Rat naš nasušni
SKC Danilo Kiš
Razlika između aspiracija stanovnika i vladara postaje nepremostiva. Ovi prvi ne mogu da žive ako ima rata, ovi drugi ne mogu da vode ako rata nema. Makar u izgledu.
SKC Danilo Kiš
Razlika između aspiracija stanovnika i vladara postaje nepremostiva. Ovi prvi ne mogu da žive ako ima rata, ovi drugi ne mogu da vode ako rata nema. Makar u izgledu.
U odbranu ove vlasti treba reći da se ona ne ponaša kao u kafani. Zna se kako se u kafani ponaša. Jedino ako u kafanu niste odlazili, možete misliti da je ovo kafansko ponašanje.
Dok su se sportisti borili na Olimpijadi, političari su se borili na domaćem terenu. Ovi prvi u sportskom, ovi drugi u nesportskom nadmetanju. Ali su i jedni i drugi imali duele sa Hrvatskom.
Okosnicu reklame činile su fizička i fiziološka izdržljivost premijera. Koje nisu relevantne jer nespavanje, neodlazak na odmor i u wc ni na koji način ne doprinose dobrobiti društva i građana.
U pravu je ona reklama: kad si gladan nisi sav svoj. Toga smo se barem nagledali ovih dana ”na ovim prostorima”. I ne samo da nisi sav svoj, nego najčešće nisi uopšte svoj.
Nekada, kada smo imali ozbiljnu državu, leti su se održavali jugoslovenski festivali lakih nota. Sada imamo festival olakih protestnih nota. Najzastupljeniji su izvođači iz Srbije i Hrvatske.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
VIDEO i transkript, o novom talasu nasilja nad ženama u Srbiji govore: Dubravka Stojanović, Nadežda Milenković; Tanja Ignjatović i Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.
Na generalnoj probi Tesline sahrane predsednik je održao govor pred spomenikom koji pokojnika prikazuje kao čoveka koji bezuspešno pokušava da stavi bateriju u mobilni telefon.
Imamo fantomsku vlast za koju ne znamo čemu tačno služi, osim da bude vlada u senci – jednog čoveka. A sada se formiranje čak i takve vlade odlaže – iz potpuno fantomskih razloga.
Britanskim državnim funkcionerima dijagnoza nije saopštena direktno, valjda da se ne uvrede ako gledaju, već na uvijen način, preko naših glasača koji za razliku od britanskih nisu glasali za ”razne kretene i razne idiote”.
On our side of the mirror is possible for a mass protest to happen in the center of the capital and that the only thing that is reported about it is read from the statement of the ruling party.
Čudno je što je pokrajinska vlast protestovala protiv opozicije koja nema nikakvu vlast, ali je još više za čuđenje što je muzička podloga protesta bila pesma ”Mala, mala grupa pedera”.
U našoj zemlji iza ogledala je moguće da se u centru grada odigra masovni protest o kojem u glavnim vestima čujemo samo ono što piše u stranačkom saopštenju vladajuće partije i partije koja se nada vlasti.
Kad vas ne voli onaj koga volite, to je neuzvraćena ljubav. A kad vas ne voli onaj koga ne volite, kako se to zove? Ako pitate našu vlast, to se zove – patološka mržnja prema premijeru.
Poslednji primer premijerove borbe za svaki medij bi mogao da nosi i jedan od starih reklamnih slogana: zašto kažeš Putin, a misliš na sebe? i – zašto kažeš Đenero, a misliš na RTS?
Valjda da ga javnost ne bi ponovo optužila da autoritarno vlada, premijer povremeno elaborira svoje ocene pa odgovor proširi u: ”čisto kao suza” ili ”čisto kao sunce” ili – ”najčistije”.
Po izveštaju Zaštitnika građana prvi čin koji se odigrao u Savamali bio je ozbiljna drama. Ali, kad su na scenu stupili ljudi iz vlasti, dobili smo – operetu.
Pokrajinski izbori se još nisu ni ohladili, niti su pokrajinski organi vlasti formirani, a Upravni odbor je već došao po programskog direktora vojvođanske radio-televizije. Što, naravno, samo po sebi uopšte nije čudno.
Jurišnik na vetrenjače Druge Srbije je u TV nastupu (i nastupu besa) svoju argumentaciju protiv lika i dela Radomira Konstantinovića sveo na poreklo – njegovog oca.
Pod velom ovih uzburkanih strasti, ali i pod velom noći, a naročito pod velom fantomki, nepoznati počinioci krenuli su da strasno ruše Savamalu. I srušili što se srušiti dalo, pa i ono što se nije dalo.
Lovili su nas po ulicama, stanovima, haustorima, prodavnicama, na radnim mestima, po parkiranim automobilima. Pretili da će nas pojesti mrak, ako ne glasamo pravoverno.
On ističe kako rano ustaje, kasno leže i puno radi. Drugim rečima, opisuje nam jedan običan dan jedne obične žene u Srbiji. Ali za razliku od njega, žene se ne hvale time što rade ceo dan.
Ministar policije je najavio izbornu krađu. Zbog koje će on na svakom glasačkom mestu instalirati policiju u civilu da, kako je rekao – stavlja lisice na ruke svakom ko bude pokušao da krade.
I u kolektivnim sportovima uspeh je kolektivan, ali su za njega zaslužne konkretne individue. Osim kada je u pitanju sadašnja vlast u ostavci. Tu imamo jednu individuu i nikoga više.
Ne patimo mi od viška istorije nego od manjka datuma. Evo, pogledajte samo mart. Gotovo da nema dana u njemu u kojem ne obeležavamo neki datum (od kojih je Dan žena najbenigniji).
Sve je počelo kada je premijerov omiljeni tabloid obznanio još jednu zaveru protiv vlasti. U čemu se sastoji zavera? U tome što novinari istražuju imovinsku kartu premijera…
Za poplave nisu mogli da budu okrivljeni ni strani proizvođači (jer su nevini) ni domaći (jer su na vlasti), pa je optužen bog. I jedan frižider koji je, nošen bujicom, srušio most.
Kad već živimo u državi u kojoj je politika mnogo veći opijum za narod nego religija, nije ni čudno što je premijer u jednom od svojih intervjua zahtevao da ubuduće u politici ima biti – kao u crkvi.
Budite neko pre nego što postanete nešto, kaže Duško Radović. Kao većinu dobrih saveta, i ovaj je teško poslušati, jer ne morate biti neko da biste postali nešto.
U razvijenim demokratijama, i građani i političari znaju da se vlast uzima na revers – dobiješ je na korišćenje, pa ako je ne koristiš kako treba, ti moraš da je vratiš.