Kost u mozgu
Kako priznanje o našoj umešanosti u genocid u Srebrenici uklopiti u diskurs koji taj zločin već dve decenije prećutkuje? Kako tu kost u mozgu, da upotrebim Đinđićev izraz u vezi sa Kosovom, slomiti?
O dugim godinama koje su potrebne da bi se u Srbiji priznao genocid u Srebrenici.
Kako priznanje o našoj umešanosti u genocid u Srebrenici uklopiti u diskurs koji taj zločin već dve decenije prećutkuje? Kako tu kost u mozgu, da upotrebim Đinđićev izraz u vezi sa Kosovom, slomiti?
Radio Slobodna Evropa – Komentar Žarka Koraća na reakcije srpskih zvaničnika na rezoluciju o Srebrenici Velike Britanije. O njenom usvajanju, SB UN će raspravljati 7. jula.
Svakodnevica svih bivših jugoslovenksih republika suočava se sa pitanjima prevazilaženja prošlosti koje prate pitanja pravde, sjećanja, poricanja i pomirenja.
Premijer Srbije u razgovoru za Euronews tvrdi kako je njegova izjava za skupštinskom govornicom od 20. jula 1995. godine o tome kako ćemo za jednog Srbina ubiti stotinu muslimana – pogrešno protumačena.
Za Nikolića su, sećamo se te izjave, Republika Srpska i Srbija kao njegova dva sina, i nikako ih ne može odvajati, ali zato jasno pravi razliku između pravoslavnih i muslimanskih žrtava genocida.
Sredinom maja 2015. u organizaciji Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, u Sarajevu je održana konferencija o genocidu u Srebrenici. U julu 2015. biće dvadeset godina…
Ostaje nejasno odakle političarima Republike Srpske broj od 3.267 srpskih civilnih žrtava, kada je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije pronašlo 387?
Srebrenica od juče zahteva temeljnu dekontaminaciju – između ostalog i od komemorativnosti. Odakle nam uopšte pravo da to gledamo kao nešto odgurnuto u sećanje?
Zločin u Srebrenici počinili su ljudi koji su za sebe verovali da su vojnici, nad ljudima za koje su verovali da su vojnici, a sve pred očima profesionalnih vojnika s vokmenima, pod čijom zaštitom se Srebrenica zvanično nalazila.
Umereni ton kojim Srbija prati godišnjicu Srebrenice uzgredna je posledica zabrane sećanja na stare epizode iz biografije premijera Aleksandra Vučića, zaključno sa danom kada je u asistiranoj političkoj reinvenciji započeo novi život evropskih vrednosti.
Kako to čovek ostaje jedan na jedan sa tim bezumljem, sa tom bezumnom mišlju da on ima pravo da ubije drugog čoveka – čak i ako je u pravu.
Javni čas o Srebrenici u Beogradu, ponedeljak 7. mart, CZKD, govore Dubravka Stojanović, Branka Prpa, Nenad Dimitrijević, Dejan Ilić, Nemanja Stjepanović, Svjetlana Nedimović, razgovor vodi Svetlana Lukić.
Nekažnjeni zločinci relativizuju pijetet koji Srbija izražava zbog Srebrenice.
BH Dani – Tijelo vaše majke nije kompletirano. Ono što nedostaje označeno je crnom bojom.
BH Dani – O komercijalizaciji genocida koji se pretvara u ideološku robu široke potrošnje.
Do sada identifikovano 6.767 žrtava genocida, osuđeno 27 počinilaca.
Ministar prosvete nikada nije dozvolio da se u obrazovnoj politici spomene genocid u Srebrenici.
U srpskim medijima nije obeležen 6. jul, dan kada su snage bosanskih Srba otpočele napad na Srebrenicu.
To je zapaljiva forma street arta koja sadrži dominatna obilježja srpskog etničkog korpusa.
Kao Brandt, samo iz fotelje – šta nam je rekao predsednik i šta bi mogli reći udžbenici istorije.
Dve izjave o Srebrenici Nikolića i Tadića, situirane su između ćosićevske strepnje i nade.
Na 17. godišnjicu genocida u Srebrenici, oglasili su se svi važni faktori u svetu, osim koalicionih partnera i državotvornih medija u Srbiji.
Među 520 identifikovanih žrtava srebreničkog genocida koje će biti pokopane u sredu je i šest dečaka koji su imali manje od 15 godina.
Od Beograda do Srebrenice ima 155 km. Zbog lošeg puta kolima se stiže za tri sata.
Posle odluke Haškog tribunala da Radovan Karadžić nije odgovoran za genocid počinjen 1992. u BiH.
„U Srebrenici nije bilo genocida“, odgovorio je Nikolić na direktno novinarsko pitanje u intervjuu na TV CG.
U devet sati i osam minuta počelo je suđenje Ratku Mladiću.
U mom zavičaju, pretvorenom u brisani prostor u drinskoj dolini, već skoro dvije decenije niko ne piše o jeseni. Nema škole. Nema đaka.
У Сребреници смо затекли само два дјечака који су играли фудбал на пустом школском игралишту.
Na snimku se vidi vladika Kačavenda kako dolazi u Srebrenicu 13. jula 1995.
Zamisao o „humanitarnoj intervenciji“ koja stoji iza odluke da se napadne Libija predstavlja, jedno od centralnih uverenja našeg doba.