Hoće centrala da pogreši jednom
Zna se ko u Srbiji jedini sme da emituje bilo šta. Zadatak „državnih“ televizija je samo da to prenose. I da ne prenose bukvalno ništa što prethodno nije emitovao sam predsednik.
Zna se ko u Srbiji jedini sme da emituje bilo šta. Zadatak „državnih“ televizija je samo da to prenose. I da ne prenose bukvalno ništa što prethodno nije emitovao sam predsednik.
Takozvana nova normalnost, koju je svet upoznao tek sa dolaskom pandemije, kod nas se odomaćila još pre deset godina. Ne radi ova vlast ništa novo nenormalno. Samo sve radi skarednije i pogubnije.
Lako je u dobru dobar biti. Pa ipak ova vlast to nije bila. Zamislite tek kakva će biti sad kad nije dobro. A bilo je baš dobro: 10 godina bez spoljnih i unutrašnjih pritisaka i opozicije.
Predsednik je osavremenio tekst svoje zvanične zakletve i na kraju ubacio „tako mi bog pomogao“. I to nije anahrono proklamovanoj sekularnoj državi nego je – približavanje Americi.
Zamislite da situacija splasne i u istoriji ostane upisana samo kao svojevremeno kubanska kriza, da li će naš predsednik tražiti Nobelovu nagradu za mir jer je bio miran dok je rat besneo?
Eh, lako je Ukrajini, oni su bar pobedili na Evrosongu. Teško je Srbiji, to jest njenom predsedniku, to jest Srbiji. On mora da ide od jednog do drugog, da razgovara i dogovara…
Znamo da predsednik Srbije najviše priča o sebi. Po potrebi priča i o svojoj porodici. Pa nam je tako predstavio i svoju tetku. I ona je protiv uvođenja sankcija Rusiji. I šta ćemo sad?
Za razliku od miša koji je dobio grip pa je seo u džip, predsednik Srbije je dobio apstinencijalnu krizu pa je zaseo pred kamere da nadoknadi višednevno neobraćanje naciji.
Pošto je vlast naizgled naprasno obustavila svoju desetogodišnju svađu sa opozicijom, svađa se prenerazila. Gde sad da ide, koga da sad zavađa? Ali se onda dosetila…
Vlast nas tretira kao majmune. Mislim prevashodno na ona tri poslovična majmuna koji ne vide zlo, ne slušaju i ne izgovaraju zlo. Jer su, barem u našem slučaju, tako dresirani.
Priča bajke, priča basne, priča bez pokrića. Priča pre izbora jedno, a onda priča nešto sasvim drugo. Priča o sebi neumesno, priča o Rusiji neutešno, o Evropskoj uniji neizvesno.
Predsednik Srbije je najavio da će da proguta žabu. Što je velika novina jer je cirkus koji je do sada vodio imao samo gutače vatre, gutače slova i slogova, premetače slogova…
Pa kad su ovoliko šizeli, siktali i napadali, a predsednik Srbije nas ubeđivao izlazeći iz naših televizora i svog frižidera – šta možemo da očekujemo sad kad su izbori završeni?
Ako postoji genocid, a postoji, ako postoji urbicid a ova vlast nam pobi silne gradove, ako postoji i ekocid koji je ova vlast takođe izvršila i to priznala kroz usta predsednika Srbije…
Neću gostovati na tim televizijama, rekao je predsednički kandidat vlasti misleći na kablovske kanale N1 i Nova S čija imena stalno brka, pa čak i imena njihovih novinara…
Imali smo vladu u senci predsednika Srbije. Predsednika u senci korupcionaških afera. Sudstvo i tužilaštvo u senci drugih grana vlasti. Sada imamo izbore u senci rata u Ukrajini.
Kako, u situaciji kad se naša vlast prema nama ponaša kao Putin prema Ukrajini („prestaću da ih porobljavam kad prestanu da se brane“) podstaći ljude da izađu na glasanje?
Predsednik Ukrajine je bio TV komičar koji je postao omiljen glumeći predsednika države. Ovdašnji neuspešni predsednik države pokušava da postane omiljen glumeći Tita.
I u novoj predizbornoj kampanji „Dela govore“ imaćemo samo reči – koje zvuče kao da ih izgovara opozicija. Izgradićemo, otvorićemo, daćemo, dovešćemo, dobićete, imaćete…
Oni su korona, mi smo vakcina. Oni su virus autokratije koji preti pandemijom, razboljevaju svaki deo društva, razaraju organe. Mutiraju da ih ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep…
Pred izbore nam se nudi autokratska roba. Nemamo demokratiju već proklamokratiju. Proglašavaju se izbori, liste i trke, svečano se proglašavaju izborni rezultati.
Ako smo uz bivše saznali za rejting, uz ove gledamo kako mu se vlast bestidno povinuje pa odlaže poskupljenja i nepopularne amandmane do posle izbora i predizborno potkupljuje birače.
Voditeljka je insistirala na atentatu koji su najavili Šešelj, pa Dodik, pa ministar policije i premijerka, dok je predsednik više insistirao na obraćanju svojoj novoj ciljnoj grupi. Mladima.
Nice weather for this time of year brought people out onto the picnic areas, but not to the polling stations. Which only makes sense – voting has long been replaced with pointless circling of numbers.
Neočekivano lepo vreme za ovo doba godine možda jeste izmamilo ljude na izletišta i šetališta, ali ne i na birališta. Jer mi odavno i nemamo birališta već samo glasališta.
Vlast zna da na Božić tradicionalni pozdrav počinje sa: mir božji, a ne sa: ostrvi se na bližnjeg svog naročito ako ti se učini da bi on mogao počiniti jeres da bude kandidat na izborima.
Čovek koji obezbeđuje bukvalno sve, od aparata za disanje i vitamina za penzionere do neregistrovanih lekova protiv kovida, sada traži da mi obezbedimo milijardu evra.
Naravno da ovakvo ponašanje vlasti nije novina. Nova su samo neka lica kojima se u usta stavljaju te otrovne bljuvotine što se od lekara ili časne osobe ne bi očekivale.
I oni koji se nisu bunili zbog plagiranih doktorata pitaju kako roštilj majstor vodi elektroprivredu. Šta je sledeće, da preispitujemo kompetentnost svih koji vode ovu mučenu državu?
Policija neće da obezbeđuje protivzakonite radnje, kako nam je predsednik Srbije lepo objasnio. Sad shvatamo zašto policije nikad nema tamo gde vlast krši zakone.
U pokušaju da se pravi kako nije čuo šta mu desetine hiljada ljudi poručuju sa ulica a znajući da mu njegovi mediji to neće preneti, predsednik je u subotu pobegao u Nedeljice…
I tako smo, kao i obično pred izbore, stigli do stare i nimalo dobre podele na pristojnu SNS Srbiju i nepristojnu Srbiju. Da je ova prva pristojna dokaz je to što su hodali trotoarom.