Let iznad kukumavkinog gnezda
Ova vlast je došla na vlast kritikujući 24 sporne privatizacije. A onda je privatizovala državu. I u tome ne vidi ništa sporno. Sporno joj je jedino to što se tu i tamo probije glas zdravog razuma.
Ova vlast je došla na vlast kritikujući 24 sporne privatizacije. A onda je privatizovala državu. I u tome ne vidi ništa sporno. Sporno joj je jedino to što se tu i tamo probije glas zdravog razuma.
U združenoj akciji pranja građevinskih investitora, predsednik države i predsednica vlade su u odvojenim, a ipak sinhronizovanim nastupima pevali istu pesmu: ko radi taj i greši, ko zida taj i gine.
Posle opšte pometnje u medijima (čak je i Slagalica dva dana zaredom emitovala istu epizodu kviza), posle sati napetosti kao u mideru – saznali smo što i žena Markesovog pukovnika.
Vlast je rešila da sruši snove (koje je sama podgrevala) o razgraničenju sa Kosovom. Predsednik nam nije rekao kakav je izveštaj o pregovorima sa Kosovom podneo direktoru Soros fondacije…
Ne treba nam da gledamo na sat da bismo videli da je došlo zadnje vreme. Ali nam je potrebno da posle svakih odgledanih vesti bacimo pogled na kalendar. I proverimo koji je vek.
Vlast traži da svi stanemo jedinstveno uz predsednika države iako on sam uporno govori da ne zna „rešenje za Kosovo“. On samo „želi da u istoriji ostane upisano da je pokušao da reši problem Kosova“.
Vlast u terminima za vesti prikazuje filmove iz sopstvene produkcije, a gledaoci se kao publika na prvim bioskopskim projekcijama – bacaju pod sedište da ih ne pregazi voz koji ulazi u stanicu.
Šta su posledice tog višeslojnog agenturnog delovanja, zbog kojeg je izdata naredba da se podignu bezbednosna i borbena gotovost? Tračevi. Ko je širio tračeve? Opozicija i sveštenici – preko tvitera.
To što nam ne treba još jedan stadion i još jedna patrijaršija vlast ne zanima. Ona samo želi da sada kada „svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo“ namiri one koji bi zbog toga mogli da se pobune.
Zakon o doniranju organa je podigao neveliku buru u nejakoj javnosti, pa će vlast svojim primerom pokazati kako doniranje organa nije ništa strašno. Doniraće srce. Srbije.
Reprezentaciju smo na Mundijal ispratili pesmom „Pukni zoro“. Ali smo ispali već u prvom krugu takmičenja. No, to nas nije sprečilo da nastavimo sa vatrenim navijanjem – da komšiji crkne krava.
If the city was occupied by the military and the police purely for the purpose of exhibition, why didn’t the other ministries display their equipment? Why not the ministry of labor, for example?
Ako su vojska i policija okupirale grad u izložbene svrhe, zašto onda i ostala ministarstva nisu izložila svoje rekvizite? Zašto samo ministarstva sile da špaciraju, a ne i ministarstvo rada?
Nije za čuđenje što su sve redakcije poslale kamere i mikrofone na svečano otvaranje jednog kilometra asfalta. Bilo bi za čuđenje da se neko o tome i glasno zapitao.
On koji je fudbalsku reprezentaciju ispratio kao da ih ispraća u vojsku, imao je mnogo blaži start kad je sam zaigrao protiv kosovskog predsednika.
Pod jedan, sve vesti se dele na lažne i – važne. Sve vesti koje izazivaju uznemirenje vlasti su po definiciji lažne. Sve vesti koje emituje sama vlast, ma koliko da su izmišljene ili uznemirujuće su – važne.
Imamo frtalj ili dva autonomije univerziteta, ali ni frtalj autonomije Vojvodine, jedva frtalj demokratskih institucija (kad ode Poverenik ni toliko), a do Evropske unije imamo još dva frtalja puta.
Vlast je do iskeženih zuba naoružana udvoričkim medijima i polugama moći. Golorukom narodu, kojeg vlast smatra privatnom svojinom, dozvoljeno je da se brani – komentarima na tviteru.
Počelo je zlatno doba. Došlo je tiho, nezvano, kao prva ljubav u Balaševićevoj pesmi. Prikralo nam se negde prošle nedelje i niko ga ne bi ni primetio da nam nije javljeno sa najvišeg mesta.
To što vlast nema niti jedan realni pokazatelj kojim bi dokazala svoje tvrdnje da živimo u najboljem od svih svetova – ne znači i da vlast laže. Jer ovo jeste najbolji od svih svetova. Za vlast.
Neka smo doživeli da je vlast posle dugih šest godina najzad priznala da nekoliko miliona građana Srbije zna bolje od vlasti šta i kako činiti. Ili predsednik države sada želi da šmugne od – odgovornosti.
Ako se izuzme dramolet osuđenog narodnog poslanika zvani „ja kao hoću u Hrtkovce, a vi mi kao ne date“, predstavnici vlasti su se prethodne nedelje najviše oglašavali na temu – obrazovanja.
Na svom jubilarnom trećem otvaranju jedne iste fabrike u Nišu, predsednik države je za taoca, pardon, za primer svog uspeha uzeo dečaka koji će, eto, kad poraste, biti radnik u toj fabrici.
U danu kada je EK predala svoj izveštaj o neslavnom stanju u Srbiji, u TV Dnevniku javnog servisa su plastično ilustrovali manjkavosti koje je utvrdila EK – ugostili su predsednika države.
O svetu saznajemo samo kada predsednik boravi u njemu. Ako se to uskoro ne promeni, vesti će imati naslove kao slikovnice: Predsednik u avionu, Predsednik u Njujorku, Predsednik u Berlinu…
Ima logike u tome da nas predsednik poziva da se podsetimo kako izgledaju ljubav, praštanje, tolerancija, međusobno uvažavanje i razumevanje. Jer sa ovom vlašću to u iskustvu nemamo.
Predsednik je „video neka istraživanja“ po kojima „83 odsto građana Srbije misli da je napad na Marka Đurića namešten“, ali predsednik zna da je to nemoguće jer „nema u Srbiji 83 odsto idiota“.
The authorities announced a campaign urging women, whom Vucic accused of having children to get welfare checks – to give birth for money after all.
Dok mi pažljivo biramo reči, svakoj odmeravamo specifičnu težinu – vlast završava stvari. I nema nikakav problem da svoje nepristalice naziva kretenima, a njihove postupke čistim fašizmom.
Vlast je opet najavila kampanju nepristojnog naziva za povećanje prirodnog priraštaja i pozvala žene, koje je predsednik nedavno optužio da inkasiraju pare na decu, da ipak rađaju za pare.
Zemljom haraju dve zaraze: malih boginja i malih bogova i ne zna se koja će nam pre doći glave. Tu ustavne reforme imaju podršku udruženja pekara, frizera i dunđera, a ne sudija i tužilaca…
Počelo je obećanjem da će u kampanji samo prikazati rezultate svog rada, a završilo se vožnjom nepostojećim metroom kojeg je za te potrebe glumio oslikani autobus, koji je pošao iz oslikanog šatora.