzdano znanje o Kosovskoj bici sve manje.
Nije verovatno da je Dačićevu ne baš originalnu ideju o kompleksnom etničkom razdvajanju bilo ko ozbiljno shvatio: ni u Srbiji, ni na Kosovu. Ni u Albaniji, ni na Istoku, ni na Zapadu. Ni na Andrićevom vencu.
Novi magazin – Iznose se različita mišljenja o tome šta je minimum ispod kojeg se u pregovorima ne sme ići. Tu je reč o elementima ustavnog uređenja Kosova. O kojima se neće pregovarati.
Da li je to Vučić mislio na unutrašnji dijalog s onih 600 do 900 hiljada građana Srbije koji smatraju da s njegovom vladavinom ipak nešto nije u redu? Ne, on je gađao najtežu temu, Kosovo.
Vučić nema nameru da promeni karakter svoje vladavine, već mu se samo isplati da nađe načine da se približi zapadu. Tome služe dijalog o Kosovu, tretman migranata i zalaganje za mir na Balkanu.
Ne samo što je dijalog nedemokratski i orkestriran, nego je i intelektualno i moralno skučen. I kod pisca i kod naučnika, da predsednika i ne pominjemo, upadljivo izostaje svest o istorijskoj odgovornosti.
Pisci, akademici, crkveni velikodostojnici, doktori nauka, pekari, lekari, apotekari, traktoristi, nezaposleni, svi već „bruje“ o tome kako je dijalog „prava stvar“. Ali – dijalog o čemu?
Ko ne došo na dijalog rđom kapo dok mu je kolena, rekao bi knez Lazar koji je izdajicama proglasio samo one koji ne dođu u boj na Kosovu, dok se sad i oni koji se odazovu anatemišu…
Mislim da razumem pobudu da Vučić i akademici i vladike i radikali i naprednjaci i srpski demokrati i patriotski naučnici i svi drugi, političari svih konfesija takoreći – razgovaraju o Kosovu.
On je izbrisao tradiciju koja se decenijama zalaže za mirno rešavanje „kosovskog pitanja“. Bez nje, Vučić nudi samo radikalski lažni mir. Što on i čini pozivanjem na tradiciju izraelsko-palestinskih odnosa.
Onaj ko prvi vikne „izdaja“, svoj interes će nametnuti kao nacionalni. Tako će sebi obezbediti mnogobrojne druge koristi. U toj galami nacionalisti su prolazili dobro, a nacija slabo.
Nacionalizam je ideologija elite i u tom smislu daleko od naroda. A populizam je strategija kojom se narod ubeđuje da vitalno zavisi od identiteta, koji je za njega mnogo važniji od hleba.
I Dačić nekada i Vučić danas zvuče kao ljuta i beskompromisna opozicija vladajućoj politici prema Kosovu. Kao da je neko drugi izdajnicima nazivao sve one koji su u tih pet godina izgovarali slične stavove.
Pokušali su da uđu u salu gde je bilo predviđeno održavanje festivala „Mirëdita, dobar dan“ na kojem se predstavlja kulturna scena Kosova. Nisu mnogo insistirali na ulasku, kao po dogovoru.
Komentarišući izveštaj FHP-a o suđenjima za ratne zločine, ministar Nebojša Stefanović je upitao: „Gde je bio Fond kad je pušten Haradinaj?“ Ako je mislio da neće dobiti odgovor, prevario se.
Možemo i mi da promenimo ime svemu što u sebi sadrži nešto francusko. Pa da imamo slobodarsku salatu, slobodarski ključ, krevet, možda čak i novu izreku: naivan kao slobodarska sobarica.
Ivica Dačić je ogolio mehanizam političkog uticaja na policiju i tužilaštvo izjavom da je jedini razlog što Musliu neće biti „uhapšen“ to što Vučić ne želi da svojim reakcijama od njega napravi žrtvu.
Pravosuđe koje 3 godine nije podiglo optužnicu za zločine nad Albancima na Kosovu traži izručenje Albanca sa Kosova i ometa rad Specijalnog suda za Kosovo kojem je obećalo pomoć.
Odluka francuskog suda da Haradinaja ne izruči Srbiji je neočekivana, jer dolazi posle jednoglasnih čestitki i oduševljenja zbog pobede ovdašnjeg predsednika vlade na izborima za predsednika.
Ovaj slučaj unapred podriva suđenja pred Specijalizovanim većima Kosova u Hagu. Da li će ona doneti pravdu žrtvama (i srpskim i albanskim) ili će to biti samo još jedna crna rupa u budžetu EU?