Kapitalizam je mrtav: živeo tehno-feudalizam
U tehno-feudalizmu pozicija pojedinca je neodrživa. Ljudi su upleteni u mreže digitalnog kapitala koji nas obučava kako da ga obučimo da nas kontroliše.
U tehno-feudalizmu pozicija pojedinca je neodrživa. Ljudi su upleteni u mreže digitalnog kapitala koji nas obučava kako da ga obučimo da nas kontroliše.
Fantazije o budućim rizicima veštačke inteligencije služe da se ućutkaju rasprave o odgovornosti kompanija za stvarne posledice primene novih tehnologija koje ljudi širom sveta već trpe.
Mnogi izraelski vojnici mobilisani za napad na Dženin, sedeli su u svojim bazama i pratili kako algoritmi planiraju raketne udare i usmeravaju malobrojne trupe na prepuni izbeglički kamp.
Pametni sistemi razvijaju strategije za neutralisanje izabrane mete, bilo da su to proteini bakterije otporne na antibiotike ili radnici skloni sindikalnom organizovanju.
Nije problem AI, već naš fatalizam i slepilo za zloupotrebe veštačke inteligencije u političke svrhe. Nema mašine bez čoveka, jer odluke donose ljudi koji upravljaju vladama i korporacijama.
Generativna AI je u stadijumu kvazi-socijalizma. Navlačimo se na besplatne alate koji nas povezuju i oslobađaju. Posle idu ciljani oglasi, preprodaja podataka i ugovori s policijom.
Tekst Juvala Noe Hararija odličan je primer senzacionalističkog zastrašivanja veštačkom inteligencijom, novim „baukom koji kruži svetom“. Sve smo to već mnogo puta videli…
Svi već uveliko koristimo digitalni novac. Sve je manje plaćanja gotovinom. Poreska uprava, FBI, pa čak i lokalna policija jednim klikom mogu dobiti uvid u naše platne transakcije.
Prvo mesto susreta veštačke inteligencije i čovečanstva bile su društvene mreže. U tom prvom kontaktu čovečanstvo je poraženo. Ostao je gorak ukus u ustima kao najava događaja koji slede.
Ti programi su zarobljeni u predljudskoj ili neljudskoj fazi kognitivne evolucije. Njihova najdublja mana je odsustvo presudnog kapaciteta inteligencije: da kažu šta bi moglo i šta ne bi moglo biti.
Ljudi neće pomešati četbot sa stvarnom osobom, ali će se zbog komunikacije sa četbotovima svesti na njih – prestaće da primećuju nijanse i ironiju i izgovarati ono što četbotovi razumeju.
Zamislite da centralna banka svakom građaninu dodeli besplatan digitalni novčanik – što je zapravo besplatan bankovni račun koji donosi kamatu po međubankarskoj stopi centralne banke.
Država je prvo kupila sistem za masovan biometrijski nadzor. Onda je počela da ga postavlja po Beogradu. A da bi masovan biometrijski nadzor u Srbiji bio legalan, država je napisala i zakon.
Ovaj pasus nije moj. Napisao ga je ChatGPT, softverski program veštačke inteligencije od koga sam tražio „uvodni paragraf za tekst u maniru Kenana Malika, o sumnjama u sposobnosti ChatGPT-a“.
Tviter nije jedini tehno gigant u opadanju. Kompanija vlasnica Fejsbuka i Instagrama otpušta radnike i izgubila je 70% svoje tržišne vrednosti.
U digitalnom kapitalizmu svi odnosi su posredovani ne nevidljivom rukom tržišta već nevidljivim algoritmom u službi jedne osobe ili kompanije. Takav sistem je po svojoj suštini digitalni feud.
Tokom 1950-ih tržište špijunaže su preplavile masline za martini opremljene mikrofonima, tabakere koje služe kao prislušni aparati i mini uređaji za snimanje skriveni u ramovima za slike.
Google je poslao svog inženjera na bolovanje kada je on rekao da veruje da je LaMDA razuman. LaMDA je program za pretraživanje tekstova s ciljem da prepozna i predvidi jezičke obrasce.
Posle pametnih kamera i masovnog biometrijskog nadzora, država Srbija nam predstavlja još jednu tehnološku inovaciju: data mining. Doslovno, izraz se prevodi kao „rudarenje podataka“.
Predmet nabavki EPS-a vrednih više desetina miliona dinara bili su dronovi sa opremom za nadzor, kamere za biometrijsko prepoznavanje lica, uređaji za tajno snimanje razgovora…
Novosti – Razgovor sa urednikom WikiLeaksa: Julian će u predistražnom zatvoru provesti najmanje dvije-tri godine, a apsolutno smo sigurni da će u tom periodu biti u režimu izolacije…
Ko će koga nadzirati u 2022. godini – građani funkcionere i institucije vlasti, ili će građane na oku držati političari koji su se domogli viška sile i ovlašćenja? Globalne prilike su sumorne…
Poslednje decenije globalizacije i tehnoloških inovacija bile su zlatno doba za ljude sa unosnim veštinama i kapitalom. Oni su od novih tržišta imali koristi. Za radnike su ovo bila teška vremena.
Da li u Londonu postoji masovni biometrijski nadzor? Da li je otpor prema biometrijskom nadzoru izraz tehnofobije? Da li masovnog biometrijskog nadzora treba da se plaši samo neko ko nešto krije?
Postoje cenzori koji su i ispod i iznad svih: pisac koji sam sebe cenzuriše – osoba koju bismo u savremenim terminima interneta mogli nazvati kreatorom sadržaja. Ta osoba sam ja – i to ste vi.
Zamisli da za tvoj život postoji jedan ključ. Da li je pametno umnožavati ga i deliti nepoznatim ljudima? Verovatno ne. Zašto onda daješ svoje lične podatke praktično svakom ko ih zatraži?
Amazon je utvrdio skup optimalnih fizičkih kretnji koje očekuje od radnika. Na primer, radnik treba da dodirne paket svakih 8 sekundi. Ljudi se žale da se osećaju kao roboti kojima upravljaju roboti.
Proterivanje Donalda Trampa sa društvenih mreža i brisanje Parlera sa interneta vratili su u fokus pitanje kako regulisati onlajn prostor. Nije to nova rasprava – vrtimo se u krug već skoro 25 godina.
Jedna novinarka je opisala kako je testirana na granici između Srbije i Mađarske. Iako je istinito odgovarala na pitanja, veštačka inteligencija uređaja za kontrolu granica prijavila je da laže.
Najveća koncentracija pametnih kamera je u centru Beograda, na opštinama Savski venac i Stari grad: na Trgu republike ih ima 18. Na Novom Beogradu su instalirane na svakom ćošku.
Formirala se čitava paleta poslova koji se mogu obavljati u bilo kojoj državi, za bilo kog poslodavca, sa bilo kog mesta.
Kada bi otkrića Assangea i WikiLeaksa prošla nekažnjeno i postala norma, radikalno bi se poremetila ravnoteža moći između vlasti i društva – posebno medija – u korist ovog drugog.